Papučice i volan. Pomislili bi mnogi – pa nije ništa drugačije od automobila, zar ne? No, iako su neke stvari naizgled slične, upravljanje zrakoplovom nije ni približno isto kao voziti auto.
POGLEDAJTE VIDEO: ‘Upravljali’ smo zrakoplovom iznad Velike Gorice
Zagreb: Štand Prometnog fakulteta na Smotri sveučilišta
|
Video: 24sata/pixsell
Uvjerili smo se u to na štandu Fakulteta prometnih znanosti na Smotri Sveučilišta u Zagrebu gdje nam je doc.dr.sc. Petar Andraši pokazao kako to, barem približno, izgleda kada letite zrakoplovom. I to ne iz putničkog sjedala. Naime, Fakultet prometnih znanosti je, među ostalim, na Smotri izložio i simulator leta.
Uspjeli smo uzletjeti, vinuti se u zrak s virutalne Zračne luke Franjo Tuđman, preletjeti Veliku Goricu, a onda i uspješno sletjeti.
Foto: Josip Regovic/PIXSELL
Prvo let, a onda simulator!
Iako smo pretpostavili da studenti prvo sjedaju u simulator leta, a zatim, nakon određenog broja sati, mogu upravljati zrakoplovom, ispalo je da je zapravo obrnuto.
– Prvo ide avion jer simulator daje samo vizualne informacije pilot. U avionu učimo letjeti svim osjetilima – priča Andraši koji predaje na Zavodu za aeronautiku te je ujedno i instruktor leta.
Objašnjava i što nam sve treba da postanemo pilot.
Foto: Igor Soban/PIXSELL
– Da bi netko bio pilot, mora proći liječnički pregled i dobiti potvrdu o medicinskoj sposobnosti. To može obaviti kada god hoće, ali na Fakultetu uvjetujemo da dođu s potvrdom na upis. U drugom semestru nudimo opciju da sklope ugovor s Fakultetom što se tiče letačkog osposobljavanja – kaže Andraši te dodaje kako upravo na Smotri i drugim sličnim događanjima pokušavaju educirati potencijalne nove studente da letačko osposobljavanje ne financira država. Odnosno, da trošak moraju ipak snositi sami.
– Nužno oni ne moraju to napraviti. Mogu nastaviti studirati bez da sjednu u avion. Mi to ne uvjetujemo, ali nudimo opciju – pojašnjava.
Nakon 12 sati s instruktorom, studenti lete sami
A onda studenti, oni koji se upišu, prođu liječnički i odluče se na osposobljavanje, već nakon drugog semestra sjedaju u avion s Andrašijem.
– Između drugog i trećeg semestra dolaze na Lučko i cijelo ljeto im je zauzeto letenjem! Učimo ih od prvog sata što učiniti kada recimo otkaže motor. Odmah ih pripremamo na sve. Zatim nastavljamo s provjerom, a nakon toga idu na samostalni let – priča nam te dodaje kako je procedura Fakulteta da studenti lete sami nakon 12 sati leta s instruktorom, dok je po zakonu to najmanje 10 sati.
Foto: Igor Soban/PIXSELL
Ističe kako većih problema nema, niti sa studentima, niti s pet aviona koje Fakultet ima.
– Uvijek ima nekih situacija gdje moraš intervenirati, ali svi studenti slušaju i surađuju – kaže i dodaje kako studenti razumiju da je u letu sigurnost na prvom mjestu.
– Naši zrakoplovi su jako sigurni, a sustav održavanja je rigorozan – kaže, no na pitanje što je s ljudskim faktorom, Andraši odgovara:
– Zato i ima tu i tamo nekih nesreća, ljudi misle ‘ja sam super, mogu sve’, ali to su u pravilu stranci koji dolaze kod nas i koji nisu naviknuti na hrvatski teritorij. U Hrvatskoj je zrakoplovstvo jako sigurno.
‘Prvi put kad sam letio… Sve se treslo, bilo me strah!’
Andraši u svom dugogodišnjem iskustvu, kako tvrdi, nije nikada bio u situaciji zbog koje bi prestao letjeti. Kaže kako se dogodi ‘tu i tamo’ neki mali kvar, no to su stvari koje se brzo riješe.
Pitali smo i studenta Karla, koji je na drugoj godini preddiplomskog studija, kako je njemu upravljati avionom.
– Bilo me strah prvi put. Sve se treslo i mislio sam da nikada to neću moći sam. Sada vidim da sam bio u krivu – kaže Karlo koji već neko vrijeme samostalno upravlja zrakoplovom, bez instruktora. No, pamti jednu situaciju koja mu je bila najstrašnija.
– Loše sam procijenio kut prilaza, lupio u zemlju, odskočio, skrenuo s piste prema livadi… No instruktor je preuzeo i spasio situaciju – odgovara iskreno.
Foto: Igor Soban/PIXSELL
A što mu je strašnije, letjeti ili polagati ispite?
– Letenje avionom je nagrada za ono što radimo na faksu, ali sve nam to treba da možemo letjeti – odgovara.
I djevojke žele upravljati avionom
Karlo ima brojne kolege, ali za budućnost u zraku se odlučuju i djevojke.
– U prosjeku se upiše jedna do dvije žene za civilnog pilota, na 18 studenata – objašnjava nam Andraši te otkriva i postoje li razlike u pilotiranju kod žena i muškaraca.
– Ne, gotovo da je nema. Ako se i pojave, to je u početnoj fazi obuke i to zbog percepcije. Ženski mozak bolje percipira u širinu, a muški u daljinu, no to se brzo riješi. Ima studija koje pokazuju da nakon 300 sati leta nema nikakve razlike između muškog i ženskog pilota – objašnjava.
Foto: Igor Soban/PIXSELL
A hoćemo li bolje upravljati avionom ako već znamo voziti auto? Andraši kaže – baš i ne.
– Na početku je lakše onima koji auto ne voze. Papučice služe da na zemlji avion ide lijevo-desno, ne daje gas – objašnjava glavnu razliku Andraši te dodaje kako vozači uglavnom volanom, na početku obuke, pokušavaju tako upravljati avionom, što baš i ne ide…