Lukas Vitman (8), jučer je ponovo, nakon nekoliko dana, posjetio vatrogasce DVD-a Granešinski Novaki u zagrebačkoj Gornjoj Dubravi. Prvo ih je sramežljivo gledao izdaleka, nećkao se, stiskao pa smješkao i onda odlučio: ‘Idem pa što bude’. Poletio im je u zagrljaj i više nije skidao osmijeh s lica. Ostatak obitelji, sa strane je gledao dirljiv susret. Mama Katarina (34), tata Hrvoje (37), stariji brat Robert (16) i mlađi Dominik (6), bili su oduševljeni. Vatrogasci su odmah poželjeli pogledati malenom ranu i vlastitim očima se uvjeriti da je njihov mali, novi prijatelj, dobro. Lukas je spremno zadigao majicu i pokazao rez podno srca, dokaz svoje hrabrosti.
POGLEDAJTE VIDEOVIJESTI:
– Dobro sam, ne boli me, samo još malo zateže, ali proći će – rekao je dječak. Vatrogasci Luka Orešić (17) i Josip Ledinski (39) odmah su odahnuli, sretni što se Lukas oporavlja i što je sve u najboljem redu. Upravo su oni dočekali Lukasa ispred zagrebačke bolnice Rebro kad su ga liječnici otpustili nakon opsežne operacije srca koja mu je spasila život. Zbog njihovog će posjeta i svega što su mu tog dana omogućili, Lukas operaciju pamtiti manje stresnom.
Bio je zdravo dijete
Lukas je do svoje pete godine bio potpuno zdrav. Nije imao nikakvih smetnji. A onda su mu, s pet godina, na jednom uobičajenom sistematskom pregledu otkrili šum na srvu. Liječnica koja je to otkrila preporučila je roditeljima daljnju obradu i pretrage. Sve su obavili i pokazalo se u Klaićevoj bolnici na utrazvuku srca da Lukas na srcu ima upicu od sedan milimetara. Dijagnoza je bila ADS ili atrijalni septalni defekt i to drugog stupnja. ADS je najčešća urođena srčana greška, no kod većine beba rupica se zna sama od sebe zatvoriti do prve godine života. Lukasova je priča nažalost drugačija.
– Bio je to šok. Nemate pojma kako je teško kad vašem do tad zdravom djetetu otkriju neku tako tešku bolest. Priznajem, dugo mi je trebalo da se priberem i dođem k sebi. Morala sam biti jaka zbog Lukasa i ostale djece – rekla je mama Katarina. Dodala je da je preporuka tada bila ići na kontrolu svakih šest mjeseci. Tako su i činili, a rupica je na svakom pregledu bila sve veća. Lukas se počeo sve više znojiti.
To znojenje mu je bilo jedan od prvih simptoma i prije nego smo otkrili šum. Mislili smo da je to normalno jer je uvijek bio živahan i aktivan – rekla je Katarina. No, s vremenom se počeo sve više umarati.
– Nakon većeg napora, prespavao bi ostatak dana. Rupica je tad bila velika oko 14 milimetara – kaže majka. Na zadnjem pregledu rupica se otvorila 3,2 centimetra i to je bio znak za uzbunu. Liječnici su im rekli da Lukas mora odmah na operaciju.
Šest sati neizvjesnosti
Malenog su operirali 29. lipnja, a operacija je trajala punih šest sati.
– Rezali su ga bočno, između rebara, tamo su širili prostor i rezali su mu srčanu ovojnicu da bi njome zatvorili rupicu. Liječnik nam je rekao da su mu tijekom zahvata morali zaustaviti srce na 20 minuta. Za to vrijeme bio je spojen na umjetno srce i mi smo to sve znali. Ne moram vam ni govoriti što smo, stoga, proživljavali u čekaonici ispred sale za vrijeme operacije. Uvijek je pitanje hoće li kad ga skinu s tog aparata i opet aktiviraju njegovo srce, sve normalno profunkcionirati. Strah je bio izluđujuć, ali sve je dobro prošlo – sretna je majka. Dodaje kako nikada neće zaboraviti onaj osjećaj kada ga je nakon operacije čekala kraj lifta da ga vidi iste sekunde kad izađe iz sale. Bio je spojen, kaže, sa stotinu cijevi i na respiratoru. Sada su je ti dani koji su iza nje, ojačali. Operacija je dobro prošla i malenog su nakon tjedan dana otpustili iz bolnice. A tu je nastupilo iznenađenje.
– Lukas i moja ostala tri sina su od malena voljeli vatrogasce i sve vezano uz njih. Dok smo živjeli u Gornjoj Dubravi, odlazila sam s njima do DVD-a i tamo bi stali s autom da klinci mogu promatrati što vatrogasci rade, kakva vozila imaji i slično. Lukasa je sve to posebno zanimalo. Kad smo doznali da mora ići na operaciju i kad sam vidjela kako se boji, ali unatoč tome, nastoji biti hrabar i ponašati se kao zreli dječak, srce mi se stislo. Znala sam da ga nekako moramo nagraditi za svu patnju i učiniti sve da mu ta operacija ostane u sjećanju sa što manje traume. I tako sam otišla do DVD-a Gradešinski Novaki koje smo uvijek dolazili gledati prije nego smo se preselili na Borovje i objasnila im situaciju. Dečki su bili spremni udovoljiti nam i razveseliti Lukasa – otkrila je Katarina. Na dogovoreni datum, došli su pred bolnicu. Lukas se spustio u dvorište s roditeljima i nije imao pojma što ga čeka.
– Kad smo ih vidjeli u daljini rekla sam mu: “Vidiš one vatrogasce tamo?” Odgovorio je da ih vidi i pitao me zašto ga to pitam. Rekla sam mu: “Došli su zbog tebe”. Ukipio se. Bio je izvan sebe.Prišli su mu, rukovali se s njim, dobio je i medvjedića za poklon, a onda su ga ukrcali u svoje vozilo ukrašeno balonima. Vozili su ga kući. Ispred kuće su mu dali da isproba šmrk. Zalio je tatu i mamu. Od tog dana, svaki dan ih spominje. A prvo što je rekao kad su otišli bilo je: “Više me ništa ne boli. Ovo mi je najbolji dan ikad.”
Vatrogasci Josip i Luka rekli su da su prvi put došli tako nekom djetetu pred bolnicu te da je osjećaj bio fantastičan.
Source link
[gpt3]rewrite this content and keep HTML tags 
Lukas Vitman (8), jučer je ponovo, nakon nekoliko dana, posjetio vatrogasce DVD-a Granešinski Novaki u zagrebačkoj Gornjoj Dubravi. Prvo ih je sramežljivo gledao izdaleka, nećkao se, stiskao pa smješkao i onda odlučio: ‘Idem pa što bude’. Poletio im je u zagrljaj i više nije skidao osmijeh s lica. Ostatak obitelji, sa strane je gledao dirljiv susret. Mama Katarina (34), tata Hrvoje (37), stariji brat Robert (16) i mlađi Dominik (6), bili su oduševljeni. Vatrogasci su odmah poželjeli pogledati malenom ranu i vlastitim očima se uvjeriti da je njihov mali, novi prijatelj, dobro. Lukas je spremno zadigao majicu i pokazao rez podno srca, dokaz svoje hrabrosti.
POGLEDAJTE VIDEOVIJESTI:
– Dobro sam, ne boli me, samo još malo zateže, ali proći će – rekao je dječak. Vatrogasci Luka Orešić (17) i Josip Ledinski (39) odmah su odahnuli, sretni što se Lukas oporavlja i što je sve u najboljem redu. Upravo su oni dočekali Lukasa ispred zagrebačke bolnice Rebro kad su ga liječnici otpustili nakon opsežne operacije srca koja mu je spasila život. Zbog njihovog će posjeta i svega što su mu tog dana omogućili, Lukas operaciju pamtiti manje stresnom.
Bio je zdravo dijete
Lukas je do svoje pete godine bio potpuno zdrav. Nije imao nikakvih smetnji. A onda su mu, s pet godina, na jednom uobičajenom sistematskom pregledu otkrili šum na srvu. Liječnica koja je to otkrila preporučila je roditeljima daljnju obradu i pretrage. Sve su obavili i pokazalo se u Klaićevoj bolnici na utrazvuku srca da Lukas na srcu ima upicu od sedan milimetara. Dijagnoza je bila ADS ili atrijalni septalni defekt i to drugog stupnja. ADS je najčešća urođena srčana greška, no kod većine beba rupica se zna sama od sebe zatvoriti do prve godine života. Lukasova je priča nažalost drugačija.
– Bio je to šok. Nemate pojma kako je teško kad vašem do tad zdravom djetetu otkriju neku tako tešku bolest. Priznajem, dugo mi je trebalo da se priberem i dođem k sebi. Morala sam biti jaka zbog Lukasa i ostale djece – rekla je mama Katarina. Dodala je da je preporuka tada bila ići na kontrolu svakih šest mjeseci. Tako su i činili, a rupica je na svakom pregledu bila sve veća. Lukas se počeo sve više znojiti.
To znojenje mu je bilo jedan od prvih simptoma i prije nego smo otkrili šum. Mislili smo da je to normalno jer je uvijek bio živahan i aktivan – rekla je Katarina. No, s vremenom se počeo sve više umarati.
– Nakon većeg napora, prespavao bi ostatak dana. Rupica je tad bila velika oko 14 milimetara – kaže majka. Na zadnjem pregledu rupica se otvorila 3,2 centimetra i to je bio znak za uzbunu. Liječnici su im rekli da Lukas mora odmah na operaciju.
Šest sati neizvjesnosti
Malenog su operirali 29. lipnja, a operacija je trajala punih šest sati.
– Rezali su ga bočno, između rebara, tamo su širili prostor i rezali su mu srčanu ovojnicu da bi njome zatvorili rupicu. Liječnik nam je rekao da su mu tijekom zahvata morali zaustaviti srce na 20 minuta. Za to vrijeme bio je spojen na umjetno srce i mi smo to sve znali. Ne moram vam ni govoriti što smo, stoga, proživljavali u čekaonici ispred sale za vrijeme operacije. Uvijek je pitanje hoće li kad ga skinu s tog aparata i opet aktiviraju njegovo srce, sve normalno profunkcionirati. Strah je bio izluđujuć, ali sve je dobro prošlo – sretna je majka. Dodaje kako nikada neće zaboraviti onaj osjećaj kada ga je nakon operacije čekala kraj lifta da ga vidi iste sekunde kad izađe iz sale. Bio je spojen, kaže, sa stotinu cijevi i na respiratoru. Sada su je ti dani koji su iza nje, ojačali. Operacija je dobro prošla i malenog su nakon tjedan dana otpustili iz bolnice. A tu je nastupilo iznenađenje.
– Lukas i moja ostala tri sina su od malena voljeli vatrogasce i sve vezano uz njih. Dok smo živjeli u Gornjoj Dubravi, odlazila sam s njima do DVD-a i tamo bi stali s autom da klinci mogu promatrati što vatrogasci rade, kakva vozila imaji i slično. Lukasa je sve to posebno zanimalo. Kad smo doznali da mora ići na operaciju i kad sam vidjela kako se boji, ali unatoč tome, nastoji biti hrabar i ponašati se kao zreli dječak, srce mi se stislo. Znala sam da ga nekako moramo nagraditi za svu patnju i učiniti sve da mu ta operacija ostane u sjećanju sa što manje traume. I tako sam otišla do DVD-a Gradešinski Novaki koje smo uvijek dolazili gledati prije nego smo se preselili na Borovje i objasnila im situaciju. Dečki su bili spremni udovoljiti nam i razveseliti Lukasa – otkrila je Katarina. Na dogovoreni datum, došli su pred bolnicu. Lukas se spustio u dvorište s roditeljima i nije imao pojma što ga čeka.
– Kad smo ih vidjeli u daljini rekla sam mu: “Vidiš one vatrogasce tamo?” Odgovorio je da ih vidi i pitao me zašto ga to pitam. Rekla sam mu: “Došli su zbog tebe”. Ukipio se. Bio je izvan sebe.Prišli su mu, rukovali se s njim, dobio je i medvjedića za poklon, a onda su ga ukrcali u svoje vozilo ukrašeno balonima. Vozili su ga kući. Ispred kuće su mu dali da isproba šmrk. Zalio je tatu i mamu. Od tog dana, svaki dan ih spominje. A prvo što je rekao kad su otišli bilo je: “Više me ništa ne boli. Ovo mi je najbolji dan ikad.”
Vatrogasci Josip i Luka rekli su da su prvi put došli tako nekom djetetu pred bolnicu te da je osjećaj bio fantastičan.
[/gpt