Prvog premijera neovisnog Konga – Patrice Lumumba (31) strijeljali su 1961. pobunjenici iz Katange uz pomoć pripadnika belgijske policije. Nakon što su ga zakopali tijelo su mu potom izvadili te rastopili u kiselini. Jedino što je ostalo je zlatni zub kojeg mu je prilikom mučenja izbio pripadnik belgijske policije, plaćenik pobunjenika iz Katange. Taj zlatni zub su u ponedjeljak Belgijci vratili Kongu. POGLEDAJTE VIDEO: Prije toga je belgijski kralj Philippe izrazio “najdublje žaljenje” zbog nasilja koje je Belgija počinila u svojoj bivšoj koloniji Kongu, državi koja je od nje veća 75 puta. Belgijski državni tužitelj zub je predao na privatnoj ceremoniji koja je održana u Bruxellesu u prisustvu članova Lumumbine porodice, belgijskog kralja i dužnosnika Konga. Belgijski dužnosnici su godinama nakon ubojstva oduzeli zub kćerki narednika belgijske policije koji je, prema njenim rječima, zub uzeo kad je nadgledao uništavanje Lumumbinog tijela. Prije dvije godine, tužiteljstvo je priopćilo da nije sigurno da je zub zaista Lumumbin jer nisu mogli napraviti DNK test. Lumumba je bio simbol borbe afričkih naroda protiv kolonijalizma. U Kongu je nakon njegovog ubojstva zavladala diktatura koja je opustošila zemlju. Nakon što se zalagao za okončanje kolonijalne vladavine, Lumumba je 1960. postao prvi premijer nezavisnog Konga. Razlozi njegovog ubojstva neki povjesničari navode da leže u tome što je tijekom Hladnog rata pao u nemilost Belgije i SAD jer je zatražio pomoć od Sovjetskog Saveza u gušenju secesionističkog pokreta u regiji Katange. Kad je diktator Mobutu Sese Seko preuzeo vlast vojnim udarom kasnije te godine, zapadne sile su intervenirale i Lumumba je uhićen. Iako su ga ubili separatisti, postoje mnogi dokazi i tvrdnje se da su u ubojstvu sudjelovale Belgija i SAD zbog veza sa sovjetima. Naime, to je bilo vrijeme velikih blokovskih promjena između SAD-a i SSSR-a, istovremeno je bila velika utrka u nuklearnom naoružanju. Kongo je zbog toga bio vrlo važan jer su Amerikanci upravo iz te države za vrijeme Drugog svjetskog rata uvozili uranij za svoju atomsku bombu te su masovno Belgiji isplaćivali naknade zbog toga. SSSR je tome htio stati na kraj, ali kako nisu mogli osvojiti tadašnji Belgijski Kongo to su radili putem financiranja i poticanja antikolonijalnih oslobodilačkih pokreta. Uskoro nastaje i pokret nesvrstanih, koji pokreću tezu o aktivnoj miroljubivoj koegzistenciji te preko toga podupiru dekolonizaciju afričkih zemalja. U Pokretu nesvrstanih prevagu su imali osamostaljene države Afrike i Azije, ali su u pokretu glavnu riječ imali trojka Tito-Nehru-Naser.Oni su, naravno, bili bliži Sovjetima nego Amerikancima, a predvodnik među njima postao je Tito, koji će organizirati i prvu konferenciju nesvrstanih u Beogradu. U međuvremenu, u Africi kreće proces dekolonizacije, a Francuzi i Englezi su spašavali svoje kolonije tako da su im dali formalnu nezavisnost, ali su ih vezali u određene zajednice. na red je došla i Belgija koja se morali odreći svoje kolonije – Konga. Tako se početkom 1960-ih saziva sastanak u Bruxellesu na kojem je priznata nezavisnost Konga. U vrijeme održavanja sastanka Lumumba se nalazio u zatvoru te su ga pustili na inzistiranje kongoanskih predstavnika, koji su prijetili da će napustiti sastanak. Tako Lumumba dolazi u Brisel i tako dobiva legitimitet političkog vođe kongoanskih antikolonijalističkih snaga.Na izborima 30. lipnja 1960, Lumumbina stranka Kongoanski nacionalni pokret (MNC) glatko pobjeđuje pa Lumumba postaje premijer nezavisnog Konga. No ne prolazi sve tako glatko. Tako na ceremoniji proglašenja nezavisnosti belgijski kralj Boduen je, u svom svečanom govoru, hvalio postupke belgijskog kolonijalizma te svog djeda, zloglasnog kralja Leopolda II koji je do prve polovice 20. stoljeća bio privatni vlasnik te zemlje. U tom trenutku potpuno neplanirano, jer nije bio na popisu govornika, Lumumba ustaje i drži govor obrušujući se na strahote belgijske kolonijalne uprave i posebno na zlodjela iz doba Leopolda II. Od tada Belgijanci i Amerikanci financiraju i potiču separatističke pokrete koji žele zbaciti Lumumbu s premijerske pozicije. S druge strane Lumumba je više puta naglašavao kako nije komunist čak je tražio pomoć Amerikanaca koji su ga odbili pa se okrenuo Moskvi koji su mu ponudili vojnu i financijsku pomoć. SSSR u Kongo šalje oko 1000 vojnika, a zapadne zemlje su odlučile ukloniti Lumumba pa su mu željeli podmetnuti otrov u pastu za zube, ali je agent CIA-e to odbio pa je pokušaj propao. Ubrzo južna pokrajina Konga Katanga, inače bogata bakrom, proglašava nezavisnost te kreće građanski rat. Lumumba njegov šef Glavnog stožera ka skida s vlasti te ga stavlja u kućni pritvor iz kojeg je uspio pobjeći, ali je na putu zarobljen.U to vrijeme je Lumumba postao heroj u komunističkim zemljama te su u UN-u tražili da ga se pusti na slobodu, no do toga nije došlo. Lumumbu su prebacili iz grada Tisvila u Katangu kojom je vladao njegov neprijatelj. Kobne noći 17. siječnja 1961. Lumumba je s dva bliska suradnika strijeljan gdje su nazočili četiri belgijska vojnika. Zbog ubojstva, kako su ga u komunističkim zemljama proglašavali herojem antikolonijalizma, u tim je zemljama nastao veliki kaos, a time i veliki prosvjedi. To su poticale i vođe nesvrstanih jer ih je bilo strah da bi čelnici novonastalih afričkih država odustali od borbe protiv imperijalizma i dovedu u pitanje održavanje predstojeće konferencije nesvrstanih u Beogradu. Ubrzo je reagirao i sam Tito koji je Lumumbino ubojstvo nazvao banditizmom, a kao krivce proglasio sve zapadnjake na čelu s UN-om. – I mrtav Lumumba će biti opasan po kolonizatore – izjavio je tad Tito, nakon čega je Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije najavio masovne prosvjede diljem Jugoslavije. Shodno time, 14. veljače 1961. diljem Jugoslavije, a najviše u Beogradu, krenuli masovni prosvjedi na kojem su dolazili radnici, studenti… Prosvjednici su počeli nasilno prosvjedovati, zaustavili su javni prijevoz čak su počeli razbijati i brojne izloge. Zapalili su i belgijsku ambasadu, bacali kamenje pa je morala reagirati i policija pa su na ulice poslani i šmrkovi koji su smirivali razjarenu masu.Kako prosvjed ne bi izmakao kontroli te kako ne bi bio Titov režim u opasnosti, jugoslavenske vlasti bile su primorane zaustaviti prosvjede, ali su tadašnje vlasti prekinule diplomatske odnose s Belgijom. Tito se odlučio i na put u Afriku kako bi ohrabrio afričke zemlje u borbi protiv kolonijalizma, ali i kako bi ojačao Pokret nesvrstanih. Tako su na početku konferencije nesvrstanih u Beogradu odali počast ubijenom čelniku Konga, a kasnije su mnoge ustanove i ulice u Jugoslaviji dobile Lumumbino ime. Najčitaniji članci
