Smrt legendarnog Ivice Osima (81) zavila je nogometnu regiju u crno. Bio je nogometni majstor, a još bolji trener, jedan od najboljih s ovih prostora. Rođen je u Sarajevu, nogometno odgojio na Grbavici gdje je ostavio veliki trag u Željezničaru. Tamo je proveo čak 11 godina nakon čega je otišao u Francusku gdje je igrao za Strasbourg, Sedan i Valenciennes.Ubrzo nakon što je okačio kopačke o klin, posvetio se trenerskoj karijeri. Vodio je svoju prvu i najveću ljubav, Željezničar, a potom Partizan, Panathinaikos, Sturm, Japan…Brojne anegdote i legende vežu se uz njega, ali mnogi ga najviše pamte po presici na kojoj se oprostio od reprezentacije Jugoslavije. Od 1986. do 1992. godine bio je izbornik reprezentacije bivše države, ali 23. svibnja 1992. na presici u Beogradu podnio je ostavku zbog agresije na BiH i njegovo Sarajevo.Emotivni Osim se u suzama te drhtavim glasom punim tuge oprostio od reprezentacije. – Opet vam kažem, a to sam već ponovio, da ne vjerujem da mogu da idem, niti ću ići, ni u Firenzu ni u Švedsku. Sve što mogu da napravim, ovako ljudski, i ako me neko bude pitao, tu nema problema nikakvih, to je moj privatni gest, a vi ga možete protumačiti kako hoćete. To je neka moja osobna odluka, a ja ne želim govoriti zbog čega i objašnjavati, jer vi to vrlo dobro znate. Ali ako ništa drugo, i ono jedino što mogu da učinim za taj grad pa da se i vi sjetite da sam se rodio u Sarajevu, a znate što se događa tamo – rekao je Osim. Podnio je ostavku samo tri tjedna uoči Europskog prvenstva u Švedskoj. Jugoslavija je na koncu izbačena s prvenstva zbog agresije, a kao ‘lucky loser’ upala je Danska koja je ušla u legendu i osvojila taj turnir.Pamtit ćemo ga kao i posljednjeg izbornika jugoslavenske reprezentacije u kojoj su igrali hrvatski nogometaši. Inače, Najčitaniji članci
