Dva dana nakon pobjede u Jadranskom derbiju koja je donijela i prvo mjestu u HNL-u Kvarner je po svemu – mjesto sreće. Ne samo nogometne. Predivno vrijeme, Rijeka prva u ligi, napadački potencijal silan, ravnoteža u igri jasno vidljiva, borbenost i zajedništvo neupitni, posebno u onim trenucima kad protivnik stisne i kad se treba braniti, svi kao jedan.
POGLEDAJTE SAŽETAK: Rijeka – Hajduk 1-0
Sve utakmice SuperSport HNL-a gledajte samo na MAXSport kanalu Hrvatskog Telekoma.
Ono čega nema je – euforija. HNK Rijeka ima nikad više članova (12.200), nikad više pretplatnika (5.200), nikad bolju atmosferu, sjedi na vrhu HNL-a, ali i živi prema Miškovićevom poučku:
– Imperativ je Europa, u kupu i ligi što dalje i što više, a ako nam se ukaže prilika za trofej, bio to kup ili prvenstvo, grist ćemo k’o ludi da nešto i osvojimo.
Sopiću je sve jasno
Primila se i ona čisto zdravorazumska poruka sve poštovanijeg i voljenijeg trenera Željka Sopića:
– Sad znam da cijela Rijeka živi za ovakve utakmice i sigurno je lijepo biti prvi, ali ljudi: svaka utakmica nudi ista tri boda za pobjedu, a pričati o naslovu nakon 11 kola…
Nije ni dovršio. A svi znamo što je ostalo neizrečeno: Rijeka imperativ osvajanja prvenstva nema, a toliko je rana faza sezone da ne znaš je l’ besmislenije ili gluplje vrtjeti priče o tituli.
Zna ‘Sopa’ i predobro kako je utakmica mogla otići u drugom smjeru da kod 0-0 Melnjak nije pogodio stativu nego mrežu, da kod 0-0 na golu nema vrhunskog vratara Labrovića pa frajer skine zicer Sahitiju ili da je u sudačkoj nadoknadi, kad braniš pobjedu, ona lopta malo bolje sjela na glavu mladog Filipa Čuića.
Imao je Hajduk svoje šanse, Ivan Leko itekako dobro zna svoj posao. U prošlih sedam Jadranskih derbija na Kantridi gotovo svi su bili nalik ovome u smislu neizvjesnosti i minimalnih pobjeda. A pet ih otišlo na stranu Splićana.
Što se promijenilo? Svaka će Riječanka i Riječanin realno konstatirati da je njihovim ‘bijelima’ posao bio olakšan jer najbolji protivnički igrač nije ni sjena onog nezaustavljivog nogometnog artista, golgetera i lidera kakvog se gledalo dvije godine. I tu staje bavljenje Hajdukom.
Mišković i Raić-Sudar, sjajan posao
Rijeka gleda sebe, a ovaj put priča nije otišla na protivnikovu nego Rijekinu stranu iz nekoliko razloga, ali ako bi ih sve sveli morali svesti na samo jedan, najjednostavniji moguće izrečeni razlog onda bi to bilo: zato što je više željela pobjedu.
Prije mjesec i pol dana predviđala se apokalipsa igre jer je dokazano sjajni trener Sergej Jakirović šokantno skupio stvari i u dva sata se s Rujevice preselio u Maksimir.
I tu onda dolazimo do četiri imena. Damir Mišković i Darko Raić-Sudar koji su doveli Željka Sopića i Marka Pjacu. Trebalo je malo vremena da se nadogradi odlični temelj koji je ostavio Jakirović, da ‘Sopa’ stavi i svoj pečat, unese svoje ideje.
Trener Rijeke u javnom je nastupu osebujan tip pa to može prevariti neupućenog promatrača. Jer čovjek je iznimno inteligentan, silno emotivan i fanatično vrijedan. Te, da citiramo Joséa Mourinha, intelektualno pošten. Nema prodavanja magle, nema čitanja između redaka, nema prišaptavanja iza nečijih leđa. Nego mišljenje i stav. U glavu. Pa što bude.
I stvara takvu, borbenu, fanatično borbenu i discipliniranu Rijeku. Pa se Rijeci ovaj put to vratilo. Nije minimalno poražena nego je minimalnim rezultatom trijumfirala.
Livaja u Dilaverovom džepu
Jer dečki koji su inače ‘desetke’, Fruk i Janković, idu ‘box to box’. Jer Selahi koji je inače ‘osmica’ stane ispred obrane i igra korektora veze, a ne trči u deset smjerova odjednom. Jer Ivanović koji je ‘devetka’ i golgeter uđe u više duela i u presingu na protivničke stopere napravi više kilometara nego Gattuso u najboljim godinama.
Što onda, naravno, olakšava posao obrani. Emil Dilaver sigurno nije na 100 posto, a brzina mu nikad nije bila adut, ali jedan od lidera svlačionice i takav je majstora Marka Livaju kroz gotovo svih 90 minuta sakrio u svoj džep.
A ono spomenuto, četvrto ime, Marko Pjaca… I ako ne zabije ili ne asistira, to je jednostavno: dimenzija više. Marko Pjaca je nogometni velemajstor. Klasa, sitan vez, dribling, udarac i dodavanje. Sve to nikad nije bilo sporno.
Marko Pjaca… Druga dimenzija!
Ali ovo je sad: zdravi Pjaca, sa sedam godina inozemnog iskustva iza sebe. Ne kao neki ‘krkan’ koji vidi svijeta, a vrati se isti kao što je bio nego pametni 28-godišnji gospodin kojem su te godine (koliko god i nesnošljivo teške bile) na silnu klasu nakalemile i rutinu, doradile instinktivno povlačenje najboljeg mogućeg poteza u datoj situaciji na travnjaku.
Govoreći samo iz riječke perspektive, Marko je kao nekad, primjerice, Vugrinec, Anas, Kramarić ili Drmić. Protivnici savršeno dobro znaju koliko je silno dobar pa je to jedan od onih igrača koji: kod protivnika izaziva strah. Pa ga udvajaju, pa idu po trojica-četvorica zatvarati stranu na kojoj on igra.
Foto: Goran Kovacic/PIXSELL
A Sopiću je, naravno, sve jasno. On je odmah rekao da je Pjaca igrač koji drukčije udara loptu’. Pa mu igrom stvara situacije da ga izolira u ‘jedan na jedan’ s protivničkim čuvarima. I njemu i, na drugoj strani, Marcu Pašaliću čiji će projektil kad-tad slomiti neku vratnicu ili gredu. Ona na južnom rujevičkom golu se još trese otkad ju je zgromio u 40. minuti Jadranskog derbija.
Sopić hoće taktičku disciplinu, zajedništvo i bezuvjetno davanje maksimuma svakog igrača. Zato je, npr., Ivan Smolčić koji je u pripreme ušao kao peta-šesta opcija u obrani, danas standardni desni ‘bek’.
Rijeka: i kvaliteta i disciplina
Sopić zna i da jednostavno ima takav profil igrača koji ga tjera da ide na prednji pogon. Hajduk te u zadnjih šest utakmica pet puta pobijedi doma, dolazi ti na Rujevicu, a ti zaigraš 4-1-4-1 s petoricom izrazitih ofenzivaca! Zato što znaš da će svih njih pet trčati, boriti se i poštivati dogovor iz svlačionice kao ona petorica iza njih.
Zato je Rijeka pobijedila Hajduk. Ne razbila i utrpala mu četiri, pet komada nego pobijedila. Minimalno, ali – pobijedila.
A kad pogledate brojke… Damir Mišković negdje u Dubaiju sjedi uz cappuccino, uvlači dim iz e-cigarete, gleda statistiku svojih ofenzivaca i samo se lagano smješka.
Niko Janković osam golova i četiri asistencije, Franjo Ivanović sedam golova i asistencija, Marco Pašalić šest golova i dvije asistencije, Toni Fruk šest asistencija i gol, Pjaca i Yansane (zasad) svaki po dva gola i asistencija… I Obregon na kontu ima gol i dvije asistencije.
Ljetos se bez skrivanja iz kluba reklo ‘Frigan, Labrović i Selahi, oni su najtraženiji’. Kapetan i Lindon su ostali jer se Frigana prodalo za inicijalno 5,5 milijuna eura, a s bonusima iznos može i poprilično narasti. Prodan je i Ampem za cca. dva milijuna. Prodali su ih: golovi i asistencije.
Predsjednik HNK Rijeka nam je pred kraj prijelaznog roka rekao: ‘Ivanović i Janković tek su došli, ali da hoćemo, mogli bismo odmah uzeti jedno 10 milijuna za njih’.
A sad… Zamislite koliko je vrijednost svih riječkih napadača i ofenzivnih veznih već narasla. A nije ni sredina listopada. I Pjaca i Yansane se tek zagrijavaju. A Sopić im zna svima naći mjesta i napraviti ono ključno: zadržati ravnotežu i igri svoje momčadi te svakoga od njih motivirati da ne traži individualne lovorike nego: rinta za momčad!
Lovely jubbly
Onda golovi i asistencije dođu sami od sebe. Janković, Pašalić, Ivanović i Fruk to su – već dokazali. U samo 15-ak utakmica! Sedam mjeseci prije: kraja sezone.
Prije godinu dana Rijeka je bila zadnja na tablici. Danas je Rijeka – prva na tablici. I ima momčad vrijednu puste milijune. Ostaje nam samo citirati još jednog velikog mislioca: ‘Lovely jubbly’ (Derek Del Boy Trotter).
Foto: Danijel Vukušić/24sata
