Srušio je Češku, Izrael pa i Ukrajinu. Poljska reprezentacija pod vodstvom hrvatskog stručnjaka Igora Miličića (44) iskreirala je, zatim, jednu od najvećih senzacija ovogodišnjeg EuroBasketa nakon što je polufinale izborila dramatičnom pobjedom protiv Slovenije Luke Dončića.- Pritisak je cijelo vrijeme, jesmo rekli da hoće medalju? I medalja je sada vrlo blizu. Nema što, presretni smo, moji igrači imaju jaja kao lubenice i srce kao mjesec. Presretni smo gdje smo – rekao je Miličić nakon velike pobjede pa dodao:- Da nas je netko pitao prije utakmice da u trećoj četvrtini imamo taj rezultat bili bi presretni. Igrači su pokazali veliki karakter, vratili se i zato smo to napravili u četvrtoj četvrtini. Vjerovali smo da možemo igrati protiv Slovenije, pripremili smo plan i najvažnije je da igrači vjeruju. Napravio sam neke promjene u odnosu na to što mi igrači govore. Tako da smo bili zajedno u cijelom pripremnom periodu. Kada se ide sa srcem i kada svi vjeruju, onda se daje 110 posto. A moji su danas dali 150, ma 200 posto.No, put do uspjeha nije bio nimalo lagan. Kao u filmu, preko trnja do zvijezda, tako je i Miličić prošao mnogo prepreka. Život ga nije mazio, ali na koncu ga je nagradio.Bio je dijete prognanik iz Slavonskog Broda. Za vrijeme rata obitelj je otišla u progonstvo i vrlo mlad stigao je u Split gdje je igrao kao kadet.U juniorskoj reprezentaciji 1994. u Tel Avivu uzeo je europsko srebro zajedno u generaciji s Giričekom, Zemljićem, Nicevićem… Bio je glavni razigravač s odličnim pregledom igre i odličnim šutom. Jedan od najboljih i najplemenitijih igrača te generacije.Bio je baš onakav kakav nam je nedostajao nakon slavne generacije iz Barcelone 1992. i koji bi tako dobro sjeo. No, život je za Miličića imao drugačije planove. Profesionalnu karijeru započeo je u Line Rijeci 1996. da bi godinu kasnije prešao u KK Split.Na treningu u Splitu potrgao je koljeno, a liječnici su postavili krivu dijagnoza. Liječenje je potrajalo dvije godine. Kako je dugo trajalo, na Gripama nisu imali volje čekati i Miličić je otišao u Poljsku. Tamo se oporavio od, što se na koncu ispostavilo, ozljede križnih ligamenata, počeo igrati i kasnije je bio prvak s Anwilom.Igrao je po Grčkoj, Turskoj, Rusiji, na Kosovu i onda se na kraju vratio u Poljsku gdje je osvojio poljski kup s AZS Koszalinom, manjim poljskim klubom.U jednom trenutku karijere Poljaci su ga zvali da zaigra za njihovu reprezentaciju premda nije Poljak. Toliki je trag ostavio u Poljskoj. No, nije mogao jer je odradio jedan nastup za Hrvatsku.- Ovdje sam proveo osam igračkih godina. S obzirom na to da je supruga Barbara Poljakinja, i ja sam dobio poljsku putovnicu. Čak je bilo i kombinacija da zaigram za Poljsku, no to nisam mogao jer sam igrao za Hrvatsku u jednim kvalifikacijama za Eurobasket – rekao je jednom prilikom.Kada se umirovio bio je pomoćni trener Zoranu Sretenoviću. Gradio je karijeru korak po korak, uglavnom po Poljskoj gdje se oženio za Poljakinju i gdje su mu se rodila trojica sinova Igor, Zoran i Teo. Svi igraju košarku, a najstariji Igor je već zaigrao za mlađe uzraste Poljske.No, svako ljeto je u Hrvatskoj i nekada dolazi u Split, a nekada u Istru. Po poljskim klubovima je izgradio ime i dobio poziv da preuzme klupu poljske reprezentacije. Ove godine bio je u kombinaciji da preuzme nekog euroligaša, ali kako igra s Poljskom nije nemoguće da zaista postane trener nekog euroligaša u skorije vrijeme.Miličić je u životu imao dosta peha, ali to ga je izgradilo i kao da je bio predodređen za uspjeh.Najčitaniji članci
