Proteklog vikenda u Našicama održan je Handball Talks, najveća regionalna rukometna konferencija na ovim prostorima. Konferenciju je organizirao Žika Bogdanović s portala Balkan-Handball. Ovo je druga ovakva konferencija, a prva je održana prošle godine u Beogradu.
Bogdanović se ove godine odlučio organizirati konferenciju u jednom od najrukometnijih gradova na Balkanu. Tako su se ove godine najveća regionalna rukometna lica okupila u Našicama. Kada kažemo najveća lica, onda to zaista i mislimo. Veselin Vujović, Ivano Balić, Marko Vujin, Igor Vori i još puno drugih. U dva dana održano je devet predavanja koja su se dotakla svih problema s kojima se rukomet susreće u današnjim vremenima.
Konferencija je započela s predavanjem pod nazivom “Trener današnjice”. Branko Tamše, Alen Toskić (Celje), Toni Čolina (Izviđač), Slavko Goluža i Vladan Matić (Metaloplastika). Treneri su komentirali s kojim se problemima susreću, a najveću pažnju posvetili su pravilima rukometa.
– Uveli su onu gljivu za time-out čisto da ispadne da su nešto promijenili – rekao je Slavko Goluža, a slično razmišljanje imao je i Branko Tamše:
– Ja ovaj sport živim, ja ovaj sport volim. Budim se razmišljajući o njemu i idem spavati, a još uvijek ne znam pravila i dodao:
– Kada sam sa 16 godina došao prvi put na prvi trenerski trening u mlađim kategorijama Gorenja, rekao sam sebi Branko, idi probaj, ako je to to, ostani, ako nije, stani. Mnogo je ljudi koji silno žele postati treneri. Nisu o tome razmišljali 20 godina dok su igrali, a kad im se kraj sportske karijere približi, tek onda pomisle biti treneri, jer ne znaju što bi drugo. Tako je lako reći, ali ako stvarno ne voliš i ne osjećaš, onda je to problem.
Jedno od najiščekivanijih predavanja bilo je ono pod nazivom “Priče iz svlačionice”.
Igor Vori, Mirza Džomba, Ivano Balić i Marko Vujin govorili su o svojim igračkim počecima, ali i općenito svojoj karijeri, ali i situaciji u današnjem rukometu.
– Nedostaje neki potez koji nije u knjigama, malo sve izgleda robotizirano, a možda i treneri ne daju toliko puno slobode, ali mlađim bi igračima trebalo dati malo više slobode. Ono čega svakako nedostaje danas je više improvizacije na terenu – rekao je Ivano Balić.
Igor Vori rekao je što bi promijenio u svojoj karijeri:
– Da mi je netko savjetovao da budem malo mudriji, možda danas ne bi bili svi 50 posto invalidi. Ali u tom trenutku ne razmišljaš što ti sutra nosi život, već ideš preko svojih mogućnosti, ulaziš u crveno puno puta, što je nekad i bilo dobro, ali tijelo to ne zaboravi. Danas svi mi ovdje imamo velikih zdravstvenih problema, svaki drugi rukometaš ima umjetni kuk i koljeno i to nije zdravo, ali u konačnici lijepo je igrati – opisao je Igor Vori i dometnuo da su svi ipak zadovoljni jer su radili ono što su voljeli i još su za to bili i plaćeni.
Nakon njih na pozornicu su izašli rukometni menadžeri Andrej Golić i Milan Jokić. Oni su govorili o suradnji između igrača, klubova i menadžera. Zatim su se pojavili direktori klubova iz regije. Roman Pungartnik iz Gorenja, Darko Jevtić iz Vojvodine, Vedran Šupković iz Zagreba i Borko Ristovski iz Vardara održali su možda i najzanimljivije predavanje.
Predsjednici klubova govorili su o lošoj financijskoj situaciju u rukometu i o tome kako je rukomet iz godine u godine sve nezanimljiviji sponzorima i televizijskim kućama. Najviše je odjeknuo govor Darka Jevtića iz Vojvodine koji je ogorčen situacijom u rukometu u Srbiji dao nekoliko zanimljivih izjava.
– U rukometu mi imamo jedan ozbiljan problem. Nama se prvo traži rezultat, pa ćete tek onda dobiti novac. Onda ćete imati budžet. Ja tu priču živim već 17 godina. Kažu mi: “samo budi prvak i bit će svega”. Onda osvojim EHF kup i opet ništa. Na prostorima bivše SFRJ ni jedna zemlja nije napravila kanal komunikacije između sponzora. Dok god ja i moje kolege moramo ići kod našeg prijatelja Josipa Ergovića i kao prosjaci moliti za pomoć mi se nećemo pomaknuti s mjesta. Ja ga zovem već godinama da dođe u Novi Sad i da napravimo momčad za Ligu prvaka. Mi nemamo tržište. Mi nemamo tržište TV prava. Pa u rukometu klubovi plaćaju TV prava da ih se prenosi u Ligi prvaka. Tko će kupiti dres rukometnog kluba? Naš prihod na dan utakmice je minus ili nula. Mi stavimo ulaznicu tri eura i nitko ne dođe na utakmicu, Svetlana Ražnatović stavi cijenu ulaznice 20 eura i dvorna Spens je puna – žestoko je počeo Jevtić i nastavio:
– Mi smo se kao sport minimalizirali. Mi smo prihvatili ulogu jeftinog sporta iz ne znam kojeg razloga. Rukomet je ozbiljan proizvod. Na rukometnoj utakmici se nešto događa iz sekunde u sekundu. Rukomet radi proizvod, a ključna je stvar da se taj proizvod proda i mi tu padnemo. Kada bi Ergović napravio najbolji blok i dijelio ga besplatno, do kada bi trajao? Mi naš proizvod dijelimo besplatno. Kako će roditelj odvesti dijete na rukomet? Taj roditelj će vidjeti jednog mog igrača koji već sada ima četiri titule prvaka države i pobjednika EHF kupa. Roditelj hoće da budu kao nogometaši. Da vozi dobar auto, ima dobar stan, da ima dobru ribu. Igrač mora biti faca. Ovi moji prošeću po centru grada i njih nitko ne zna. Nitko se ne okreće za njima.
Predstavnici Nexea Josip Ergović, Vedran Zrnić i Igor Bušljeta pričali su o budućnosti rukometnog kluba Nexe. Drugi dan konferencije govorilo se o položaju rukometa u medijima i o tome kako privući i zadržati djecu u rukometu. Kasim Kamenica, Lino Ćervar i Veselin Vujović govorili su kako je rukomet izgledao nekada, a kako izgleda danas.
– Rukomet je 1997. godine donošenjem pravila o izvođenju centra doživio potpunu transformaciju i postao jedan drugi sport, brži i atraktivniji s mnogim detaljima koji su unapređivali našu igru. No i na ovoj konferenciji imali smo priliku čuti da su treneri i dalje nezadovoljni s pravilima koja vladaju, ta uloga sudaca u utakmici koji smatraju da su iznad trenera i igrača stvara problem u rukometu kojeg nema u drugim sportovima. Na globalnom planu rukomet je pomalo zakazao, nema novih zvijezda, nemamo protok mladih igrača – rekao je Kasim Kamenica, savjetnik uprave RK Nexe za trenersku struku.
Na temu o rukometnim pravilima i suđenju nadovezao se i Veselin Vujović, koji se prije nekoliko dana vratio iz Irana gdje je izbornik rukometaša.
– Kad god nešto progovorim o toj temi mene uvijek zveknu s pet tisuća eura kazne, sad ako hoćete da nešto kažem dajte pet tisuća eura i ja ću reći – kroz smijeh je rekao Vujović i nastavio:
– Pad rukometa je počeo raspadom bivše države, to je jasno. Ja ne znam nijednog političara iz Danske ili Švicarske, ali svi mi znamo tko su Plenković ili Vučić i sve nam se vrti oko politike u našim državama, a nijedan predsjednik nije pozvao Rukometni savez Hrvatske i pitao što vam treba da u narednih deset godina napravite nešto i koliko je to novca. Sad smo u poziciji da je kod drugih sportova sve transparentno, a u rukometu jedino suci vide da li je gol ili nije ili je li crveni karton ili nije – komentirao je Vujović.
Lino Červar, trener i bivši izbornik hrvatske rukometne reprezentacije na je panelu ispričao što je u posljednje vrijeme radio, odnosno otkrio je da je završio s pisanjem knjige.
– Drago mi je da sam mogao nakon 50 godina rada dati svoje mišljenje, jer svaki stav je podložan provjeri tako i moj. Knjiga je jedinstvena, nije se još na tržištu pojavila takva, intrigantna je i izazovna i mislim da će imati velik odjek na karijeru trenera u Hrvatskoj i u svijetu. Stvarno sam napisao ono što mislim i to je proizvod jednog posla koji sam cijeli život volio i od početka sam znao da će se moj život svesti na dvije ljubavi – obitelj i rukomet. Nisam sebe štedio, ali ni igrača – rekao je Lino Červar.
Spomenula se i slavna generacija igrača iz 2003. godine.
– Generacija Balića, Zrnića, Vorija… bila je zadnja u Europi koja je postala svjetskim i olimpijskim prvakom. Percipirani kao luzeri postali su prvaci svijeta i olimpijski pobjednici i posijali sjeme za novi rukomet. Metaloplastika je isto pokazala jedan proaktivni rukomet, nisu se branili već napadali. Oni su isto utrli put. E ta generacija Balića i njegovih suigrača je pokazala da ako imaš informativnu rukometnu komponentu i rukometno si pismen možeš umom i karakterom pobijediti mišiće u igri, reprezentaciju koja je apsolutni favorit. Novo vrijeme nameće da radimo na umu. Treba se trenirati igrače da ubrzaju mentalnu vještinu, ali i da ju istovremeno pretvore u motorički zadatak – objasnio je Červar kako bi trebali izgledati treninzi budućih rukometaša.