Prošlo je 20 godina od atentata u Beogradu na Zorana Đinđića, prvog demokratski izabranog premijera Srbije nakon pada režima Slobodana Miloševića 2000., koji se zalagao za demokratske reforme i ulazak Srbije u Europsku uniju, no atentat je zaustavio te procese. Njegova Demokratska stranka i vlada u nedjelju će mu odati počast.
Nakon pobjede Demokratske opozicije Srbije (DOS) predvođene Đinđićevom Demokratskom strankom (DS) na izborima u prosincu 2000., 48-godišnji Zoran Đinđić preuzeo je vođenje vlade u siječnju 2001. Doktor filozofije koji je također studirao u Njemačkoj, uživao je veliki ugled u inozemstvu. Obećao je investicije i radikalnu reformu države i društva, koje je trebalo urediti po zapadnom modelu.
Pokrenuo je reforme, ali se susreo s protivnicima iz redova opozicionih stranaka, ali i pojedinih članova DOS-a. Velika prepreka bila je i činjenica da su državne strukture na kojima je počivao Miloševićev režim sačuvane u gotovo nepromijenjenom sastavu.
Njegova vlada surađivala je s Haškim sudom za ratne zločine na području bivše Jugoslavije i predala mu nekoliko optuženika, među kojima i bivšeg predsjednika Srbije Miloševića.
Nakon više od dvije godine obnašanja dužnosti, sprega politike i kriminala organizirala je njegovo ubojstvo. Izveli su ga pripadnici zloglasne elitne policijske specijalne jedinice JSO, tzv. crvene beretke, te jedne od dvije najjače kriminalne skupine u Beogradu, Zemunskog klana.
Đinđić je 12. ožujka 2003. ubijen iz snajpera u dvorištu zgrade Vlade usred bijela dana. Kasnije je u bolnici podlegao ozljedama. Ranjen je i njegov tjelohranitelj. Iste su godine čak četiri pokušaja atentata na njega propala, a zadnji samo nekoliko tjedana ranije.
Zamjenik zapovjednika Crvenih beretki Zvezdan Jovanović, koji je pucao na premijera, 2009. je osuđen za njegovo ubojstvo na 40 godina zatvora. Za organiziranje atentata na istu je kaznu osuđen i bivši zapovjednik crvenih beretki Milorad Ulemek Legija. Jovanović je tvrdio da je ubojstvo izvršio po nalogu Legije, koji mu je rekao da Đinđić namjerava Haškom sudu izručiti pripadnike crvenih beretki.
Na višegodišnje zatvorske kazne osuđeno je ukupno 12 osoba, od kojih su tri već odslužile kaznu. Na dan atentata u Srbiji je proglašeno izvanredno stanje i pokrenuta akcija Sablja, do tada najveća policijska akcija protiv organiziranog kriminala. Privedeno je i ispitano gotovo deset tisuća ljudi, od kojih je oko tisuću zadržano. Politička pozadina ubojstva do danas nije razjašnjena, kao ni smjene sudaca i tužitelja na suđenju te zastrašivanja i ubojstva dvoje svjedoka.
Najčitaniji članci
Source link
Dana 12. ožujka 2003. godine u Beogradu je ubijen jedan od najznačajnijih srpskih političara Zoran Đinđić. Danas, nakon 20 godina njegove smrti, ne samo da se sjećamo te velike tragedije koja je potresla Srbiju, već i njenih posljedica koje su bile dalekosežne i dramatične.
Prošlo je 20 godina od atentata na Zorana Đinđića: Iste godine pokušali su ga ubiti još četiri puta. Atentat na Zorana Đinđića bio je direktni udar na politički, pravni i moralni poredak u Srbiji. Bio je to udarac za demokraciju u Srbiji, ali i za cijelu regiju.
Iako su se tamna predviđanja mnogih političara, novinara i analitičara o budućnosti Srbije nakon Đinđićeve prevare i obistinili, rezultat nisu bile nove demokratske reforme koje su trebale resetirati Srbiju. Umjesto toga, u Beogradu je preuzela vlast klika koja je sa sobom povukla kriminal i korupciju, presjeći tek započete reforme pravosuđa, policije i državne uprave.
Ipak, smrt Zorana Đinđića nije ostala bez posljedica, jer je upravo nakon nje došlo do važnih promjena u Srbiji. Utvrđena je nova državna politika prema suradnji s Međunarodnim sudom za ratne zločine. Zapad je krenuo s pružanjem političke pomoći u sklopu novih razvojnih programa, a same političke elite su se usmjerile prema EU.
Principi koje je zazivao Đinđić, a za koje se borio, su dobili novog snažnog zagovornika u Borisu Tadiću i uspostavljene su novije institucije poput o temelju pada svake vrste korupcije u državnoj upravi. Posebno se cijenila nova praksa u smislu suradnje s Interpolom i Europolom, kao i usadivanje novih reformi u upravnom okruženju i razvoju.
Ipak, ostaje žal zbog toga što je ovu zemlju ostavio veliki čovjek, koji bi i danas još mnogo toga mogao učiniti. Ostaje žal zbog toga što su Srbi, a i cijela regija izgubili prvog koji je bio spreman, uporan i voljan promijeniti Srbiju na bolje. No, prema njegovom primjeru, mnogi su danas spremni prihvaćati izazove i mijenjati ne samo svoj život, već i živote mnogih drugih.
Danas, kada se prisjećamo smrti velikog Zorana Đinđića, neizbježno se vraćamo u prošlost, u vrijeme kada je Srbija bila potresena kriminalom, korupcijom i teškim ekonomskim uvjetima, ali i u vrijeme kada je bivša Jugoslavija raspadala. U trenutku kada se promjene pojavljuju na političkoj sceni Srbije, ne smijemo zaboraviti njegovu borbu za slobodu, mir i pravdu u državi u kojoj je kriminal imao svu moć i bilo je nemoguće nad njime povući ručnu kočnicu.
Zoran Đinđić danas predstavlja simbol slobodne Srbije, koju Srbi moraju očuvati i razvijati dalje. Čini se da se Srbija polako odmiče od prošlosti i da stvara novu budućnost, koju Ist, koju Zapad i Školjka.
