Znam da sam bila spremna za 70 metara, ali umjesto toga ja sam bacala ‘avione’ na 66, rekla je Sandra Perković (33).
Na 16. velikom natjecanju nije osvojila medalju. To joj je tek treći put. Prvi put 2009. na SP-u u Berlinu, kad je još bila juniorka, pretprošle godine na Olimpijskim igrama u Tokiju i, nakon što je pet puta zaredom osvojila svjetsku medalju, ovog utorka na SP-u u Budimpešti.
U senzacionalom raspletu finala ženskog diska, u kojem je zlatna Amerikanka Laulauga Tausaga za četiri metra popravila osobni rekord, Sandra je bacila 66,57 m. Ove sezone dalje nije bacila, ali unatoč ozljedama koje su je dopratile u Mađarsku, očekivala je više.
Foto: PAWEL KOPCZYNSKI
– Žao mi je, ali ne sebe, jer ja mogu trpjeti udarce i krenuti za tri dana dalje. Žao mi je mojih trenera, Edisa Elkasevića i Saše Miloševića, žao mi je fizioterapeuta Branimira Vajde jer stvarno su me čupali iz podruma. Rekla sam Edisu ujutro da sam spremna k’o metak i da ću baciti 100 metara, ali jednostavno nemam treninga. Nisam uspjela izvući kako sam nekad znala, no ove daljine koje su bile potrebne za postolje me ne plaše – rekla je Sandra, kojoj će osmijeh uskoro, nadamo se, vratiti njen Hanžek.
– Možda mi je trebao hladan tuš, ali opet, cijela sezona mi je hladan tuš.
