Granični poremećaj ličnosti odnosi se na osjećaje i ponašanja koji se osobi što ih proživljava čine prikladni i opravdani, iako joj upravo ti osjećaji i ponašanja uzrokuju puno problema u životu.
Granični poremećaj osobnosti (eng. Borderline Personality Disorder BPD) je poremećaj koji obično uključuje sljedeće simptome:
Neprikladne ili ekstremne emocionalne reakcije
Vrlo impulzivno ponašanje
Povijest nestabilnih odnosa
Intenzivne promjene raspoloženja, impulzivna ponašanja i ekstremne reakcije mogu otežati osobama s poremećajima granične osobnosti da završe školovanje, održavaju stabilna radna mjesta i imaju dugotrajne zdrave odnose.
Ljudi s poremećajima osobnosti nisu svjesni da njihovo ponašanje ili obrasci mišljenja nisu odgovarajući, upravo suprotno oni vjeruju da su njihovi stavovi ispravni. Kada konačno i zatraže pomoć od stručne osobe oni vjeruju da njihov problem uzrokuje neka druga osoba ili situacija.
Poremećaj osobnosti uključuje ove tipove: paranoidni, shizoidni, shizotipni, histrionski, nerealistički, protudruštveni, granični, izbjegavajući, ovisni, opsesivno – kompulzivni i pasivno – agresivni.
Simptomi
Simptomi graničnog poremećaja ličnosti variraju od osobe do osobe, a kod žena je ovaj poremećaj učestaliji nego kod muškaraca. Uobičajeni simptomi uključuju:
Nestabilna ili disfunkcionalna sliku o sebi ili iskrivljeni osjećaj sebe.
Osjećaji izolacije, dosade i praznine.
Nedostatak empatije.
Povijest nestabilnih odnosa s drastičnim oscilacijama od intenzivne ljubavi i idealizacije do intenzivne mržnje.
Stalan strah od napuštanja i odbacivanja, uključujući ekstremne emocionalne reakcije na stvarno i čak umišljeno napuštanje.
Intenzivna, vrlo promjenjiva raspoloženja koja mogu trajati nekoliko dana ili samo nekoliko sati.
Jaki osjećaji tjeskobe, brige i depresije.
Impulzivno, rizično, samodestruktivno i opasno ponašanje, uključujući nesmotrenu vožnju, zlouporabu droge ili alkohola te prakticiranje ne zaštićenih spolnih odnosa.
Neprijateljstvo.
Nestabilni planovi za karijeru te općenito za ciljeve i težnje.
Foto: Gulliver/Shutterstock/Instagram
Mnogi ljudi redovito doživljavaju jedan ili više gore navedenih simptoma, ali osoba s graničnim poremećajem osobnosti doživljava mnoge od gore navedenih simptoma tijekom odrasle dobi.Pojam “granica” odnosi se na činjenicu da osobe s ovim stanjem imaju tendenciju “graničiti” s dijagnozom još nekih mentalnih stanja, uključujući psihozu.Jedna od ironija ovog poremećaja je da osobe s BPD-om mogu žudjeti za bliskošću, ali njihove intenzivne i nestabilne emocionalne reakcije ih čine teškim partnerima zbog čega se ljudi udaljavaju od njih, a oni doživljavaju dubok osjećaj izoliranosti.
Uzroci
Iako je BPD jaka crta nečije osobnosti, o njemu se govori kao o poremećaju zato jer negativno utječe na sve aspekte pacijentova života. Prve promijene razvoja poremećaja osobnosti javljaju se u adolescenciji ili u ranijoj mladenačkoj dobi. Kao uzrok nastanka poremećaja navode se genetski faktor i traume ili loši obiteljski odnosi tijekom odrastanja. Poremećaj osobnosti može biti i sekundaran i to u slučaju doživljenja velike traume te zbog neke organske bolesti ili ozljede mozga, što može dovesti do “organskog poremećaja ličnosti”.
Foto: Thinkstock
Granični poremećaj osobnosti i suicidalnost
Oko 80 posto osoba s poremećajima granične ličnosti pokazuje autodestruktivno ponašanje, uključujući pokušaje samoubojstva, rezanja, spaljivanja i druga samouništavajuća ponašanja. Procjenjuje se da će se između četiri i devet posto osoba s BPD-om ubiti.
Možda te zanima…
Opsesivno kompulzivni ili samo navika?
Psiha i seks
Pomoć
Živjeti s graničnim poremećajem osobnosti ili biti u vezi s osobom koja ima BPD može biti stresno. Može biti vrlo teško priznati i prihvatiti stvarnost BPD-a, ali liječenje može pomoći.Ako si zabrinuta da ti ili netko do koga ti je stalo ima granični poremećaj osobnosti, kontaktiraj psihologa ili psihijatra. Budući da je BPD složeno stanje, a liječenje obično zahtijeva dugotrajnu terapiju, važno je pronaći stručnjaka za mentalno zdravlje koji ima znanje i entuzijazam u liječenju ovog stanja.Pacijent može nakon dužeg liječenja naučiti kako upravljati osjećajima i pronaći načine kako imati zdravije i ugodnije odnose. Uz pomoć terapije razgovorom, može se naučiti kako smanjiti impulzivno i samodestruktivno ponašanje i bolje razumjeti stanje. Uz predanost dugotrajnom liječenju, pozitivne i zdrave promjene su zaista moguće.
Foto: Guliver/Shutterstock
U liječenju ovog poremećaja su se učinkovitima pokazale 4 vrste terapije:
dijalektičko bihevioralna terapija
psihoterapija temeljena na mentalizaciji
psihoterapija usmjerena na transfer
opće psihijatrijsko upravljanje.
Lijekovi načelno nisu dio terapije, ali se u nekim slučajevima propisuju antipsihotici jer kontroliraju nagle promijene raspoloženja. Kada se kod pacijenta jave jaka tjeskoba ili depresija propisuje im se uporaba antidepresiva na određeni, obično kraći period.
Izvori za članak: Mayo Clinic: BPD, National Institute of Mental Health: BPD, Medicinski priručnik za pacijente (Naklada Placebo)