Poput bombe u javnosti je odjeknula vijest o bivšem američkom obavještajcu Davidu Gruschu koji je, svjedočeći pod prisegom pred američkim Kongresom, rekao kako “vlada posjeduje letjelice u kojima je pronađen biološki materijal koji je neljudskog podrijetla”. Uvjeren je da vlada posjeduje dokaze o izvanzemaljcima, a iako za svoje tvrdnje nije ponudio konkretne dokaze, neminovno je još jednom otvorio goruće pitanje koje već desetljećima muči ljudski rod – jesmo li sami u svemiru? Postoje li izvanzemaljci i ako da, kakvi su, prikazuju li ih filmovi i Hollywood vjerno ili je riječ o nekim sasvim drugačijim oblicima života?
Na sva ta, ali i brojna druga pitanja brojni znanstvenici, stručnjaci, istraživači i entuzijasti već godinama pokušavaju naći odgovore, dokaze, tragove…
U moru svjetski poznatih datuma, fenomena i raznih bliskih “susreta treće vrste”, jedan od najznačajnijih NLO fenomena zbio se upravo na području bivše Jugoslavije. Točno tri desetljeća nakon svjetski popularnog Roswella u Novome Meksiku, najpoznatijeg nalazišta izvanzemaljaca, gdje se 1947. godine nepoznata letjelica srušila na ranč i tako jednom zauvijek postala predmet brojnih istraživanja i teorija o postojanju života izvan Zemlje, odnosno postojanja “nečeg drugog”, tamo negdje daleko. Trideset godina nakon Roswella na području bivše Jugoslavije zbio se još jedan nesvakidašnji, zauvijek zapamćen i do danas neobjašnjivi fenomen koji mnogi tumače kao znak iz svemira.
Bio je kolovoz. Sredina mjeseca. Godina 1977. Noć. Zrakoplov Fokker-227 zagrebačke tvrtke Pan Adria letio je na liniji Zagreb – Beograd – Titograd (Podgorica) na visini od 2400 metara. Vidljivost je bila dobra. Prema riječima pilota, odjednom se visoko na nebu pojavilo neobično crveno svjetlo, nakon čega su uočili nepoznati objekt. Svjetlo je prvo zamijetila posada zrakoplova, a tek se onda pojavio na radarima.
– S lijeve strane vidjeli smo crveno svjetlo koje je postajalo sve intenzivnije i koje je, udaljeno otprilike četiri kilometra, pratilo naš zrakoplov na istoj visini i istom brzinom. Kad sam prvi put upitao kontrolore leta o čemu se radi, odgovorili su mi da na radarima ne vide ništa. Nakon nekoliko minuta sam ih opet kontaktirao i osjetio u njihovu glasu da mi žele nešto reći, ali da im je to vjerojatno zabranjeno – ispričao je Dobroslav Džeba, civilni pilot koji je letio zrakoplovom.
– Nešto kasnije su mi ipak javili da vide taj objekt te mi rekli da leti paralelno i ponire baš kao i zrakoplov kojim smo upravljali – dodao je.
S kolegama je bez poteškoća spustio avion na beogradski aerodrom, ali tu nije bio kraj iznenađenjima. Naprotiv. NLO se zaustavio otprilike od dvije do tri stotine metara iznad vojnog aerodroma u Batajnici na kojemu su dva zrakoplova čekala maršala Tita. On se, naime, spremao za put. Na nebu su se ubrzo pojavili brojni MiG-ovi.
– Netko je dojavio beogradskim novinarima što se zbiva, ali rečeno im da se odvija vojna vježba kako bi se prikrio pravi razlog. Mene su pak u Beogradu pozvali u jednu sobu u kojoj su mi pod prijetnjom napomenuli da ne smijem govoriti o slučaju – ispričao je Džeba godinama kasnije u poznatoj TV emisiji “Na rubu znanosti”.
– Prema pričama vojnih pilota, te je noći bilo nesreća i čuo sam da je oboren jedan mađarski zrakoplov što, nažalost, ne mogu potvrditi. U svakom slučaju, sve je potom obavijeno velom tajne, a jedan od kolega mi je rekao da je te noći bilo ‘grdo’ – ispričao je Džeba.
Njegovu priču potvrdili su i tehničar leta Stanko Naletilić i Zlatko Vereš, bivši načelnik Kontrole leta za cijelu Jugoslaviju. Viđenje neobičnog objekta koji je pratio zrakoplov primijetili su i putnici, a zabilježen je i na primarnom i na sekundarnom radaru kontrole leta. Objekt se vidio i s kopna, o čemu je svjedočio Aldo Matić, bivši zapovjednik voda u radarskoj stanici Kačarevo kraj Pančeva. On je rekao da je s tla vidio tri svjetla u zraku. Ustvrdio je da je brzina tih NLO objekata bila mnogo veća od maksimalne brzine bilo kojeg tadašnjeg zrakoplova i da su znali letjeti brzinom od 10 maha.
MIG-ovi se nisu mogli približiti
MIG-ovi, čiji je zadatak bio presresti neidentificirane leteće objekte, doživjeli su kvar na elektronici i ometanja u trenutku kad su mu se približili. Objekti su odmicali MiG-ovima, koji su krenuli u potjeru za njima u pravcu Osijeka. Dosezali su brzinu od 10 mahova, što MiG-ovi nisu mogli pratiti te su ih izgubili negdje iznad Osijeka. Tad su, ispričali su kasnije sudionici incidenta, NLO-ovi odjednom promijenili smjer letenja iz horizontalnog u vertikalni. Visinski radar je pratio objekte do 80 kilometara visine, nakon čega su nestali u svemiru.
Iako je službena izjava predstavnika JNA bila je da se radilo o vojnoj vježbi, a svjedocima naređeno da šute, pri čemu se čak prijetilo i njima i njihovim obiteljima, nakon raspada bivše države krenulo se, s ostalim, otpetljavati i klupko teorije o izvanzemaljcima na području Juge. Vojska je čak sastavila i istraživačku komisiju koja je ustvrdila kako se radilo o meteorološkom balonu, no ta je teorija kasnije odbačena. Ipak, nakon raspada socijalističke Jugoslavije, s vremenom su u javnost počeli istupati piloti i ostali svjedoci tog događaja.
Hrvatski ufolog Giuliano Marinković bio je čovjek koji je nagovorio svjedoke da javnosti ispričaju svoju priču. Svjedoci su bili mahom stručnjaci na svom polju rada, piloti zrakoplova, kontrolori leta i bivši vojnici JNA, koji ne mogu objasniti što se točno dogodilo te noći niti mogu potvrditi da se tu zaista radilo o izvanzemaljskom kontaktu. Međutim, svi su potpuno sigurni u jednom – u noći tog 16. kolovoza desilo se nešto što se ne može objasniti racionalno.
Sve više ljudi kaže da je vidjelo NLO
Pan Adria incident možda je najpoznatiji, no nikako jedini takav slučaj.
Iskusni pilot, pukovnik Suad Hamzić govorio je kako je doživio tri bliska susreta s letećim objektima.
– Najupečatljiviji mi je ostao onaj od 20. kolovoza 1970. godine, kad sam u dvosjedu MiG 21 s pilotom Dušanom Stipićem imao bliski susret s takvom letjelicom iznad Plaškog. Poslali su nas temeljem uzbune radarskog centra i vrlo brzo smo uspostavili vizualni kontakt s objektom, vrlo velikim, koji je isijavao svjetlost. Penjali smo se nadzvučnom brzinom, ali nikako mu nismo mogli procijeniti visinu. Procijenio sam da je na nekih 22.000 metara, a u jednom trenutku je taj lebdeći objekt koji smo gledali ubrzao i nestao. Izgubio se i s radara – rekao je Hamzić.
Idućih nekoliko mjeseci obilovalo je “viđenjima NLO-a” na nebu iznad Jugoslavije, a posebno se ističu svjedočanstva nekoliko stanovnika Strmca, koji su početkom prosinca 1967. godine pisali Vjesniku da su vidjeli četiri neobjašnjene kugle na nebu.
– Nešto oko 20 sati, posve slučajno, pogledao sam u nebo. Primijetio sam da iz smjera Zagreba lete dvije svjetlucave kugle na visini od tridesetak kilometara. Istovremeno je iz smjera juga nešto većom brzinom prema njima kretala treća ‘letjelica’, a iznad sjeverozapada pojavila se i četvrta. Ova posljednja stajala je neko vrijeme na jednome mjestu, činilo se kao da se okreće, a zatim je naglo otišla prema Mjesecu pritom ispuštajući narančastocrvenu liniju – opisao je stanoviti M. Jerko iz Strmca susret s letjelicama.
Posebno je zanimljivo da su se tog prosinca 1967. i siječnja 1968. godine medijima javili brojni svjedoci viđenja neobjašnjenih pojava na nebu iznad Kvarnera. Kako donosi Vjesnik u izdanju od 21. prosinca 1967. godine:
“U petak navečer građani Rijeke sa znatiželjom su promatrali nepoznato i neuobičajeno nebesko tijelo koje se pojavilo na nebu u pravcu Velih vrata. Nepoznato tijelo veličine ljudske šake imalo je intenzivnu, ljubičastu svjetlost. Tijelo se kretalo neobično lagano i oko 19.30 nestalo iza obronaka Učke”.
Nekih mjesec dana kasnije, krajem siječnja 1968. godine, isti medij opet je prenosio događaje iz Rijeke. Ovoga puta javio se Ante Glavina, službenik u upravi Skupštine općine.
– Nalazio sam se na terasi zgrade sa suprugom i odjednom primijetio na neodređenoj visini svijetao predmet u obliku mjeseca, ali dosta veći. Nepoznato tijelo okretalo se u spirali i tako odmicalo – tvrdio je Glavina. Zanimljivo je napomenuti gotovo usputni komentar Vjesnika iz istog članka: “Slične informacije dobili smo od još nekih građana”.
‘Vidim, a što bi to moglo biti?’
U jesen 1971. godine Vjesnik je dobio pristup autentičnom razgovoru Oblasnog centra za vođenje zrakoplova aerodroma Zagreb i JAT-ova Convaira 440 na letu između Pule i Zagreba. U to vrijeme su opet učestala viđenja nepoznatog tijela iznad Kvarnera, a nakon što je “vojno lice” iz Pule prijavilo viđenje romboidnog tijela negdje iznad Lošinja, kontrola leta javila se spomenutom zrakoplovu.
Kontrola leta: Koja je vidljivost u vašem vidokrugu?
Avion: Veoma dobra.
Kontrola: Ako možete, bacite pogled tamo negdje prema obali između Zadra i Rijeke, opet su primijećeni neki leteći objekti u kursu 160.
Avion: Hvala. Vidljivost je odlična, ali ništa zasad ne vidimo, ako ugledamo, javit ćemo vam.
Kontrola: Budite ljubazni, pogledajte i prema Rijeci. Kontrola leta iz Rijeke javila je o dva leteća svjetleća premeta u kursu 140 od Rijeke.
Foto: Screenshot/Fox/X-Files
Avion: Mi smo to vidjeli u Puli, to su tijela o kojima piše tisak, svjetleći predmeti na visini od četiri do pet kilometara, kakve smo već prije vidjeli i nad Nišom, Suboticom, Kikindom.
Kontrola: Možete li nam opisati kako izgledaju ta tijela?
Avion: Otprilike svi isto, svjetleća, romboidna okrugla tijela, ne možemo reći ništa više.
Nekoliko dana ranije, 6. listopada 1971. godine, Večernji list dobio je na uvid magnetofonsku vrpcu razgovora pilota dvaju zrakoplova na putu prema Kolnu i Londonu sa zagrebačkom kontrolom leta. Genexov zrakoplov letio je prema Londonu kada je ugledao neki objekt i obratio se kolegi iz Inex Adrije na letu prema Kolnu. “Stari, da li ti to vidiš? Gore iznad nas leti nešto prilično visoko.” Inex Adrijin pilot Boris Zupančić odgovorio je svom kolegi: “Evo ja sad nešto vidim. Što bi to moglo biti?”. U to se uplela zagrebačka kontrola leta i pitala ih koliko je predmet udaljen on njih. Inexov pilot odgovara: “Pa nije toliko udaljen, samo čini mi se da je prilično visoko”.
– Nemamo nikakvih informacija o tome da bi neki avion bio na tom području. Isto tako ni služba JNA nema podataka o nekom svom avionu koji bi tu bio – javljali su iz kontrole leta iz Zagreba. Nedugo nakon toga piloti su napustili jugoslavenski zračni prostor i nastavili putovanje.
Naredio skidanje letećih objekata?
O incidentima je bio obaviješten i sam Josip Broz Tito. Postoji priča po kojoj je naredio da se sruši NLO, no navodno rakete nisu ‘slušale’ pilote i nisu pogodile cilj
Šifra vuk, ponavljam šifra vuk, vuk, vuk…
Učestalo pojavljivanje nepoznatog svjetla sredinom 1970-ih iznad Crne Gore i juga Hrvatske brinulo je tadašnje rukovodstvo SFRJ. Piloti su, ako bi uočili neobičnu pojavu, imali posebnu šifru za uzbunjivanje. Nakon toga vojska bi dizala, tad još moderne, MiG-ove 21 i kretala u lov na misterozne objekte.
Source link
[gpt3]rewrite this content and keep HTML tags 
Poput bombe u javnosti je odjeknula vijest o bivšem američkom obavještajcu Davidu Gruschu koji je, svjedočeći pod prisegom pred američkim Kongresom, rekao kako “vlada posjeduje letjelice u kojima je pronađen biološki materijal koji je neljudskog podrijetla”. Uvjeren je da vlada posjeduje dokaze o izvanzemaljcima, a iako za svoje tvrdnje nije ponudio konkretne dokaze, neminovno je još jednom otvorio goruće pitanje koje već desetljećima muči ljudski rod – jesmo li sami u svemiru? Postoje li izvanzemaljci i ako da, kakvi su, prikazuju li ih filmovi i Hollywood vjerno ili je riječ o nekim sasvim drugačijim oblicima života?
Na sva ta, ali i brojna druga pitanja brojni znanstvenici, stručnjaci, istraživači i entuzijasti već godinama pokušavaju naći odgovore, dokaze, tragove…
U moru svjetski poznatih datuma, fenomena i raznih bliskih “susreta treće vrste”, jedan od najznačajnijih NLO fenomena zbio se upravo na području bivše Jugoslavije. Točno tri desetljeća nakon svjetski popularnog Roswella u Novome Meksiku, najpoznatijeg nalazišta izvanzemaljaca, gdje se 1947. godine nepoznata letjelica srušila na ranč i tako jednom zauvijek postala predmet brojnih istraživanja i teorija o postojanju života izvan Zemlje, odnosno postojanja “nečeg drugog”, tamo negdje daleko. Trideset godina nakon Roswella na području bivše Jugoslavije zbio se još jedan nesvakidašnji, zauvijek zapamćen i do danas neobjašnjivi fenomen koji mnogi tumače kao znak iz svemira.
Bio je kolovoz. Sredina mjeseca. Godina 1977. Noć. Zrakoplov Fokker-227 zagrebačke tvrtke Pan Adria letio je na liniji Zagreb – Beograd – Titograd (Podgorica) na visini od 2400 metara. Vidljivost je bila dobra. Prema riječima pilota, odjednom se visoko na nebu pojavilo neobično crveno svjetlo, nakon čega su uočili nepoznati objekt. Svjetlo je prvo zamijetila posada zrakoplova, a tek se onda pojavio na radarima.
– S lijeve strane vidjeli smo crveno svjetlo koje je postajalo sve intenzivnije i koje je, udaljeno otprilike četiri kilometra, pratilo naš zrakoplov na istoj visini i istom brzinom. Kad sam prvi put upitao kontrolore leta o čemu se radi, odgovorili su mi da na radarima ne vide ništa. Nakon nekoliko minuta sam ih opet kontaktirao i osjetio u njihovu glasu da mi žele nešto reći, ali da im je to vjerojatno zabranjeno – ispričao je Dobroslav Džeba, civilni pilot koji je letio zrakoplovom.
– Nešto kasnije su mi ipak javili da vide taj objekt te mi rekli da leti paralelno i ponire baš kao i zrakoplov kojim smo upravljali – dodao je.
S kolegama je bez poteškoća spustio avion na beogradski aerodrom, ali tu nije bio kraj iznenađenjima. Naprotiv. NLO se zaustavio otprilike od dvije do tri stotine metara iznad vojnog aerodroma u Batajnici na kojemu su dva zrakoplova čekala maršala Tita. On se, naime, spremao za put. Na nebu su se ubrzo pojavili brojni MiG-ovi.
– Netko je dojavio beogradskim novinarima što se zbiva, ali rečeno im da se odvija vojna vježba kako bi se prikrio pravi razlog. Mene su pak u Beogradu pozvali u jednu sobu u kojoj su mi pod prijetnjom napomenuli da ne smijem govoriti o slučaju – ispričao je Džeba godinama kasnije u poznatoj TV emisiji “Na rubu znanosti”.
– Prema pričama vojnih pilota, te je noći bilo nesreća i čuo sam da je oboren jedan mađarski zrakoplov što, nažalost, ne mogu potvrditi. U svakom slučaju, sve je potom obavijeno velom tajne, a jedan od kolega mi je rekao da je te noći bilo ‘grdo’ – ispričao je Džeba.
Njegovu priču potvrdili su i tehničar leta Stanko Naletilić i Zlatko Vereš, bivši načelnik Kontrole leta za cijelu Jugoslaviju. Viđenje neobičnog objekta koji je pratio zrakoplov primijetili su i putnici, a zabilježen je i na primarnom i na sekundarnom radaru kontrole leta. Objekt se vidio i s kopna, o čemu je svjedočio Aldo Matić, bivši zapovjednik voda u radarskoj stanici Kačarevo kraj Pančeva. On je rekao da je s tla vidio tri svjetla u zraku. Ustvrdio je da je brzina tih NLO objekata bila mnogo veća od maksimalne brzine bilo kojeg tadašnjeg zrakoplova i da su znali letjeti brzinom od 10 maha.
MIG-ovi se nisu mogli približiti
MIG-ovi, čiji je zadatak bio presresti neidentificirane leteće objekte, doživjeli su kvar na elektronici i ometanja u trenutku kad su mu se približili. Objekti su odmicali MiG-ovima, koji su krenuli u potjeru za njima u pravcu Osijeka. Dosezali su brzinu od 10 mahova, što MiG-ovi nisu mogli pratiti te su ih izgubili negdje iznad Osijeka. Tad su, ispričali su kasnije sudionici incidenta, NLO-ovi odjednom promijenili smjer letenja iz horizontalnog u vertikalni. Visinski radar je pratio objekte do 80 kilometara visine, nakon čega su nestali u svemiru.
Iako je službena izjava predstavnika JNA bila je da se radilo o vojnoj vježbi, a svjedocima naređeno da šute, pri čemu se čak prijetilo i njima i njihovim obiteljima, nakon raspada bivše države krenulo se, s ostalim, otpetljavati i klupko teorije o izvanzemaljcima na području Juge. Vojska je čak sastavila i istraživačku komisiju koja je ustvrdila kako se radilo o meteorološkom balonu, no ta je teorija kasnije odbačena. Ipak, nakon raspada socijalističke Jugoslavije, s vremenom su u javnost počeli istupati piloti i ostali svjedoci tog događaja.
Hrvatski ufolog Giuliano Marinković bio je čovjek koji je nagovorio svjedoke da javnosti ispričaju svoju priču. Svjedoci su bili mahom stručnjaci na svom polju rada, piloti zrakoplova, kontrolori leta i bivši vojnici JNA, koji ne mogu objasniti što se točno dogodilo te noći niti mogu potvrditi da se tu zaista radilo o izvanzemaljskom kontaktu. Međutim, svi su potpuno sigurni u jednom – u noći tog 16. kolovoza desilo se nešto što se ne može objasniti racionalno.
Sve više ljudi kaže da je vidjelo NLO
Pan Adria incident možda je najpoznatiji, no nikako jedini takav slučaj.
Iskusni pilot, pukovnik Suad Hamzić govorio je kako je doživio tri bliska susreta s letećim objektima.
– Najupečatljiviji mi je ostao onaj od 20. kolovoza 1970. godine, kad sam u dvosjedu MiG 21 s pilotom Dušanom Stipićem imao bliski susret s takvom letjelicom iznad Plaškog. Poslali su nas temeljem uzbune radarskog centra i vrlo brzo smo uspostavili vizualni kontakt s objektom, vrlo velikim, koji je isijavao svjetlost. Penjali smo se nadzvučnom brzinom, ali nikako mu nismo mogli procijeniti visinu. Procijenio sam da je na nekih 22.000 metara, a u jednom trenutku je taj lebdeći objekt koji smo gledali ubrzao i nestao. Izgubio se i s radara – rekao je Hamzić.
Idućih nekoliko mjeseci obilovalo je “viđenjima NLO-a” na nebu iznad Jugoslavije, a posebno se ističu svjedočanstva nekoliko stanovnika Strmca, koji su početkom prosinca 1967. godine pisali Vjesniku da su vidjeli četiri neobjašnjene kugle na nebu.
– Nešto oko 20 sati, posve slučajno, pogledao sam u nebo. Primijetio sam da iz smjera Zagreba lete dvije svjetlucave kugle na visini od tridesetak kilometara. Istovremeno je iz smjera juga nešto većom brzinom prema njima kretala treća ‘letjelica’, a iznad sjeverozapada pojavila se i četvrta. Ova posljednja stajala je neko vrijeme na jednome mjestu, činilo se kao da se okreće, a zatim je naglo otišla prema Mjesecu pritom ispuštajući narančastocrvenu liniju – opisao je stanoviti M. Jerko iz Strmca susret s letjelicama.
Posebno je zanimljivo da su se tog prosinca 1967. i siječnja 1968. godine medijima javili brojni svjedoci viđenja neobjašnjenih pojava na nebu iznad Kvarnera. Kako donosi Vjesnik u izdanju od 21. prosinca 1967. godine:
“U petak navečer građani Rijeke sa znatiželjom su promatrali nepoznato i neuobičajeno nebesko tijelo koje se pojavilo na nebu u pravcu Velih vrata. Nepoznato tijelo veličine ljudske šake imalo je intenzivnu, ljubičastu svjetlost. Tijelo se kretalo neobično lagano i oko 19.30 nestalo iza obronaka Učke”.
Nekih mjesec dana kasnije, krajem siječnja 1968. godine, isti medij opet je prenosio događaje iz Rijeke. Ovoga puta javio se Ante Glavina, službenik u upravi Skupštine općine.
– Nalazio sam se na terasi zgrade sa suprugom i odjednom primijetio na neodređenoj visini svijetao predmet u obliku mjeseca, ali dosta veći. Nepoznato tijelo okretalo se u spirali i tako odmicalo – tvrdio je Glavina. Zanimljivo je napomenuti gotovo usputni komentar Vjesnika iz istog članka: “Slične informacije dobili smo od još nekih građana”.
‘Vidim, a što bi to moglo biti?’
U jesen 1971. godine Vjesnik je dobio pristup autentičnom razgovoru Oblasnog centra za vođenje zrakoplova aerodroma Zagreb i JAT-ova Convaira 440 na letu između Pule i Zagreba. U to vrijeme su opet učestala viđenja nepoznatog tijela iznad Kvarnera, a nakon što je “vojno lice” iz Pule prijavilo viđenje romboidnog tijela negdje iznad Lošinja, kontrola leta javila se spomenutom zrakoplovu.
Kontrola leta: Koja je vidljivost u vašem vidokrugu?
Avion: Veoma dobra.
Kontrola: Ako možete, bacite pogled tamo negdje prema obali između Zadra i Rijeke, opet su primijećeni neki leteći objekti u kursu 160.
Avion: Hvala. Vidljivost je odlična, ali ništa zasad ne vidimo, ako ugledamo, javit ćemo vam.
Kontrola: Budite ljubazni, pogledajte i prema Rijeci. Kontrola leta iz Rijeke javila je o dva leteća svjetleća premeta u kursu 140 od Rijeke.
Foto: Screenshot/Fox/X-Files
Avion: Mi smo to vidjeli u Puli, to su tijela o kojima piše tisak, svjetleći predmeti na visini od četiri do pet kilometara, kakve smo već prije vidjeli i nad Nišom, Suboticom, Kikindom.
Kontrola: Možete li nam opisati kako izgledaju ta tijela?
Avion: Otprilike svi isto, svjetleća, romboidna okrugla tijela, ne možemo reći ništa više.
Nekoliko dana ranije, 6. listopada 1971. godine, Večernji list dobio je na uvid magnetofonsku vrpcu razgovora pilota dvaju zrakoplova na putu prema Kolnu i Londonu sa zagrebačkom kontrolom leta. Genexov zrakoplov letio je prema Londonu kada je ugledao neki objekt i obratio se kolegi iz Inex Adrije na letu prema Kolnu. “Stari, da li ti to vidiš? Gore iznad nas leti nešto prilično visoko.” Inex Adrijin pilot Boris Zupančić odgovorio je svom kolegi: “Evo ja sad nešto vidim. Što bi to moglo biti?”. U to se uplela zagrebačka kontrola leta i pitala ih koliko je predmet udaljen on njih. Inexov pilot odgovara: “Pa nije toliko udaljen, samo čini mi se da je prilično visoko”.
– Nemamo nikakvih informacija o tome da bi neki avion bio na tom području. Isto tako ni služba JNA nema podataka o nekom svom avionu koji bi tu bio – javljali su iz kontrole leta iz Zagreba. Nedugo nakon toga piloti su napustili jugoslavenski zračni prostor i nastavili putovanje.
Naredio skidanje letećih objekata?
O incidentima je bio obaviješten i sam Josip Broz Tito. Postoji priča po kojoj je naredio da se sruši NLO, no navodno rakete nisu ‘slušale’ pilote i nisu pogodile cilj
Šifra vuk, ponavljam šifra vuk, vuk, vuk…
Učestalo pojavljivanje nepoznatog svjetla sredinom 1970-ih iznad Crne Gore i juga Hrvatske brinulo je tadašnje rukovodstvo SFRJ. Piloti su, ako bi uočili neobičnu pojavu, imali posebnu šifru za uzbunjivanje. Nakon toga vojska bi dizala, tad još moderne, MiG-ove 21 i kretala u lov na misterozne objekte.
[/gpt