Često plačem. Kad vidim te slike, kad vidim kako je sve razrušeno, i kad pomislim da tamo imam prijatelje koje možda nikad više neću vidjeti. Dosta njih je otišlo, ali jako je teško to sve gledati, rekao je mladi golman Mikita Turbajevski (20) nakon što je iz redova Šahtara stigao na posudbu u Lokomotivu zbog rata u Ukrajini.Taman se ustabilio u redovima Mariupolja, počeo skupljati minute na golu ukrajinske momčadi, a onda je morao bježati iz zemlje. Njegov je grad sad u ruševinama, a on je u Zagrebu gdje trenira s Lokomotivom, a trener Silvio Čabraja sad mu je dao nagradu za rad i stavio ga u prvu momčad protiv Šibenika.Neki od članova njegove obitelji i dalje su u Ukrajini, a njegov otac brani zemlju s puškom u rukama.- Jako je teško, jako je tužno što je tata morao u rat, ali mi smo Ukrajinci, snažan smo narod i izborit ćemo se za svoje. Kad ideš igrati, kad ideš na trening moraš zaboraviti svoje prezime i tko si, moraš se prije svega dokazati na terenu – kazao je Turbajevski.Njegova momčad zasad na Kranjčevićevoj vodi protiv Šibenčana (1:0), a pitanje je kad će se mladi ukrajinski reprezentativac moći vratiti u rodni grad.Najčitaniji članci
Ukrajinac iz Mariupolja brani za Lokomotivu
