Cristiano Ronaldo, brazilski Ronaldo, Leo Messi, Maradona ili Pele? Svatko ima svoje mišljenje i teško da ćemo ikada dobiti pravi odgovor na pitanje tko je najbolji nogometaš svih vremena. Svatko ima svog favorita, ali ima nešto čime se svi slažu. Da brazilski Ronaldo (45) nije imao toliko ozljeda u karijeri i da je duže trajao, tu titulu bi ponio bez ikakve dileme.
Ronaldo je bio unikatan i nevjerojatan igraču kojem su se divili čak i protivnički igrači i navijači. Njegovi driblinzi i lakoća igranja se i dan danas spominje, a mnogi su složni u tome da više nikada nećemo gledati takvog igrača. Uf, da su samo koljena izdržala…
Prošlo je 11 godina otkako je otišao u mirovinu. Mnoge je čudilo kako ne postoji film o brazilskom velemajstoru pa ga je snimio DAZN. ‘Fenomen: Uspon, pad i iskupljenje Ronalda’, naziv je dokumentarca koji je svoju premijeru imao u petak u Madridu.
Foto: JUAN MEDINA/REUTERS
Ronaldo je progovorio o brojnim detaljima iz svoje karijere. Što nas čeka, najavio je u intervjuu za Marcu.
U svojoj bogatoj karijeri Ronaldo je igrao za Cruzeiro, PSV, Barcelonu, Inter, Real Madrid, Milan, Corinthians, a u karijeri je osvojio dva SP-a (1994. i 2002.), dva španjolska prvenstva, tri španjolska Kupa, nizozemski Kup, Kup Uefe, Copa Americu, dvije Zlatne lopte, ali u svemu ovome, nažalost, nećete pronaći Ligu prvaka. Svaki put mu je nekako uspjela izmaknuti. No, ne žali.
– U karijeri sam osvojio sve osim Lige prvaka, ali ne bih za nju mijenjao naslov koji sam osvojio na SP-u ’94. iako na tom prvenstvu nisam igrao ni minute, zato što mi, kao i svakom Brazilcu, nema ništa bitnije od titule svjetskih prvaka u nogometu. Zato mi je svjetski naslov 2002. bez dvojbe najveći uspjeh u karijeri, posebno nakon svega što sam proživio na SP-u četiri godine ranije i svih tih godina: ozljede, poraz u finalu ’98., napadaj koji sam preživio večer prije finala – kazao je Ronaldo.
Foto: JUAN MEDINA/REUTERS
Brazil je u finalu SP-a u Francuskoj izgubio od domaćina uvjerljivih 3-0. Na tome prvenstvu jako puno se pričalo o njegovoj ozljedi koljena pa kako bi preusmjerio pažnju, napravio je onu famoznu frizuru. No, noć uoči finala zbilo se nešto još gore. Imao je epileptički napad u snu.
– Bio sam na 100 posto i toliko od sebe sam dao, a to radim na svakoj utakmici. Taj naš poraz 3:0 i moju lošiju igru ne treba mistificirati. Znate, nogomet je daleko jednostavniji od onog kako ga ljudi predstavljaju i što od njega rade. Jednostavno, tog dana Francuska je bila bolja od nas i mi smo morali to prihvatiti te učiti iz tog poraza.
Svlačionicu u Realu dijelio je s još jednim velikanom. Igrao je bezbroj utakmica protiv Zinedinea Zidanea, ali i s njim. Nisu se družili izvan terena, ali kada je drugi put ozlijedio koljeno, Zidane ga je prvi posjetio.
Foto: Matthew Ashton/PRESS ASSOCIATION
– Uvijek sam ga nevjerojatno cijenio, još od našeg prvog susreta dok je on igrao za Juventus, a ja za Inter. Tada je počela naša veza puna uzajamnog štovanja i divnog odnosa. Međutim, to se sve svodilo na teren, van njega nismo se čuli ili družili. Zato me oduševilo što je napravio kada sam doživio drugu tešku ozljedu u karijeri. Završio sam u bolnici, operiran sam i Zidane me iznenadio kada me došao posjetiti kao prva osoba nakon članova moje obitelji. Sjeo je pokraj mene i rekao mi ‘Samo hrabro, ozdravi što prije jer nogomet te treba’. Nakon toga smo srdačno pričali i neopisivo mi je značilo imati ga uz sebe u tako teškom životnom razdoblju.
Osim velikih problema s ozljedama koje su spriječile ispunjenje njegovog božanstvenog potencijala, imao je problema i s depresijom.
– Već dvije i pol godine idem na psihoterapiju i sada daleko bolje shvaćam sve što mi se događalo i od čega sam sve patio. Morate, međutim, znati da sam ja dijete generacije u kojoj se sazrijevalo tako da te se kao dijete baci u džunglu. I to se moralo raditi bez ikakvog dramljenja. Osvrćući se na to vidim da smo mi, nogometaši te generacije, bili izloženi ogromnom mentalnom stresu bez da smo za to bili pripremljeni. Osim toga, to se događalo na početku ere interneta, kada su informacije počele putovati do tada nevjerojatnom brzinom. U to vrijeme nije se uopće vodilo računa o mentalnom zdravlju igrača. Danas svaki klub ima psihologa koji je svakodnevno na raspolaganju nogometašima, rade se njihove analize i ekspertize, tretmani… Igrače se prilikom praćenja zbog eventualnog dovođenja u klub procjenjuje i psihološki. U moje vrijeme nije bilo ničega od navedenog.
Najčitaniji članci