– Djevojčica šest i pol godina. Lice porculanski glatko, okrugle smeđe oči umiljate mace s najdužim trepavicama na svijetu, kike omotane ružičastim gumicama i osmijeh koji ne silazi s lica. Ministre, trebamo žurni, žurni smještaj ove prekrasne djevojčice! Trideset i jedna ustanova u Hrvatskoj ne želi je primiti na smještaj. Nijedan tim za udomiteljstvo u državi nije dao pozitivan odgovor o smještaju. Ravnateljica jedine ustanove u Zagrebu koja je dužna primiti dijete kroz smještaj u kriznim situacijama, izrijekom odbija prihvatiti djevojčicu. Najradosnijih očiju – očajnički je apel Valerije Kanđere, psihologinje Centra za socijalnu skrb u Zagrebu, danas na Facebooku. Nije ovo prvi put da psihologinja upozorava na problem smještaja za djecu žurno izdvojenu iz obitelji, koju socijalna služba mora negdje dalje smjestiti – na toplo i sigurno. Ovu je djevojčicu služba preuzela iz vrtića, nema tko o njoj brinuti, ali je ni država nema kamo smjestiti, nalazi se kod njih u uredu.
– Kad smo je preuzeli iz dječjeg vrtića specijaliziranog za djecu s razvojnim teškoćama, odgojiteljica je plakala u nemoći, a moja socijalna radnica i ja suze smo gurale nazad da se vrate, tamo odakle su krenule. Ta meni je to već tkoznakoje izdvajanje, spašavanje! Trebalo bi biti spašavanje djeteta iz nezdrave i disfunkcionalne obitelji, a briga o djetetovoj dobrobiti i opet je samo floskula. Naša prekrasnica ima autizam. I najljepši osmijeh na svijetu! Odgojiteljica i rehabilitatorica u vrtiću kažu da je najbolje dijete s autizmom kojim se bave, neagresivna je, vedra, dostupna vođenju. I ima najnježniji pogled na svijetu!, nastavlja Kanđera.
– Evo, sad se nalazi u mojem uredu Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb. Koji je promijenio ime pa više nije Centar. Ali koji je centralizirao sve što se dalo centralizirati bez smisla i logike. To nam je dala reforma. I povećane koeficijente onima koji sjede u središnjoj službi, a ne rade izravno s korisnicima. Evo, to je reformirano. Ali nema smještaja za djevojčicu koja se upravo glasno smije u mojem uredu koji dijelim s još dva psihologa. Naša curka igra se svojim prstićima, razgledava okolo i glasno se smije negdje u svom svijetu, u kojem je sigurno ljepše nego u našem, piše Kanđera. U kojem joj, dodaje, “ne možemo osigurati ne najvedriji, ne najpoticajni nego ikakav smještaj”.
– Opet se javljam s vapajem, molbom, traženjem! Opet sam ogorčena na reformirani, uzaludni sustav čiji dio već dugo ne želim biti. Radno vrijeme nam je do 15.30. Kamo ćemo onda s prelijepom djevočicom koju sudbina nije pomazila, a sustav se bahato poigrava?, zaključuje psihologinja. Kako nam je rekla u telefonskom razgovoru, smještaj za dijete traže od prošloga tjedna – bezuspješno.
– O detaljima iz djetetovog života ne mogu i ne smijem govoriti, mogu samo reći da o njoj nema tko brinuti, i potreban joj je hitan smještaj. Od prošloga tjedna, otkad taj smještaj tražimo, bila je kod jednoga rođaka no kod njega ostati ne može. Očajni smo, ne znamo što učiniti. Odbila nas je trideset i jedna ustanova, poslali su nam negativan odgovor. Plus svi timovi za udomiteljstvo u državi. Odvest ćemo je u dom u Nazorovoj, drugog rješenja nema, kazala nam je Kanđera jučer oko 15 sati.
Ravnateljica doma u Nazorovoj dr. Jasna Ćurković Kelava potvrđuje da im se javio tim koji je preuzeo djevojčicu kako bi ju negdje trajnije smjestio, no u Nazorovoj za nju nemaju kapacitete.
– Obratili su nam se usmeno prošli tjedan, ali kod nas, nažalost, djevojčica ne može biti, i inače imamo prevelik broj djece. Djevojčica bi, s obzirom na dijagnosticirano stanje, trebala biti u nekom centru, ili domu za djecu s teškoćama. Trebalo bi uz asistenciju Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike smještaj potražiti u nekoj od ustanova za djecu s teškoćama, napominje Kelava. Dječji dom u Nazorovoj je već dulje vrijeme preopterećen, podsjeća dr. Kelava.
Ministarstvo smo pitali za komentar ovoga slučaj, očekujemo odgovore.
Source link
[gpt3]rewrite this content and keep HTML tags 
– Djevojčica šest i pol godina. Lice porculanski glatko, okrugle smeđe oči umiljate mace s najdužim trepavicama na svijetu, kike omotane ružičastim gumicama i osmijeh koji ne silazi s lica. Ministre, trebamo žurni, žurni smještaj ove prekrasne djevojčice! Trideset i jedna ustanova u Hrvatskoj ne želi je primiti na smještaj. Nijedan tim za udomiteljstvo u državi nije dao pozitivan odgovor o smještaju. Ravnateljica jedine ustanove u Zagrebu koja je dužna primiti dijete kroz smještaj u kriznim situacijama, izrijekom odbija prihvatiti djevojčicu. Najradosnijih očiju – očajnički je apel Valerije Kanđere, psihologinje Centra za socijalnu skrb u Zagrebu, danas na Facebooku. Nije ovo prvi put da psihologinja upozorava na problem smještaja za djecu žurno izdvojenu iz obitelji, koju socijalna služba mora negdje dalje smjestiti – na toplo i sigurno. Ovu je djevojčicu služba preuzela iz vrtića, nema tko o njoj brinuti, ali je ni država nema kamo smjestiti, nalazi se kod njih u uredu.
– Kad smo je preuzeli iz dječjeg vrtića specijaliziranog za djecu s razvojnim teškoćama, odgojiteljica je plakala u nemoći, a moja socijalna radnica i ja suze smo gurale nazad da se vrate, tamo odakle su krenule. Ta meni je to već tkoznakoje izdvajanje, spašavanje! Trebalo bi biti spašavanje djeteta iz nezdrave i disfunkcionalne obitelji, a briga o djetetovoj dobrobiti i opet je samo floskula. Naša prekrasnica ima autizam. I najljepši osmijeh na svijetu! Odgojiteljica i rehabilitatorica u vrtiću kažu da je najbolje dijete s autizmom kojim se bave, neagresivna je, vedra, dostupna vođenju. I ima najnježniji pogled na svijetu!, nastavlja Kanđera.
– Evo, sad se nalazi u mojem uredu Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb. Koji je promijenio ime pa više nije Centar. Ali koji je centralizirao sve što se dalo centralizirati bez smisla i logike. To nam je dala reforma. I povećane koeficijente onima koji sjede u središnjoj službi, a ne rade izravno s korisnicima. Evo, to je reformirano. Ali nema smještaja za djevojčicu koja se upravo glasno smije u mojem uredu koji dijelim s još dva psihologa. Naša curka igra se svojim prstićima, razgledava okolo i glasno se smije negdje u svom svijetu, u kojem je sigurno ljepše nego u našem, piše Kanđera. U kojem joj, dodaje, “ne možemo osigurati ne najvedriji, ne najpoticajni nego ikakav smještaj”.
– Opet se javljam s vapajem, molbom, traženjem! Opet sam ogorčena na reformirani, uzaludni sustav čiji dio već dugo ne želim biti. Radno vrijeme nam je do 15.30. Kamo ćemo onda s prelijepom djevočicom koju sudbina nije pomazila, a sustav se bahato poigrava?, zaključuje psihologinja. Kako nam je rekla u telefonskom razgovoru, smještaj za dijete traže od prošloga tjedna – bezuspješno.
– O detaljima iz djetetovog života ne mogu i ne smijem govoriti, mogu samo reći da o njoj nema tko brinuti, i potreban joj je hitan smještaj. Od prošloga tjedna, otkad taj smještaj tražimo, bila je kod jednoga rođaka no kod njega ostati ne može. Očajni smo, ne znamo što učiniti. Odbila nas je trideset i jedna ustanova, poslali su nam negativan odgovor. Plus svi timovi za udomiteljstvo u državi. Odvest ćemo je u dom u Nazorovoj, drugog rješenja nema, kazala nam je Kanđera jučer oko 15 sati.
Ravnateljica doma u Nazorovoj dr. Jasna Ćurković Kelava potvrđuje da im se javio tim koji je preuzeo djevojčicu kako bi ju negdje trajnije smjestio, no u Nazorovoj za nju nemaju kapacitete.
– Obratili su nam se usmeno prošli tjedan, ali kod nas, nažalost, djevojčica ne može biti, i inače imamo prevelik broj djece. Djevojčica bi, s obzirom na dijagnosticirano stanje, trebala biti u nekom centru, ili domu za djecu s teškoćama. Trebalo bi uz asistenciju Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike smještaj potražiti u nekoj od ustanova za djecu s teškoćama, napominje Kelava. Dječji dom u Nazorovoj je već dulje vrijeme preopterećen, podsjeća dr. Kelava.
Ministarstvo smo pitali za komentar ovoga slučaj, očekujemo odgovore.
[/gpt
