Prije pojave WC papira ljudi su koristili razne stvari kako bi održali higijenu. Uglavnom se radilo o lišću, travi, paprati, kukuruznim klipovima, kori od voća, školjkama, kamenju, pijesku, snijegu, vodi, starim novinama… Oni bogatiji su željeli nešto finije za svoje guze pa su posezali za čipkom, vunom i ružinom vodicom.
POGLEDAJTE VIDEO:
Privatnost i pravilna higijena bile su nepoznanica u javnim zahodima starih Rimljana. Njihovi zahodi na otvorenom zvali su se ‘latrines’, nisu imali pregradne zidove, a tadašnja metoda čišćenja stražnjica danas bi bila nezamisliva.
Svatko tko je obavio nuždu posezao je za istom spužvicom pričvršćenom za dugi štap zvan ‘tersorium’. Znači, svi posjetitelji javnog zahoda guzu su brisali istom spužvom koju su nakon upotrebe vratili u spremnik napunjen slanom vodom ili octom. Na kraju su međunožje osvježili ružinom vodicom.
Osim što se na toj spužvi nalazio nezamisliv broj bakterija, stari Rimljani su se nalazili pred još jednim problemom – nakupljeni sumporovodik i metan mogao je lako eksplodirati ispod njih dok su sjedili na zahodu. Bio bi to prizor kao iz neke crne komedije.
Put svile ostavio je za sobom stare potrepštine za obavljanje nužde razbacane po Aziji. Na sjeverozapadu Kine arheolozi su pronašli štapove za osobnu higijenu za koje se vjeruje kako datiraju od prije otprilike 2000 godina, a koristili su se tijekom dinastije Han.
Nalazili su se na području Tamrin Basin, na kojemu je pronađeno više od sto mumija. Štapovi su izrađeni od bambusa, a jedan kraj im je umotan u tkaninu kojom se brisala stražnjica.
Prvi WC papir koristili su u Kini još u 6. stoljeću
Kako su se razvijali, tako je i brisanje guze postajalo sofisticiranije. Prva dokumentirana upotreba toaletnog papira zabilježena je u Kini u 6. stoljeću. Kineski car je 1391. godine naredio izradu mirisnih listova za zahod dimenzija 60 puta 90 centimetara koje su potom koristili on i članovi njegove obitelji.
Stari Grci su za održavanje higijene anusa koristili grublje metode: kamenje, koje se nazivali ‘pessoi’ te krhotine od keramike zvane ‘ostraka’.
Ponekad bi, kao oblik osvete, odlomljeni komadi keramike na sebi imali ispisana imena neprijatelja pa bi se njime simbolično obrisala stražnjica, i tako iskazao stav i mišljenje o nekome. Osim toga, znali su posezati i za glinom, školjkama pa čak i kokosovim ljuskama.
Klipovi kukuruza bili su vrlo popularni, ako i stare novine
Kada su stigli u kolonijalnu Ameriku, Britanci su se trebali kreativno snaći čime će brisati stražnjicu nakon obavljanja nužde, a najzgodnije se činilo posegnuti za klipovima kukuruza, bilo ih je u izobilju, a i tekstura im je zgodna ‘za te stvari’. Ista metoda upotrebljavala su se i u drugim krajevima svijeta gdje raste puno kukuruza. Ponegdje se vjerojatno koristi još i danas.
Foto: DREAMSTIME
Neki se i danas sjećaju kako je to izgledalo dok su bili mali – nerijetko su se kao WC papir koristile stare novine izrezane na listiće. Bilo je tu i određene doze zabave, jer su ljudi mogli čitati odlomke starih vijesti dok su sjedili na zahodu.
Novine i razni katalozi u SAD-u su počeli cirkulirati u 18. i 19. stoljeću, a nakon što su ih pročitali, bilo ih je šteta baciti ili naložiti vatru s njima, kad ih se moglo iskoristiti puno bolje – za brisanje guze. I proizvođači su bili toga svjesni pa su često namjerno na uglovima novina i kataloga ostavljali rupe kako bi ih se moglo objesiti u zahodu i trgati stranice.
Postojao je i medicinski papir za guzu
Bio je to vrh luksuza kada je njega guze u pitanju. Američki izumitelj Joseph Gayetty je 1857. godine počeo proizvoditi vlastiti ‘medicinski papir’, izrađen od konoplje i aloe vere.
Ta ugodnija alternativa novinama i klipovima kukuruza inspirirala je mnoge da pokušaju napraviti vlastite verzije. Ta praksa se zadržala do danas – tvrtke kao da se natječu koja će napraviti mekši i ugodniji WC papir. Neki čak znaju pretjerati u mekoći i finoći papira pa prsti kroz njega prođu u skroz nezgodnom trenutku.
I dan danas mnogi ne koriste WC papir
Više od 70 posto ljudi na svijetu danas uopće ne koristi WC papir. Ako preračunamo taj postotak u broj svjetske populacije, ispada da ga ne upotrebljava više od pet milijardi ljudi.
Mnogi bi ga željeli kupovati, ali si to ne mogu priuštiti, ili ga uopće nema u njihovoj blizini pa i dalje posežu za lišćem, travom, paprati, kukuruznim klipovima, korom od voća, školjkama, kamenjem, pijeskom, snijegom, vodom – kao i njihovi preci.
Zanimljivosti o WC papiru:
