Dinamo je, kako sam kaže Sergej Jakirović, “bez ispaljenog metka” pao u Prištini, bila je to jedna od najlošijih europskih nogometnih predstava “modrih” u zadnjih 15-ak godina. Razočaravajuće, tužno, sramotno… I koliko god se igrači sada osjećali loše, večeras se prije spavanja svi moraju zapitati je li im stalo do ovoga kluba. Onako, najiskrenije.
POGLEDAJTE VIDEO:
Nije problem u porazu, uvijek se može izgubiti, to je sastavni dio sporta. Ali na ovakav način predstavljati Dinamo po Europi, bez trke, volje, htijenja i zalaganja, e to je baš blamaža. Prava. Sergej Jakirović više je skakao uz aut-liniju nego neki igrači na terenu, trener “modrih” je i na presicu došao pokisnut (doslovno), ljut i nije nikoga štedio. Ni sebe, ni igrače. I zbog toga, kapa do poda.
Ali u oči bodu druge činjenice. Poslije ovakvog poraza, poslije ovakve sramote pred medije stane – Tibor Halilović. Dečko koji koji je tek mjesec dana u Dinamu, koji još hvata konce, uči pravila ponašanja u Maksimiru. OK, Halilović je bio izbor Uefe, ali – nevjerojatno. Svlačionica Dinama ima svoju hijerarhiju, tu se zna tko i kada može pričati. Dok ostali šute.
Arijan Ademi, Bruno Petković, Stefan Ristovski, Danijel Zagorac, Josip Mišić i Dino Perić. Ta je šestorka glavna u svlačionici hrvatskog prvaka, oni za sve događaje na terenu na neki način imaju i najviše odgovornosti. OK, Ademija, Petkovića i Ristovskog nije ni bilo u Prištini, dok je Zagorac ostao na klupi. I on nije trebao pričati o ovih 90 minuta. Ali…
On je morao stati pred mikrofone
Josip Mišić je večeras bio kapetan, jedan je od lidera ove momčadi. Već godinama je standardni član “modrih”, vjerojatno bi jedini od momčadi koja je poražena od Ballkanija imao mjesta (barem u širem kadru) i nekog jačeg Dinama. I baš kao kapetan, kao jedan od lidera ove generacije, on je večeras morao stati pred mikrofone i pričati. Baš kako je to napravio u nedjelju poslije poraza u Splitu.
Razlog? Jer je kapetan. A oni se ne povlače kad brod tone. Kao što već mjesecima tone ovaj Dinamov brod. I u porazu treba biti frajer, poklopiti se ušima i – pričati. Baš kao što godinama poslije svakog težeg poraza to radi Arijan Ademi. Kapetan s velikim K. Ademija neće vidjeti u prvim redovima pred medijima kad se nižu sjajni rezultati, on će tu uvijek pustiti svoje suigrače.
Ali kad je teško, kad se pred novinarima i nema što pametnog za reći (kao večeras), onda priča – Arijan Ademi. Zato jer je tada najteže. I zato što je to uloga kapetana. Danas nismo čuli ni riječi od Josipa Mišića niti od Dine Perića, a njih se trebalo i najviše čuti. A ne Tibora Halilovića. Bez obzira što je teško, bez obzira što ovakvi porazi bole.
I baš takve stvari, ti detalji i za neke sitnice, su problem ovog Dinama. I dokaz koliko “modrima” znače Arijan Ademi. Ili Stefan Ristovski. Mislite da bi se oni povukli? Ni slučajno. Kao i svaki put, taj bi se dvojac dobro zapitao u čemu je problem, pred kamerama krenuo od sebe. I pričao. Možete li zamisliti da bi Ademi ili Ristovski u ovoj situaciji gurnuli nekog klinca pred medije? Budite ozbiljni…
