Odluka Sportskog saveza grada Zagreba i nas je šokirala. Pa nismo mi donijeli tu mjeru o uvođenju nacionalnih stipendija zato da bi ih gradovi ukinuli sportašima! Niti smo to tražili od gradova. Zagreb je zloupotrijebio nacionalnu stipendiju.
Govore nam to neslužbeno u Ministarstvu turizma i sporta ljudi zgroženi odlukom čelnika zagrebačkog sporta da smanje stipendije sportašima prve kategorije sa 212,36 eura bruto mjesečno na 159,26 eura za pojedinačne i 106,18 eura za posade, timove, parove i štafete, ali samo za osvajače medalja na velikim natjecanjima. Te da ukine stipendije sportašima druge (185,81 euro) i treće kategorije (79,63 eura).
Ministarstvo je uvelo nacionalne stipendije kako bi svi sportaši iste kategorije u Hrvatskoj, bez obzira na to gdje žive i za koji klub nastupaju, dobili jednak novac. Za sportaša prve kategorije 265 eura, druge 200, a treće kategorije 135 eura. A onda ih lokalne zajednice i njihovi klubovi dodatno podupiru jer troškovi života, dakako, nisu jednaki u Zagrebu i, primjerice, Kninu, Gospiću ili Slavonskom Brodu.
No zagrebački sportski čelnici, na čelu s predsjednikom Vjekoslavom Šafranićem, to su zloupotrijebili. Iako je, zanimljivo, proračun za sport u Zagrebu isti kao prethodne tri godine i iznosi 17,9 milijuna eura.
Osim nacionalnih stipendija, Ministarstvo turizma i sporta uvelo je i mirovinsko i zdravstveno osiguranje za sportaše. No, za tu se mjeru prijavilo relativno malo sportaša koji zadovoljavaju uvjete. Naime, da bi je dobili, sportaši ne smiju zarađivati 24.000 eura neto godišnje. Od svih izvora, dakle i nagrada s natjecanja i stipendija i sponzorskih prihoda. Što je iznos koji debelo premašuju profesionalci poput nogometaša i rukometaša, ali i najbolji sportaši u individualnim sportovima, barem oni koji su uspjeli pronaći pokojeg sponzora.
– Nikad se nisu znali kriteriji raspodijele novca u Zagrebu, a sad se još manje znaju! Milan Bandić nikada se ne bi usuglasio da se sportašima ukinu stipendije, dok se gradonačelnik Tomašević uopće ne miješa u sport. Stoga je ključno postaviti jasne kriterije za raspodjelu sredstava – govore zagrebački sportaši.
Zaposlenici SSGZ-a imaju 3000, a treneri 800 eura
Nezadovoljni su radom Sportskog saveza grada Zagreba, a dodatno ih smeta što njegovi zaposlenici primaju mjesečno i do 3000 eura neto, dok treneri s doktoratom imaju pravo na 800 eura!
U toj je udruzi već dugo kaos. Financijski plan kasnio je šest mjeseci pa su predložili gotovo kopiju prošlogodišnjeg, a za to vrijeme treneri i stručni tajnici saveza sufinancirali su se iz prenesenih sredstava SSGZ-a. Glavni tajnik Tomislav Stojak dao je ostavku, predsjednik Vjekoslav Šafranić pokušavao je s Gradom naći zajednički jezik. U tijeku je natječaj za izbor novog glavnog tajnika, kako tvrde insajderi: namješteni natječaj, štur, koji je pogodovao jednom kandidatu, osobi koja je dijelom odgovorna za trenutnu situaciju u savezu i dovela do ovog nereda.
Zagrebački sport raspolaže godišnje sa 17,9 milijuna eura. Što je veće od gradskog proračuna mnogih hrvatskih gradova. U studenom je Gradska skupština usvojila Program javnih potreba u sportu Grada Zagreba za 2023. i otad se administracija razvukla pet mjeseci, na štetu sporta. Tek nakon što je Grad poslao dopis da ukida privremeno sufinanciranje zbog nedonošenja plana raspodjele sredstva, u roku od sedam dana složili su plan raspodjele za 2023. Koji je bio više-manje kopija prošlogodišnjeg, a za čiju izradu su navodno nagrađeni neki djelatnici kroz isplatu stimulacije na plaće.
Foto: Igor Kralj/PIXSELL
SSGZ nije poštovao program javnih potreba koji je usvojila Gradska skupština kod donošenja plana sredstava za 2023. Kad je trebalo uskladiti financijski plan na temelju tog programa – precizan troškovnik – Stojak je dao ostavku. I sve je preuzela osoba koja, kažu upućeni, snosi dio krivnje za propuštene rokove i što savez nije uskladio svoju dokumentaciju sa Skupštinom Grada Zagreba.
Nezadovoljni sportski djelatnici najviše okrivljuju upravni odbor, u kojem sjede predsjednik Vjekoslav Šafranić, dopredsjednik Marko Jakopović, te Klaudija Bubalo, Tomislav Svetina, Damir Vujić, Miro Pavlović, Perica Bukić, Goran Leko, Neven Jerkić, Marko Kallay, Miše Kutleša, Petar Turković i Mario Dokmanić. Volonteri, kao i predsjednik Šafranić, koji ih bira. Oni bi trebali voditi politiku sporta, ali to ne rade.
Ne postoji prava analiza
– Sport je u problemu, mladih je sve manje, baza je sve manja, a kriterija za financiranje nema – počinje Klaudija Bubalo, direktorica rukometašica Lokomotive i članica UO-a SSGZ-a, koja konkretno predlaže:
– Moramo razlučiti vrhunski, natjecateljski i rekreativni sport. Svatko ima svoj interes, ali ako postavimo jasne kriterije, sport će točno znati kojim rezultatima ostvaruje koja primanja dok na ovaj način sustav funkcionira da okreće jedne protiv drugih i da profitiraju oni koji su bliže onima koji odlučuju. Puno jasnije kriterije za raspodjelu recimo imaju Dubrovnik, Osijek, Split… Sportski savez mora biti inicijator razvoja. OK, novca nije dovoljno, sve je poskupjelo, inflacija je… Ali za što nam točno nije dovoljno? Koja je to analiza pokazala u kojem dijelu nam nedostaje? Za vrhunski sport nam nipošto nije dovoljno, pa ni jedan nositelj kvalitete vrhunskog sporta nije konkurentan u Europi! A ista sredstva dobivamo godinama.
Foto: Goran Stanzl/PIXSELL, ilustracija
U ovo doba visoke inflacije, zagrebački sport dobiva jednako novca kao 2022., ’21. i ’20. Taj je iznos 135 milijuna kuna, dok je 2018. dobio 150, a 2019. čak 152 milijuna kuna. Gradskih je sportskih saveza 77 i neki se zalažu za model prioriteta. Da ne sudjeluju ravnopravno u raspodjeli novca nositelji kvalitete, s tradicijom, i sportovi koji u Zagrebu uopće nemaju uvjete za treninge i natjecanja.
I još je SSGZ iskoristio mjeru Ministarstva turizma i sporta o uvođenju nacionalne sportske stipendije za kategorizirane sportaše 1., 2. i 3. kategorije da bi smanjio iznose za 1. kategoriju, a potpuno ukinuo dosadašnje gradske stipendije sportašima 2. i 3. kategorije!
– Umjesto da su iskoristili ovu priliku i konačno uvrstili i stipendije za ekipne sportaše, čelnici SSGZ-a za vrijeme godišnjeg odmora glavnog tajnika u ostavci, donijeli su odluku da potpuno ukinu stipendije druge i treće kategorije i smanje one za prvu kategoriju, bez rasprave Skupštine saveza ili mišljenja Gradskog ureda za sport i mlade. A nacionalna stipendija za sportaše nije uvjetovana oduzimanjem gradske stipendije – žale se sportaši.
Trenerima nisu uskladili plaću
Sportske djelatnike smeta i što su planom sredstava jasno iskazane plaće trenera i stručnih tajnika gradskih sportskih saveza, ali ne i plaće djelatnika stručne službe SSGZ-a. Grad nema uvid u njih i ne može procijeniti jesu li te plaće opravdane. Također, trenerske plaće su propisane programom javih potreba koje su trebale biti usklađene s prosječnom plaćom u Zagrebu s prethodnim razdobljem, ali do tog usklađenja i povećanja plaće za trenere nije došlo.
A i najmanja plaća djelatnika SSGZ-a veća je od trenerske, za istu stručnu spremu. A naknada za doktorat, neovisno iz koje branše, diže plaću za 15 posto, a magisterij za osam posto. Stimulacije, pak, daju odokativno, tvrde nezadovoljni.
Mogu li djelatnici biti na razini sportaša?
Foto: Igor Kralj/PIXSELL
– Nema osnovne analize koliko se uložilo u saveze i klubove te koji je ekvivalent rezultata. UO treba nametati kriterije razvoja sporta. Ovo je ispit za sve nas u UO i novog tajnika, jesmo li spremni i imamo li sposobnosti i znanja donijeti odluke za boljitak i napredak zagrebačkog sporta. Još se bavimo tekućom godinom, a program za 2024. već debelo kasni. Plan bismo trebali donijeti do kraja godine da se zna tko s čime raspolaže od 1. siječnja – govori Klaudija Bubalo.
Dok nam predsjednik SSGZ-a Vjekoslav Šafranić (73) tvrdi da sve rade prema Zakonu o športu i da zagrebački sportaši neće biti zakinuti.
