Imam samo jedan uvjet, napišite sve što kažem, od početka do kraja. Baš sve, ispričat ću vam sve od naših prvih kontakta s Hajdukom. Ne želim da se nešto izbaci, želim da svi znaju cijelu našu priču s Hajdukom. Ovaj sam dan, vjerujte mi, čekao pet mjeseci, jasno nam je poručio Oliver Brkljača, otac novog nogometaša Dinama Marka Brkljače (17).Jednostavno, u čovjeku se skupilo puno toga. Marko Brkljača nedavno je postao novi igrač Dinama, a tata Oliver konačno je prodisao. Razlog? Posljednjih pet mjeseci morao je šutjeti, trpjeti uvrede jer njegov sin nije produljio ugovor s Hajdukom. I nije mogao javno odgovarati na brojne prozivke Lukše Jakobušića i Mindaugasa Nikoličiusa.- Evo, krećem ispočetka. Još 2014. godine Marko je na jednom turniru u Pakoštanima igrao za dječake rođene 2002. godine, iako je on dvije godine mlađi. Poslije tog turnira treneri Hajduka Ante Bašić i Milenko Bikić po tribinama su tražili roditelje od Marka i još jednog dečka Josipa Baturine, kazali nam kako im se oni sviđaju i pitali nas bi li oni došli igrati neke utakmice za Hajduk. Ti treneri su mislili kako su dečki 2002. godište, a kada smo im rekli da su dvije godine mlađi, oduševili su se – priča nam Oliver Brkljača, pa dodaje:- Mjesec dana kasnije stigao je prvi telefonski poziv s Poljuda, poziv da dečki dođu igrati prijateljsku utakmicu za Hajduk protiv Solina. I tako je krenulo, jedan trening, pa dva tjedno, putovali smo za Split na svoj trošak, ali nije to bilo tako često. No u Splitu su 2015. godine željeli da počnemo dolaziti češće, dok smo 2016. godine svaki drugi dan putovali od Benkovca do Splita. Oliver Brkljača je nastavio…- Ljudi, ja sam bio običan radnik, imao dvije voćarne, nisam mogao to sve financirati. I svaki drugi dan voziti od Benkovca do Splita i nazad, pa to je svaki drugi dan 250 kilometara. A radio sam na štandu, zarađivao od 5000 do 7000 kuna. Tada smo počeli od Hajduka dobivati 1000 kuna putnih troškova mjesečno, ali, meni bi to bilo dovoljno za dvije ture do Splita i nazad. A obitelj Josipa Baturine ili ja smo do Splita vozili svaki drugi dan kroz cijelu godinu. Kako ste tada živjeli?- Dizao sam se u dva sata ujutro, išao u Zadar na Zelenu tržnicu, sve bi to razvozio po štandovima, u podne došao kući, pa u 13 sati spremio sebe i dijete kako bi krenuli na trening u Split. Platio sam desetke kazni zbog brzine, nitko me nikad nije pitao imamo li mi uopće za gorivo, posuđujemo li novce, kako svaki drugi dan vozimo po 250 kilometara. Jednom mi je na Poljudu “crknuo” auto, bilo je 23.30 sati. I nitko me nikad nije pitao kako ćemo se vratiti u Benkovac, nitko nije pitao kako su ta djeca (sin Marko i Josip Baturina) tu večer došli kući, a ujutro su morali u školu. I nikada nisam zakasnio na trening. Naše dvije obitelji su se borile same, ali uvijek smo sve nekako stizali.Novci su tih dana postajali sve veći problem…- Ljudi, mi smo četiri godine svaki drugi dan vozili po 250 kilometara, s tom drugom obitelji smo sve pokrivali koliko smo mogli. A bili su tu turniri u Češkoj, Njemačkoj… gdje je djeci trebalo dati za džeparac, a ja nisam više imao 50 kuna u džepu. Sve sam trošio na gorivo. I onda su u Hajduku 2017. godine odlučili registrirati mog sina.I?- Ljudi iz Hajduka su mog sina i Josipa Baturinu željeli smjestiti u neke sobe na Poljudu, mi na to nismo pristali. Pa oni su imali samo 13 godina, što ako se razbole ili dobiju temperaturu, a roditelji su im tako daleko? I tada sam svoju majku prebacio u Split, ona je tamo živjela i brinula se o ta dva djeteta. Moram biti iskren, Hajduk im je plaćao stan, dečki su i dobivali stipendiju od 1600 kuna. I tako živjeli dvije godine.U Hajduku su se brzo zagrijali i za mlađeg Brkljaču.- Imam i mlađeg sina Luku, on je 2008. godište. I on je bio zanimljiv Hajduku. Išao je s njima na turnire, a onda su me pitali mogu li i njega redovito dovoditi na treninge u Split. I svaki drugi dan opet voziti 250 kilometara. To više nisam mogao, ali smo onda supruga i ja donijeli odluku, zatvorili smo obrt i preselili u Split. Ljudima iz Hajduka sam rekao kako mi samo treba posao za sebe i suprugu, apsolutno bilo kakav posao i preselit ćemo zbog djece u Split. Gledajte, ja sam čovjek sa sela, nisam za urede i kancelarije, mogu raditi bilo što, samo da preživim. Ali, ne mogu u Splitu kao otac dvoje djece biti bez posla.I to se ubrzo dogodilo…- Da, zvali su me iz kluba, rekli kako nam je riješen posao u Tommyju. Ja sam bio vozač, supruga radila na blagajni. I tako smo 1. ožujka 2020. preselili u Split, nas četvero u taj stan od 42 kvadrata. Marku su u ljeto 2019. godine povećali stipendiju na 7500 kuna. Lukša Jakobušić i Mindaugas Nikoličius prvi put su me u ljeto 2021. godine pozvali na razgovor, željeli su da produljimo Markov ugovor. A kako je Marko maloljetan, mogli smo potpisati stipendijski ugovor do njegove punoljetnosti, onda bi se to automatski nastavilo u profesionalni ugovor.Tada je stigla prva ponuda Hajduka za novi ugovor Marka Brkljače.- Evo, tu ponudu i dalje imam kod sebe (otac Oliver nam je pokazao sve dokumente na uvid), Marko bi prve godine zarađivao 12.500 kuna mjesečno (plus stanarina), a za dvije godine ta bi cifra narasla do 15.000 kuna mjesečno plus stanarina. Pitao sam ih kako misle da mi dijete potpiše ugovor na pet godina za samo 15.000 kuna mjesečno. Ali OK, nećemo se tući za novce, no tući ću se za njegov razvoj u Hajduku. O tome nije bilo ni govora. Tata Oliver je nastavio…- Rekao sam im kako sam nezadovoljan, ne financijskim uvjetima, već planom razvoja svog djeteta. Gdje ga vidite? Na kojoj poziciji? Kada će dobiti pravu priliku? O tome nije bilo ni riječi, a ugovor je bio planiran na pet godina. Rekao sam kako ću pristati i na tih 15.000 kuna mjesečno, ali da on prve sezone trenira s A momčadi, a igra za juniore, dok bi sljedeće sezone volio imati neku vrstu garanciju da će Marko dobiti minutažu u prvoj momčadi. Iz Hajduka na to nisu pristali. Tada je tata Brkljača stigao s drugom idejom.- Rekao sam im ajmo ovako. Ne tražimo ni lipe za agenta, ni lipe za roditelje, prihvatit ćemo i te novce koje nam nudite, ali dajte nam barem postotak od sljedećeg transfera. Hajduk ima igrače koji imaju i po 20% od sljedećeg transfera u ugovorima, iako su nas lagali i rekli nam da to ne rade. Nismo pričali niti o visini tog postotka, samo ovako načelno. Evo, Markov agent je iz Švicarske došao na taj sastanak, a onda Lukša Jakobušić usred sastanka mora negdje ići, stvari nisu tekle u dobrom smjeru.U tu pregovore oko Marka Brkljače i Hajduka htjeli su se upetljati još neki ljudi.- Znate zašto je Marko otišao iz Hajduka? Odjednom se u priči pojavio jedan dugogodišnji igrač, danas agent i vanjski suradnik Hajduka, sam se predstavlja i kao veliki prijatelj Lukše Jakobušića. Skaut tog čovjeka me zvao danima, stalno tražio da se nađemo, ali ja sam odbio barem desetak takvih poziva jer Marko je već imao svog agenta. I s njim smo bili prezadovoljni. No pozivi su stizali i stizali, već mi je i supruga rekla, pa daj se više nađi s tim čovjekom ili će me izluditi. Oliver Brkljača tada se našao s tim čovjekom.- Čim smo se našli, čovjek me prvo pitao ima li Marko agenta. Rekao sam da ima, čovjeka kojem potpuno vjerujemo, a onda me isti pitao zašto sam uopće došao na ovaj sastanak. Ništa mi nije bilo jasno, pa oni su zvali mene, a ne ja njih. Čovjek se predstavio kao agent i vanjski suradnik Hajduka, znao je baš svaki detalj o svakom dosadašnjem sastanku ili razgovoru Markovog agenta s čelnicima Hajduka. Ma sve je znao u kunu, sve od A do Ž što mi je bilo čudno. I još mi kaže kako nismo smjeli prihvatiti tako malu plaću od Hajduka.Čovjek koji se predstavio kao vanjski suradnik Hajduka i veliki prijatelj Lukše Jakobušića imao je drugačije planove…- Htio sam da mi sin ostane u Hajduku, to bi nakon osam godina bilo najispravnije. No on je odmah počeo pričati kako za Marka ima ponude dva kluba, to je ponavljao cijelo vrijeme, a ja ga niti u jednom trenutku nisam pitao koji su to klubovi. Niti me zanimalo. U listopadu 2020. godine, Lukša Jakobušić i Mindaugas Nikoličius našli su se u Zagrebu s Markovim agentom i rekli mu kako ja po Splitu tražim nove menadžere, baš sve su mu lagali.Pregovori Marka Brkljače i Hajduka su zahladili, zatišje je trajalo od srpnja do prosinca 2021. godine. – Tada smo imali novi sastanak, čim sam došao Lukša Jakobušić me pitao jesam li razmislio o našoj ponudi. Mene je zanimalo zašto me nitko pet mjeseci nije zvao, a njima je očito cilj bio posvađati mene s Markovim agentom, pa da pređemo kod tog njihovog vanjskog suradnika. I to je bila poanta cijele priče. Jednom smo otvoreno pitali Lukšu Jakobušiću kako je moguće da taj vanjski suradnik zna baš svaki detalj naših pregovora u kojima on niti ne sudjeluje, a to mu nismo rekli niti ja niti Markov agent. Lukša nam je samo kratko odgovorio: “Pojma nemam, valjda mu je to rekao netko iz Nadzornog odbora Hajduka”.Priča se nastavila…- Predsjedniku Hajduka sam jasno dao do znanja kako ponudi od 15.000 kuna mjesečno više ne prihvaćamo. Razlog? Nitko nas nije zvao pet mjeseci, a u međuvremenu je 10 ozbiljnih klubova dalo ponude za Marka. Više nismo tražili ni garanciju o minutažu, ali jesmo ugovor od 60.000 kuna mjesečno. Oni su rekli da Marko toliko može dobiti tek u petoj godini ugovora, ali da prvu ne mogu ići preko 20.000 kuna mjesečno. I to je bila zadnja ponuda. Htio sam da se nađemo negdje između 20.000 i 60.000 kuna mjesečno, ali da nam daju 20% od sljedećeg transfera, pa nam je Lukša poručio “ljudi, vi tražite znanstvenu fantastiku”. Znači, nismo dobili ni normalnu plaću, niti garanciju o minutaži niti postotak od sljedećeg ugovora.Kakav je bio plan Hajduka za vašeg sina?- Rekao sam kako ne mogu pristati da moj sin sljedećih pet godina igra za 2000-3000 eura, pa ga mogu baciti na posudbe u Solin, Primorac ili Velebit. A onda mi Jakobušić odgovori “počet će igrati za prvu momčad kad se prodaju Biuk i Ljubičić”. Bio sam u šoku, pa oni nisu ni ista pozicija, kakve oni veze imaju jedni s drugima? I kad sam mu to rekao, on pred nama pita Nikoličiusa “je li stvarno istina da oni nisu ista pozicija”? Nevjerojatno.Ni ti razgovori nisu išli u dobrom smjeru.- Bio sam spreman razgovarati s Hajdukom svaki dan do 1. srpnja 2022., samo smo htjeli ostati u Hajduku. Oni su nam zaprijetili kako Marko neće ići na zimske pripreme s Hajdukom ako do tada ne potpiše novi ugovor, s time nisam imao problema. Ali, to je onda ucjena. Mi niti u jednom trenutku nismo htjeli pregovarati niti s drugim klubovima, no ako Marko doista ne ode na zimske pripreme s Hajdukom, počet ćemo pregovore sa svim zainteresiranim stranama.Lukša Jakobušić tada je ocu Marka Brkljače poslao jasnu poruku.- Kristalno jasno mi je rekao “nisam imao problema niti s Mijom Caktašem, pa ih neću imati niti s vama”. Poručio sam mu kako imam dosta opcija od domaćih i stranih klubova, ali i da mi jasna njihova poruka ako Marko stvarno ne ode na pripreme s prvom momčadi.Počele su zimske pripreme, vratila se i pandemija korona virusa, odgađali planirani sastanci. Sve do veljače i 10-ak dana prije juniorske utakmice Lige prvaka između Hajduka i Atletico Madrida koja je odigrana 10. veljače 2022. godine.- Tada su Jakobušić i Nikoličius na sastanak doveli Marka, ali i dva igrača iz prve momčadi Hajduka. Kao oni će nam dati savjete kako je najbolje za Marka da ostane još u klubu. Ja sam ih pitao zašto su onda oni kao klinci išli “ća” iz Hajduka? Kažem, nikad nismo tražili kune za obitelj ili agenta, njihova ponuda bila je 20.000 kuna mjesečno, a Marko je to morao potpisati do utakmice s Atleticom.Oliver Brkljača je nastavio…- Par dana kasnije bio sam u Raštevićima, majka mi je bila bolesna, nisam mogao doći u Split sve do dana utakmice. Objasnio sam čelnicima Hajduka kako moram razgovarati s obitelji, kako to nije samo moja odluka. I da ću doći na dan te utakmice u Split, pa ćemo sjesti i pričati. Pitao sam Marka želi li igrati u Hajduku za 20.000 kuna, a ako neće onda će mu Atletico biti i zadnja utakmica za Hajduk. I to je bila moja velika greška, bilo bi najbolje da tu utakmicu nije ni igrao. Marko je znao da mu je to posljednji nastup za Hajduk i iskreno nikad ga nisam vidio u gorem izdanju. Odluka o odlasku iz Hajduka stigla je dan kasnije…- Dan poslije utakmice s Atleticom poručio sam Nikoličiusu kako nećemo potpisati taj ugovor, on mi je jasno dao do znanja kako Marko više neće igrati ni za juniore, kako više ne kotira u njihovim planovima. I mi smo tek tada krenuli u razgovore s drugim klubovima. A tada je krenuo veliki cirkus, Nikoličius je javno poručio kako “Markova obitelj i menadžeri imaju nerealne zahtjeve”. A ja sve imam na papirima, sve dokaze kod sebe, neka oni sada papirima dokažu te naše “nerealne zahtjeve”.I tada je krenuo “linč” obitelji Brkljača.- Evo, četiri godine sam svaki drugi dan vozio od Benkovca do Splita i natrag, možda samo pet puta išao autocestom, kako bi smanjio troškove. I onda ti ljudi imaju obraza prozivati mene i moju obitelj. I znate što su napravili? Poslali su Marku 24. veljače (15 dana kasnije) prijedlog profesionalnog ugovora po kojem bi on zarađivao 120.000 eura godišnje (opet nam je sve pokazano na uvid!)?! Poslije cijelog linča i prekida bilo kakve komunikacije od dva tjedna. Znači, oni su odbili moju ideju ugovora od 60.000 kuna mjesečno uz postotak od sljedećeg transfera, pa nam pošalju ponudu od 10.000 eura mjesečno?! A nikada, niti u jednom trenutku minismo razgovarali o tim brojkama. Pa mi bi pristali i za pola manje, ali ne nakon što su javno prozvali mene i moju obitelj.Zašto su poslali takav prijedlog ugovora?- Samo da se mogu “oprati”. Ali, sve te dokumente sa svim datumima imam kod sebe. A vjerujte, poslije tog medijskog linča i javnog prozivanja moje obitelji, ne bih više pristao ni milijun eura. I što su napravili? Još jednom, 14. travnja poslali su nam novi prijedlog ugovora vrijednog 120.000 eura godišnje. A ponavljam, mi nikada o tim brojkama nismo ni raspravljali. Mi smo odbili prijedlog od 20.000 kuna mjesečno, poslije toga više nije bilo nikakve komunikacije, a sada nam nude 10.000 eura mjesečno? Sada kada više ne komuniciramo? I kada su javno prozvali moju obitelj?Probleme u klubu je imao i mlađi brat, 14-godišnji Luka.- Mlađi pioniri su igrali tradicionalni turnir u Vukovaru, a večer prije odlaska na turnir Luka mi je došao doma uplakan. Ništa mi nije bilo jasno, ali trener mu je rekao kako su iz Uprave zabranili da ide s momčadi na taj turnir. Bio sam u šoku, zašto to trener nije rekao meni koji živim 200 metara dalje, već mi to govore djetetu od 14 godina. I poslije svega toga, Luki su par tjedana kasnije poslali pismo gdje piše kako računaju na njega i sljedeće godine. Ma dajte, molim vas. Luka isto sada dolazi u Dinamo.Bilo je i priča tko više voli Hajduk…- Jednom sam pitao sam Nikoličiusa voli li on Hajduk. I kaže čovjek da ga voli. E, pa ja ga volim otkad sam se rodio, uz pokojnog oca sam fićom u Split išao na utakmice protiv Partizana i Crvene zvezde. I ne može mi onda reći da voli Hajduk više od mene, nema šanse. Ma ne može mi to reći nitko u Hrvatskoj. Evo, doveo sam dijete u Dinamo, ali ne mogu promijeniti ono s čim sam se rodio. Ma može mi u Zagrebu doći i sto Bad Blue Boysa, opet ću to reći, volim Hajduk. Jasno sam mu rekao kako volim Hajduka više od njega, ali i da svog sina volim više od Hajduka. I dalje navijam za Hajduk, svom Marku želim sve najbolje u Dinamu, oni su mu dali priliku, ponudili ono što Hajduk nije htio. Točnije, sve osim garancije o minutaži. Ali, imali su plan i program, objasnili gdje ga vide, na kojoj poziciji, sve smo dogovorili u pet minuta.Zanimljivo, ljudi u Hajduku više nisu smjeli ni u klupskom restoranu jesti za istim stolom s Markom.- Zamislite vi to, nitko nije smio s njim sjediti u klupskom restoranu, morao je jesti sam. Jedan stariji čovjek mu se smilovao, jednom sjeo kraj njega, dao mu malo ljudske podrške, popričao s Markom. I onda – dobio otkaz! Ma ti ljudi u Hajduku, to nisu ljudi, to su zvijeri, slobodno napišite tako.Olivera Brkljaču su zaboljeli i brojni komentari navijača Hajduka po društvenim mrežama…- Uh, vidio sam, piše kako sam tražio puno novaca, a kako je Hajduk zaposlio mene i moju suprugu. I evo mi sada “bježimo ća”. E njima poručujem ovo, radim od svoje 18. godine i nikad nisam bio kruha gladan, nikad bez svojih 100 kuna u džepu. Sve dok nisam počeo sina svaki drugi dan voziti u Hajduk. I dalje sam mukotrpno radio, ali sam se zbog financijskih izdataka za gorivo i zaduživao. Ne, nisam kockao, već sam radio cijele dane, ali se zadužio kako bi sina vodio na treninge u Hajduk. I tako četiri godine. Marko je davnih dana već jednom odbio Dinamo…- Da, iz Dinama nas je zvao profesor Gabrijelić još u vrijeme kada Marko nije bio ni registriran u Hajduku, ali tada sam pružio ruku i dao riječ trenerima Hajduka koji su ga pronašli u Pakoštanima. I nisam htio gaziti svoju riječ, ma ni srce mi bi dozvolilo da je tada otišao u Dinamo. Neka Marko da sve od sebe u Dinamu, neka im vrati na tome što su mu pokazali povjerenje i uzeli ga, a hoće li biti nogometaš, to samo Bog zna.Pričalo se kako je Brkljača odbio ugovor kakve imaju Stipe Biuk i Marin Ljubičić.- Gledajte, jednom prilikom sam rekao Jakobušiću i Nikoličiusu, pokažite mi njihove ugovore, isti trenutak ću potpisati to što imaju i oni. Isti trenutak, ako treba potpisat ću i na slijepo. Naravno da mi nisu pokazali njihove ugovore.Markovog oca zasmetalo je i što su mu iz Hajduka tajili ponudu za njegovog sina.- Meni Nikoličius na jednom sastanku kaže kako Marko nije na prodaju, te kako su prošloga ljeta odbili ponudu Manchester Cityja za njega i Biuka. A meni nitko nikada za to nije rekao, nije mi bilo jasno. Kako mi možete tajiti takve ponude?A uz pet inozemnih, Marko je imao i domaću ponudu Gorice.- E, tim ljudima se želim iskreno zahvaliti, ali Dinamo je – Dinamo. Nikad ne reci nikad, Gorici kapa do poda, ljudi su stvarno pokazali kako cijene Marka, kako vjeruju u njega. I na kraju, dali su i više nego duplo bolju ponudu za njega od Hajduka. I uz to predočili plan i program, način razvoja, garantirali mu minutažu. Želio bih se zahvaliti svim ljudima koji su uz Marka i moju obitelj od prvog dana oni će se prepoznati tko su… – završio je Oliver Brkljača.Najčitaniji članci
