Ivana Čagalj ne boji se sankcija stranke: ‘Mene je narod birao, pa račun podnosim samo narodu i Bogu’, kaže
Imotska krajina polako prestaje biti HDZ-ova utvrda. Od ukupno osam općina, u dvije, Podbablju (najvećoj) i Runovićima, HDZ je već izgubio na lokalnim izborima, upravljanje su preuzeli mladi nestranački ljudi. Od prije neki dan HDZ nema većinu ni u Općini Zagvozd, gdje je kontinuirano vladao od 1993. Jedna vijećnica HDZ-a napustila je stranku, zahvalila se na suradnji i pridružila se oporbi, koja sad čini većinu.
– Istina je, napustila sam stranku jer mi je više dosta nemoćno gledati ovo što se radi. Bolje rečeno, ne radi. I načelnik Gaće i predsjednik općinskog HDZ-a Mate Serdarević službeno su upoznati. Samovolja načelnika Miroslava Gaće i njegovih poslušnika, koji su na pozicijama samo kako bi radili za privatne interese sebi bliskih pojedinaca. Napominjem kako ću i dalje kao nestranačka vijećnica nastojati donositi ispravne odluke, prvenstveno i jedino na dobrobit ono malo stanovnika koji su ostali – rekla nam je Ivana Čagalj.
Ne strahuje od mogućih sankcija.
– Mene je narod birao, ja račun podnosim samo narodu i Bogu, stranačka iskaznica me ne zanima – kaže Ivana.
Načelnik Miroslav Gaće (HDZ) kaže da on ‘ne zna za nikakvu ostavku’. Neobično, jer je bio na općinskom vijeću u srpnju kad Ivana Čagalj nije digla ruku za rebalans proračuna.
Ništa bolje mišljenje o aktualnoj vlasti nemaju niti mještani.
Ova divljina, ovaj jad, ovaj čemer. To trebaš voljeti da bi ovdje živio. A oni u općini. Što su napravili za naše mjesto? Napiši slobodno: ‘Ništa’. Doveli su nam prije dvije godine vodu u selo, razrušili putove i ostavili sve. Treba izgraditi još najmanje desetak kilometara lokalne vodovodne mreže – govori nam Čedo Lizatović, stanovnik Krstatica.
Ni mrtvačnicu nam, jer nas je svaki dan sve manje i jedino nam to i treba, nisu dovršili. Ni sanitarni čvor nisu napravili – pomalo sarkastično dodaje Ljubomir Gudelj sa zagrebačkom adresom, povratnik u Krstatice.
Teško je, kažu, živjeti u ovim krajevima ako nemaš potporu onih koje si, nažalost, i sam birao. – Ceste nam nemaju putokaze, ni Hitna pomoć starijim u slučaju potrebe ne zna na koja bi vrata pokucala.
Nemamo doslovno ništa. Kad se otvarao vodovod prije dvije godine, došlo je njih četrdesetak političara, od općine do županije i Vlade. Fotografirali su se i paradirali. Došli oni i otišli, obećali brda i doline, a od toga ništa. Prekinuta je veza između običnog stanovnika i vlasti. I to je naš najveći problem.
Dok se oni koji su izabrani ponašaju po onoj ‘u se, na se i poda se’, nema nama boljeg sutra – opisuje Ljubomir Topić te dodaje kako danas u ovom kraju nema djeteta.
Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća Zagvozd je imao Biokovku, tvornicu trikotaže i pozamanterije, u kojoj je nekad radilo petstotinjak radnika, zatim građevinsku firmu Novogradnju s oko 300 zaposlenih, Poljoprivrednu zadrugu Biokovsku kosu, banku, trgovine…
Ukupno je bilo oko 800 uposlenih, uz osnovne i desetke područnih škola. Danas je u cijelom Zabiokovlju tek sedamdesetak osnovaca, koji nemaju čak ni igralište na kojem bi zaigrali nogomet. Na popisu stanovnika iz 1991. godine Zagvozd je imao 2295 mještana, a 2021. godine samo ih je 985.
Source link
