Prošli smo puno toga zajedno. I gomilu anegdota…
Tako je svaki, ama baš svaki sugovornik počeo svoja sjećanja na Ćiru Blaževića, koji je preminuo u 88. godini.
Jer tko god je s Ćirom proveo barem koji sat, teško ga je zaboravio. U moru zabavnih priča kojima nas je oduševljavao izdvojili smo neke…
Tko me to pogodio u glavu?
– Kad sam bio mlađi, na jednom treningu vježbamo centaršut i lopta pogodi Ćiru u glavu. On se okrene i pita tko ga je pogodio, a Vjeko Škrinjar, koji je tada bio među glavnim igračima, kaže “Šefe, ja sam.” I Ćiro mu odgovori “Dobro, sine, samo vježbaj… A tko mu je dodao?” I ja se javim, a on na mene “Kako to dodaješ? Eto, da si mu dodao kako treba, ne bi se to dogodilo!” – prepričao je Silvio Marić.
Iste su priče ponavljali i nekadašnji reprezentativci, ali i igrači koje je Ćiro vodio u klubovima. Nerijetko je bio kriv onaj tko je dodao igraču koji ga je pogodio loptom, a ne onaj koji ga je doista pogodio…
Kako sam pobjegao iz Švicarske…
Foto: Grgur Zucko/PIXSELL
– Dolaze po mene tri rasna mladića i kažu: ‘Idete s nama u Prištinu!’. Ja im objašnjavam da ne mogu, da imam još godinu dana ugovor, a oni mi kažu da moram jer su dali besu. A ja znam što je besa (albansko obećanje po cijenu života, nap. a.) i odem predsjedniku te mu govorim kako smo osvojili naslov, a nema nikakve euforije, ja živim od publike, navijača. I kažem mu: ‘Sad ću proći glavnom ulicom prema kolodvoru i ako me nitko ne pozdravi, odlazim’. Tko god me pogledao, ja bih srdačno pozdravio: ‘Guten Tag’, ali nitko ništa, ‘ko te j**e! I kažem predsjedniku da ovo nije za mene te odlazim – prepričao je Ćiro kako je došao u Prištinu.
Pitao sam Zajeca ‘Tko je ovaj debeli?’ I stavio ga na gol
– Sa svima sam se svađao i na sve vikao osim na Zajeca, on mi je bio produljena ruka, i više od toga. Došao sam kao padobranac i njega sam zvao da mi referira situaciju. I tako mi je u Australiji na turneji rekao da mi je naš najbolji golman po strani – govorio je Ćiro kad ga je Velimir Zajec prekinuo:
– U liftu ste me pitali ‘Tko je ovaj debeli?’
– Uf, sine, što imaš memoriju… – ubacio se Ćiro Blažević pa nastavio:
– Tu si pogodio, ali puno puta nisi, haha! Jednom ga nisam poslušao, a jako je inzistirao. Često se toga sjetim i žao mi je zbog te pogreške. Lane s Korane, Boro Cvetković, napravio je nešto zbog čega sam ga morao potjerati, Zeko mi je govorio ‘Šefe, nemojte’, ali govorio sam mu kako se mogao toliko napiti da ne dođe na utakmicu!? Nisam poslušao Zeku, potjerao sam Boru iz kluba i on se proslavio u Zvezdi.
Bilo kuda, ruža svuda
Foto: Davor Puklavec/PIXSELL, ilustracija
Članovi Dinamove generacije 1982. sjećaju se i kako je Ćiro uvijek imao čokolade i – ruže.
– U gepeku je vozio deset paketa ruža. I čim bi neka žena ili naročito novinarka došla, dao bi joj ružu i rekao ‘to sam baš sad za vas kupio’.
Svima je govorio ‘Ti jedini nisi zakazao’
Ćiro je govoreći o Velimiru Zajecu rekao da on jedini nikad nije zakazao. Na to se javio Marko Mlinarić:
– Tako je i meni Ćiro rekao, da ja jedini nikad nisam zakazao!
Kad sam rekao da brani Mrmić, Franjo je bacio sve karte!
Ćiro je više puta naglasio da je uoči SP-a u Francuskoj 1998. htio maknuti s gola Dražena Ladića, koji nije briljirao te sezone.
– Tuđman je imao svoje ministre, puno njih nisu bili dorasli toj funkciji, a nikad im se nije miješao, pa tako ni meni. On je mene toliko volio da sam si ja dozvolio i neku šalu. Idemo u Kijev, igramo protiv Ukrajine presudnu utakmicu. Pita on: Možemo li mi znati tu formaciju?”, a obožavao je Ladića. Ja krenem nabrajati: Mrmić…, on baca karte, a ja kažem: “Ladić, Ladić!”, haha.
No, samo jednom, kako je govorio, nije poslušao predsjednika države.
– Zvao me Tuđman i naredio mi da spasim Cvitanovića, ali rekao sam mu “Predsjedniče, uvijek će biti kako vi kažete, ali sad izaberite: moj autoritet ili Cvita”. Poklopio mi je slušalicu, a ja sam rekao “Cvita, ideš kući.” Igora sram može biti i danas što se tako ponašao i propustio SP.
Skrivao sam se od Tuđmana i drhtao
Foto: Siniša Hančić/Pixsell
– Lako je otići u zatvor kad si siguran da si nevin. Ja sam dobio i pismenu ispirku. Nisam se uzbuđivao, ali sam se pitao što će reći Tuđman. Ja sam se vratio iz zatvora i pokojni Hotko mi kaže da odem na utakmicu, a ja se bojim da će mi se dogoditi ono što mi se dogodilo. Svi okreću leđa, i oni koji ga čuvaju i doktori, a bili smo kao braća. Ja drhtim, Croatia igra protiv Vinkovaca, ja čekam da zabije gol jer o tome ovisi njegovo raspoloženje. Poluvrijeme, on ustane i vidi me u ćošku i poviče: “Znao sam da ništa nisi kriv!”, a ja preko stolaca preskačem. On je znao da ja nisam ništa kriv…
Svi ‘zaružili’, Ćiro kaznio jedinog koji nije!
Zagrepčani su jednom pobijedili u Osijeku, a Ištvanić je kao kapetan poveo momčad u “noćni život”. Situacija se, kako kažu, otela kontroli, igrači su zaružili do šest ujutro, a već u 10 su bili na treningu. Mudri Ćiro je to odmah prepoznao, a Ištvanić je poručio kako je iza njega i većeg dijela momčadi “teška noć”. Tadašnjem treneru Dinama to se jako svidjelo pa je najgore u cijeloj priči prošao – Andrej Panadić. Jedini prvotimac koji nije “tulumario” jer je sljedećeg dana imao svadbu.
– Haha, sjećam se toga, kako ne bih? Svi su dečki otišli na saunu i masažu, a ja sam morao odraditi trening, haha. Tako je to bilo, to su bila takva vremena. Mi smo bili prava škvadra, na terenu, ali i izvan njega.
I 1982. sam izjavio ‘Ova je pobjeda za hrvatski narod’
Foto: Petar Galebov/Pixsell
Ćiro je nosio bijeli šal, koji je “skinuo” sa svojeg dječačkog idola, glumca Charlesa Boyera, kojega je prvi put vidio sa 14 godina. Odlučio je bijeli Cardinov šal nositi kada odraste, čak mu ga je posvetio Sveti Otac, kojemu ga je ponio jedan Ćirin švicarski prijatelj. Bila je to nezapamćena navijačka histerija proljeće u kojemu je Ćiro odjahao u besmrtnost.
– Osjećao sam se kao hrvatski sportski vitez. I kada sam izašao na igralište, spontano sam uvijek stisnu šaku, uz poruku: “Je… ćemo im majku!” Novinaru sam dao izjavu, molio me da je ubaci navečer, kad nije bilo urednika u redakciji: “Ovu pobjedu poklanjam hrvatskom narodu za sve ono što mu je sve ove godine bilo uskraćeno!”
Džajiću i zvezdašima sam rekao: ‘Ni Bog vam neće pomoći!’
Dinamov uragan pomeo je 1982. i Crvenu zvezdu, koja je u Maksimiru izgubila 3-0.
– Dan uoči utakmice bila je Dinamova skupština, a na njoj kao gosti, Zvezdina delegacija, Džajić, Vladimir Cvetković i ostali… Ja im se obratim i kažem: “Hvala što ste došli, dragi nam gosti. Zante, u nogometu samo budale prognoziraju, a ovo će biti iznimka. Sutra vam ni Bog neće pomoć!”. Bio sam tako uvjeren da ćemo ih pregaziti. I mi vodimo 3-0 na poluvremenu, a ja ulazim u svlačionicu i u strahu od opuštanja zagrmim: ” Ne date li im još tri komada, izdali ste me!” Samo sam ih tako mogao držati našpananima cijelu utakmicu.
Kamenje mi leti oko glave, a ja samo idem…
Foto: Dusko Marusic/PIXSELL/Dreamstime
Jedno od vrućih gostovanja 1982. bilo je u Skoplju. Ćiro ga je ovako prepričao:
– Tamo je bila takva atmosfera da su vikali “Hapsi ovoga!”, pa kad je jedan krenuo na mene, odgurnuo sam mu glavu rukom. Prije utakmice priđe mi naš tadašnji direktor Srebrić i kaže: “Šefe, ovi nam žele pustiti utakmicu!” Nisam vjerovao, nisam baš bio naivna budala da bih to popu… Bila je to poruka da se opustimo. A onda mi priđe jedan dečko, rezervni igrač Vardara, čijeg sam oca zaposlio u Švicarskoj, i šapne mi: “Šefe, ovi moji će vas pobiti!” A ja skupim igrače i naredim – nema povlačenja i ne nasjedajte na provokacije! Primajte šamare, dajte im golove! Poslije je Džemo Mustedanagić rekao Cici: “Toliko šamara nisi dobio ni od mame” Pobijedili smo 3-0, a kad sam izlazio s travnjaka kamenje mi je letjelo oko glave. A ja marširam i ne obazirem se. Kad je publika vidjela da se ne bojim, ustali su i zapljeskali. Cijeli stadion! To ću uvijek pamtiti…
Halali, Huso, materi
Prvu veliku pobjedu Ćirini su “vatreni” ostvarili 1994. godine u Valenciji u prijateljskoj utakmici, 2-0 nad Španjolskom.
– Kad smo se okupili u Zagrebu, pozvao sam igrače i rekao: ‘Imate improvizaciju kao nitko drugi. To je Božji dar. Svakome možete stati na žulj. Kad ste spremni, nitko vam ne može ništa. Vidjet ćete kako će Španjolska proći. Hajmo sad, ‘halali, Huso, materi’, razbijte ih – otkrio je Ćiro.
Bila je to prva utakmica Prosinečkog za Hrvatsku.
– Tjednima sam govorio da ćemo ih razbiti usred Španjolske. Kad smo pobijedili, u svlačionici mi je prišao Štimac i rekao: ‘Šefe, svi smo vjerovali da ih možemo pobijediti. Imali smo pravo’. A ja sam mu rekao: ‘ Ne, laži, pi… ti materina. Nisi imao pravo jer nisi vjerovao. Ne samo ti nego ni ostali. Ja sam vjerovao, rekao sam vam da ste najbolji’ – otkrio je još jedan detalj Ćiro.
Ivić mi je gurao igrača za kojeg nikad nisam čuo
Foto: Robert Belosevic/PIXSELL
Prepričao je Ćiro i kako je postao izbornik Hrvatske:
– Bila je skupština, na kojoj je predloženo da Ivić bude izbornik. I kad je došla ta točka, Ivić se podigao i rekao: ‘Neću biti izbornik, neka bude Ćiro, a ja ću biti direktor! U tom trenutku bio sam u Dinamu i nisam znao što napraviti. Nazvao me pokojni predsjednik Tuđman i rekao da moram biti izbornik, da nema premišljanja. On je sve dirigirao i nisam mogao odoljeti poglavaru. Samo sam klepnuo petama i rekao: ‘Predsjedniče, spreman sam’. I otkrit ću vam nešto: imao sam svijest da sam predodređen da afirmiram domovinu kroz reprezentaciju – rekao je pa nastavio:
– I sastavljam tako momčad, neću nikad zaboraviti, kad mi dođe Ivić i gurne jednog igrača za kojeg nikad nisam čuo. Ali nikad. Bio je to Nikola Jerkan. Bio je vrlo pouzdan, inteligentan… No dvije godine kasnije, na Euru u Engleskoj, taj isti Jerkan me zaje… Bili bismo europski prvaci da mi Jerkan nije rekao da može igrati, a nije mogao. Imao je slomljen nos, ali me uvjerio da je sve u redu. A nije bilo…
Nije mi se dopala Dalićeva postava
Foto: Luka Stanzl/PIXSELL
Poseban je odnos imao sa Zlatkom Dalićem.
– Moramo biti iskreni. On je mene svaki dan zvao, dajem ti časnu riječ. Izdiktirao mi je formaciju protiv Rusa koja mi se uopće nije dopala. I gledam ja, ona je nerazumna ili ofenzivna, ali mu nisam rekao “nemoj to tako”. Ništa mu nisam rekao što bi moglo vitalno utjecati na rezultat. Ja sam ga uvijek mudro pitao: “a kako bi to ti”?
– Žalostan sam što je toliko izbornika prodefiliralo nakon mene i samo me Zlatko Dalić zvao. Kad sam bio izbornik razgovarao sam s običnim ljudima na cesti, a kamoli ne s kolegama. Dobiju funkciju i onda misle kako im je funkcija pamet dala
Kad te žena ošamari, to je ljubav
Posljednjih godina života, nakon operacija, izjavio je:
– Moja glavna preokupacija ovih dana su Hemingwayeva dijela jer se poistovjećujem s njim jer ne mogu še****. Moja poruka svim muškarcima je: “Vaša najveća pobjeda je kad vam žena opali šamar, a vi im nikad ne smijete vraćati. Kad ti žena šamar udari to je koncentracija sve ljubavi koju ima prema tebi. Mene su mnoge žene udarale, a jedna je čak i slomila kišobran na meni”.
Svi van iz busa! Moja momčad ne ide unatrag
Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL/ilustracija
U sjećanjima na francusku broncu, Slaven Bilić ispričao je:
– Rekao mi je da sam najbolji stoper na turniru. Ja znam da to nije točno, ali nije važno, podigne te.
Ćiro je prepričao ozračje uoči četvrtfinala protiv Njemačke:
– Ja s kolegama cijelu noć radim teoriju, sve nacrtano, dođem pred igrače i ne mogu govoriti. Umirem li, što je ovo?! Gledam ih, oni gledaju mene i kažem ‘J***š teoriju, j***š sve, oni su kamikaze, napolje!’
U tri dana između polufinalnog poraza od Francuske i okršaja za broncu s Nizozemskom igrači su, kažu, jedva jeli i spavali. A Zvonimir Soldo se prisjetio:
– Kad smo išli prema Parku prinčeva na utakmicu s Nizozemskom, vozač je htio voziti unatrag da se parkira. No, Ćiro je skočio i rekao ‘Svi van, idemo pješice! Moja momčad može samo naprijed, nikad natrag!’ I mi smo se razbudili i pobijedili Nizozemce.
Mlinarić: Svađao sam se s njim tko je važniji
Foto: Julio Frangen
Marko Mlinarić u intervjuu nam je ispričao:
– Nije istina kad kažu da je Ćiri bilo lako jer je naslijedio Markovićevu momčad. Nabroji mi samo prvu trojicu iz tog sastava: Vlak, Bračun, Z. Cvetković. Gdje su oni bili prije Ćirina dolaska? Vlak i Zvjezdan nigdje, Bračun je došao kao napadač iz 5. lige, a Ćiro ga je stavio na desnog beka. Hadžića s beka na centarhalfa (stoper, nap. a.), Cerina je povukao prema sredini, a meni dao desetku i rekao “Ti si Maradona!”
Kako ste vi, igrači, reagirali na te rošade?
– Fenomenalno, ulio nam je samopouzdanje. Znate, stalno sam se svađao s njim jer je Ćiro govorio da je trener najvažniji, a ja velim “Nije, pa ne pucaš ti slobodnjak!” haha. Ma naravno da je trener važan, mora prepoznati igrače, on je, uostalom, uveo tih 3-5-2 s bekovima Bračunom i Zvjezdanom Cvetkovićem, koji su zabili 6-7 golova i namjestili ih puno. I dobro Ćiro kaže da nismo imali stroge pozicije, i u pripremi utakmice mi ne znamo što igramo. On je samo govorio ‘four checking’ i mi krenemo i u prvih pola sata sameljemo protivnika instinktivno!
Svakako je znao s igračima…
– Ja sam kod njega dobio ogromno samopouzdanje. Znate, Štefa Deverića kad kritizirate, on je još bolji, a mene si morao malo gladiti i maziti jer kritika bi kod mene izazvala kontraefekt. Pa onda oni njegovi štosevi kako je Zajecu rekao “Ti si najzaslužniji za taj naš naslov”, a isto je rekao meni, vjerojatno i svima, haha!
Zaključao je Mlinarića u svlačionici
Foto: Marko Lukunic/PIXSELL
Mlinarić je prepričao još jednu zgodu s Ćirom:
– Nakon osvojenog prvenstva išli smo na turneju u Kanadu, SAD i Meksiko, gdje smo igrali u Guadalajari u 12 sati te nemaš zraka, ja koji sam mogao trčati, molio sam da utakmica što prije završi. Izgubili smo 3-0 i 24. ili 25. dan turneje došli smo u Los Angeles na uzvrat protiv Guadalajare. Na stadionu 30.000 Meksikanaca, a ja sam baš jako želio pobjedu jer sam vidio da smo bolji. I centriram više puta, iz igre i iz kornera, i Zeko mi jednom uz psovku prigovori “Daj više pogodi nekoga”, a ja mu odgovorim “Kaj se ti javljaš” i on meni kaže “Vidjet ćeš ti kad dođeš u kabinu”. Toliko sam bio nervozan da sam sucu rekao “Yankee, go home!” i dobio crveni karton pet minuta prije poluvremena. I u svlačionici Zeko krene na mene “Što ti, balavac, meni govoriš”, ja opet na njega, igrači skoče između nas, Ćiro, razdvoje nas i ja odem na tuširanje i pogledati drugo poluvrijeme. Kad, vrata od svlačionice zaključana! Tražim ključ, nema ga. I cijelo sam drugo poluvrijeme proveo zaključan u svlačionici. Izgubili smo 1-0 i ja pred busom pitam Jožu Čačkovića tko me zaključao, on mi kaže Ćiro. Ja do njega “Gospon Ćiro, zašto ste me zaključali?” Veli mi on “Sine, da se ohladiš. Spasio sam te, Zeko je jači od tebe, on bi te isktukao.” Naravno da sam se u hotelu poslije ispričao Zeki, a on mi je rekao “Ma, ja sam kriv, već smo 26 dana na putu, nervozni smo svi” i tako smo to, uz čašicu razgovora, riješili.
‘Ćiro je obećao da ću platiti. I platio sam’
Foto: Armin Durgut/Pixsell
Još je jednu priču ispričao Mlinarić:
– Bili smo na turniru u Berlinu, mali nogomet, igralo se 4+1, pred 5000 ljudi, uglavnom Hrvata, dinamovaca. Bila je utakmica protiv Bremena ili Gladbacha, nisam siguran, za njih su igrali Matthäus i Völler. I dođe neka knap lopta, ja uletim golmanu i sudac me isključi. Svi smo bili nervozni, Boro Cvetković je također dobio crveni, pa i Hadžić, te su nam dopustili da stavimo neke igrače u igru jer nismo mogli igrati samo s jednim, a kad smo ušli u kabinu, Ćiro mi vikne “Mlinariću, platit ćeš mi!” Ja velim “Neću!” On ponovi “Platit ćeš”, ja opet odgovorim da neću platiti, a on nastavlja “Kad ti Ćiro Blažević kaže, platit ćeš!” I fakat, tri dana kasnije dogovorio je utakmicu s Herthom u Berlinu, na koju me nije vodio, i odlučio je da me ne vodi na turneju u srednju Ameriku. Nagovarali su ga i Židak i Zajec, ali ostao sam u Zagrebu i trenirao sa Šuškom i drugom momčadi.
Taj je štos među njima ostao do kraja.
– Ma najbolja mi je fora bila kad sam igrao u Segesti, a on je, po tko zna koji put, vodio Dinamo, a Deverić mu je bio pomoćni trener. I ja dođem na pomoćno igralište Hitrec Kacijan pozdraviti ih, spuštam se stubama, a on ide prema meni i viče mi “Platit ćeš! Vidiš, sine, da si platio”. Ma sve su to krasne anegdote, nikakve zločestoće tu nije bilo.
Ići ćemo mi u pm, a ne u Barcelonu!
Foto: FK Priština
I još jedna Mlinarićeva anegdota:
– Dok smo se vozili na Kup utakmicu u Suboticu protiv Spartaka (1. kolo 1987., nap. a.), u busu mi je rekao da ako dobro odigram, ima kombinaciju za mene za Barcelonu. I ja stvarno dobro uđem, asistiram za gol, povedemo 1-0, ali na poluvremenu osjetim bolove zadnje lože. Maser me pogleda, ispipa i doista sugerira Ćiri da me izvadi iz igre. I u drugom poluvremenu mi promašimo mnogo šansi, Spartak zabije za 1-1 i na penale ispadnemo. A kod Ćire bi nakon poraza u busu bio takav muk da se muha čula. Odjednom se on okrene, pita “A đe je onaj Mlinarić?” Čim me nazvao Mlinarić, a ne Mlinka, znaš da nije dobro. “Ma ići ćemo mi u pm, a ne u Barcelonu!”
Habiba, zeferi, idemo, bravo, sine!
Dinamovci iz 1982. su prepričali i ovo:
– Smijali smo se njegovim forama, a uveo nam je i u trening nešto neuobičajeno, nekakve poskočice, ‘habiba, zeferi, idemo, bravo, sine’. Pa mi smo dva dana prije utakmice na treningu imali 1500 ljudi, jer i taj trening bio je predstava, pljeskali su nam, a Ćiro je sudjelovao aktivno, pogotovo kad je izvodio neke pokazne vježbe. Uz psovke…
Zamjenom preduhitrio isključenje
Foto: PIXSELL.
Varteksovi navijači sjećaju se detalja dok je vodio taj klub. Naime, Ćiro je pripremio zamjenu i igrač kojeg je trebao izvaditi iz igre napravio je oštar start uza samu aut liniju, a već je imao žuti karton. I Ćiro je u trenutku odmah nakon starta povukao igrača van iz igre i ušao je drugi, dok se sudac nije ni snašao da mu pokaže drugi žuti karton.
Niko, tvoj tata je bio veći
Ćiro je na komemoraciji za Zlatka Kranjčara ispričao:
– Išao je s malim Nikom na stadion, a ja sam mu bio trener. Gledam ga i kažem, ‘Cico, što misliš, hoću li i njega trenirati’. To je bilo smiješno. Slučaj je htio da sam i njega trenirao. Bio je isto tako veliki igrač. Reći ću ti Niko moj, nisi uspio doći do nivoa svoga tate.
Išao sam tako gdje je lova
Foto: Davor Puklavec/PIXSELL/Luka Stanzl
– Meni je najbolje bilo tamo gdje mi je lova najveća – rekao je Ćiro iskreno i nastavio:
– Šta se smiješ, u vražju mater, iskreno ti kažem. Najbolje mi je bilo u Kini i Iranu zbog love. Ovdje sam radio za slavu. U BiH je bila veća lova nego ovdje, ali s Kinom se nitko ne može mjeriti. Tamo mi kažu čeka te 800.000 dolara samo što dođem.
Uzeo sam lokal sinu i dao ga Ištvaniću
Ćiro je znao reći da mu je jedan od najdražih igrača u karijeri bio Slavko Ištvanić, Dinamov branič iz ’80-ih.
– Ma on je takva ljudina da sam svom sinu po povratku iz inozemstva uzeo lokal i prepisao ga na Slavka! I zbog toga nikad nisam požalio. A ku… bih to napravio za nekoga tko nije toliko čestit i pošten, tko to ne zaslužuje. Ma ja bih ga zauvijek zadržao u Dinamu, pa kasnije sam ga htio dovesti i u Rijeku.
Najčitaniji članci
