Matematika teorije igara upotrebljava se za predviđanje ishoda u konfliktnim situacijama. Sada se prilagođava velikim količinama podataka za rješavanje vrlo spornih pitanja između ljudi i okoliša.Teorija igara je matematički koncept koji ima za cilj predvidjeti ishode i rješenja za problem u kojem sudjeluju strane sa sukobljenim, zajednički ili mješovitim interesima.U ‘teoriji’, ‘igra’ će sve dovesti do optimalnog rješenja ili ‘ravnoteže’. Ova teorija obećava znanstveni pristup razumijevanju načina na koji ljudi donose odluke i postižu kompromise u stvarnim situacijama. Teorija igara nastala je 1940-ih u području ekonomije. Film nagrađen nagradom Oscar, Genijalni um (2001.), govori o životu matematičara Johna Nasha (glumi ga Russell Crowe), koji je 1994. nagrađen Nobelovom nagradom za ekonomiju za svoj rad u ovom području.Iako je koncept prisutan već desetljećima, razlika je sada u mogućnosti njegove ugradnje u računalne algoritme, igre i aplikacije kako bi se primijenio u širem smislu, rekao je profesor Nils Bunnefeld, društveni i ekološki znanstvenik sa Sveučilišta Stirling, UK. To je osobito istinito u doba velikih količina podataka.- Teorija igara već je dugo prisutna kao teorijska ideja kako bi pokazala rješenja problema sukoba. Vidimo stvarni potencijal da je primijenimo na računalu kako bismo što bolje iskoristili podatke koji se mogu prikupiti, ali i kako bismo doprli do što više ljudi – rekao je.Sukobi oko očuvanja Prof. Bunnefeld vodio je projekt ConFooBio, kojega je financirala EU, a koji je primijenio teoriju igara na scenarije u kojima su ljudi bili u sukobu oko resursa i okoliša. Njegov tim želio je razviti model za predviđanje rješenja sukoba između sigurnosti hrane i bioraznolikosti.- Polazna točka bila je pitanje što učiniti kada imamo dvije ili više strana u zavadi, na primjer, sa zemljom ili prirodnim resursima? Trebamo li proizvoditi više hrane? Ili trebamo zaštititi određeno područje radi bioraznolikosti? – rekao je.Tim se usredotočio na sedam studija slučaja, od sukoba u koje su uključeni poljoprivrednici preko očuvanje gusaka u Škotskoj do onih o slonovima i krađi usjeva u Gabonu.Projekt ConFooBio proveo je više od 300 radionica igara s više od 900 ljudi na brojnim lokacijama, uključujući Gabon, Keniju, Madagaskar, Tanzaniju i Škotsku.Ekološki izazoviProfesor Bunnefeld je shvatio da je postalo neophodno odstupiti od čiste teorije igara i umjesto toga dizajnirati složenije igre koje bi uključivale ekološke izazove s kojima se svijet trenutačno suočava, poput klimatskih promjena. Također je postalo nužno usvojiti pristup koji se više temelji na ljudima nego što je isprva planirano, kako bi igre bile ciljanije.- Sudionici su bili ljudi izravno uključeni u te sukobe, a u mnogim su slučajevima to bili oni koji su zbog toga vrlo nesretni – rekao je profesor Bunnefeld. – Kroz igre smo dobili veliki angažman zajednica, čak i onih u kojima su sukobi velikih razmjera i ljudi nerado sudjeluju u istraživanju. Pokazali smo da su ljudi sposobni riješiti sukobe kada vjeruju jedni drugima i imaju pravo glasa te kada su adekvatno plaćeni za napore u očuvanju – dodao je.Tim je razvio okvir modeliranja za predviđanje ishoda upravljanja divljim životinjama usred sukoba. Besplatno dostupan, preuzet je tisućama puta s internetske stranice ConFooBio.Igra očuvanja Istraživači su također dizajnirali pristupačnu igru o očuvanju pod nazivom Crops vs Creatures, u kojoj igrači biraju između niza opcija, od pucanja u životinje do dodjele staništa za očuvanje.Profesor Bunnefeld nada se da će ove vrste igara postati dostupnije široj javnosti putem trgovina aplikacijama, poput one o sukobima u području bioraznolikosti i energetske pravde u zasebnoj inicijativi na kojoj radi, pod nazivom projekt Beacon.- Ako ljudima kažete da imate uzbudljivu igru ili da imate složen model, što mislite čega će se prihvatiti? Mislim da je odgovor prilično jednostavan – rekao je. – U projektu ConFooBio uspjeli smo pokazati da se naši novi modeli i algoritmi mogu prilagoditi novim situacijama i odgovoriti na ekološke i društvene promjene. Naši su modeli korisni za predlaganje načina upravljanja sukobima između dionika s konkurentskim ciljevima – dodao je prof Bunnefeld.Dinamika društvenih mreža Još jedan projekt, Odycceus, iskoristio je elemente teorije igara kako bi istražio što nam društvene mreže mogu reći o društvenoj dinamici i potencijalno pomoći u ranom otkrivanju društvenih sukoba u nastanku.S pomoću podatkovnih alata analizirali su jezik, sadržaj i mišljenja rasprava na društvenim mrežama.Takvi su alati potrebni za analizu ogromne količine informacija u javnim raspravama, objasnio je Eckehard Olbrich, koordinator projekta Odycceus i fizičar na Institutu Max Planck za matematiku u Leipzigu, Njemačka.Njegov rad djelomično je motiviran pokušajem razumijevanja razloga koji stoje iza polarizacije stavova i rasta populističkih pokreta poput ekstremno desne organizacije Pegida, koja je osnovana u njegovom rodnom Dresdenu 2014. godine. Tim je izradio niz alata dostupnih istraživačima putem otvorene platforme poznate kao Penelope. Oni uključuju oznake „Sviđa mi se” na Twitter Exploreru, što istraživačima omogućuje vizualizaciju veza između korisnika Twittera i trendovskih tema, kako bi lakše razumjeli kako se razvijaju društvene rasprave.Druge su uključivale dvije sudioničke aplikacije poznate kao Opinion Observatory (Opservatorij za mišljenje) i Opinion Facilitator (Olakšavanje mišljenja), koje omogućuju ljudima da prate dinamiku konfliktnih situacija, primjerice pomažući u povezivanju novinskih članaka koji sadrže srodne koncepte.Obrasci polarizacije- Ovi su nam alati već omogućili da dobijemo bolji uvid u obrasce polarizacije i da shvatimo različite poglede na svijet – kaže Olbrich.Rekao je, na primjer, da je njegov tim uspio razviti model o učinku društvenih povratnih informacija na polarizaciju koja uključuje ideje teorije igara.Rezultati istraživanja sugeriraju da je formiranje polariziranih grupa na internetu manje povezano s tradicionalnim konceptom mjehurića društvenih mreža i komora odjeka nego načinom na koji ljudi grade svoj identitet dobivanjem odobravanja od svojih kolega.Dodao je da bi povezivanje informacija između teorije igara i polarizacije moglo imati primjenu u stvarnom životu za stvari poput najboljeg reguliranja društvenih mreža.- U formulaciji teorije igara, počinjete s poticajima igrača, a oni odabiru svoje radnje kako bi povećali svoju očekivanu korisnost. To omogućuje predviđanje načina na koji bi ljudi promijenili svoje ponašanje ako, na primjer, regulirate društvene medije – rekao je.Olbrich dodaje kako se nada da takvo modeliranje može omogućiti bolje razumijevanje demokracije i rasprava u javnoj sferi, kao i ukazati ljudima na bolje načine sudjelovanja u javnim raspravama. „Tada bismo imali bolje načine za rješavanje sukoba koje imamo i koje moramo riješiti”, rekao je.No, postoje i značajni izazovi u upotrebi teorije igara na situacije u stvarnom svijetu, objasnio je Olbrich.Različiti izglediNa primjer, uključivanje kulturnih razlika u teoriju igara pokazalo se teškim jer takve razlike mogu značiti da dvoje ljudi imaju vrlo različite načine gledanja na problem.- Problem s teorijom igara je u tome što ona traži rješenja za način na koji se problem može riješiti – dodao je profesor Bunnefeld.Kad sam pogledao sukobe u posljednjih nekoliko godina, jasno mi je da sukobe ne možemo riješiti, možemo samo njima upravljati, kaže. Uključivanje čimbenika poput klimatskih promjena i lokalnog konteksta, također je složeno.No, teorija igara koristan je način za istraživanje modela, igara i aplikacija za rješavanje sukoba, rekao je. „Teorija igara je dobra polazna točka, od svojih vrlo jednostavnih osnova do prilično složenih situacija. Daje nam okvir pomoću kojega možemo raditi i također zaokupiti maštu ljudi, rekao je profesor Bunnefeld.Istraživanja u ovom članku financiraju se putem Europskog istraživačkog vijeća EU-a, a izvorno je objavljen u časopisu Horizon, Magazin EU-a za istraživanje i inovacije. Najčitaniji članci
