Ne bojim se smrti iako sam s njom okružena, kaže Britanka Sarah Wells koja radi kao doktorica u hospicijima više od 20 godina.
U svojoj karijeri, kako je otkrila u razgovoru za Telegraph, brinula se za oko 2000 ljudi koji su bili smrtno bolesni.
POGLEDAJTE VIDEO:
muski mozak razlikuje se od ženskog
|
Video: 24sata/pixsell
– Jedan od znakova da se ljudi bliže kraju je kad počnu govoriti da vide preminule članove rodbine. Nisam religiozna, ali ovo mi je osnažilo vjeru da postoji nešto nakon smrti – kaže doktorica, koja trenutno radi u hospiciju u Solihullu.
– Kad mi kažu da su vidjeli mamu, dijete ili kućnog ljubimca… To za njih ima umirujući efekt. Znam da im je ostalo nekoliko dana ili samo nekoliko sati. Pacijenti sa mnom puno razgovaraju o bogu – tvrdi dr. Wells.
Kazala je i kako ljudi koji su vidjeli nekog da umire znaju imati veći strah od smrti…
– Objasnimo im da je umiranje generalno miran proces, ljudi postaju pospaniji dok im se organi gase i onda kliznu u nesvijest. Čuju vas i osjećaju dodir ruke, ali više ne mogu komunicirati – tvrdi doktorica.
Otkrila je i za čim ljudi pred smrt najviše žale.
– Jer nisu provodili dovoljno vremena sa svojim obiteljima. Ne žale za stvarima koje su napravili, samo za onima koje nisu – priča doktorica.
Za kraj je kazala i kako puno ljudi želi imati svoje ljubimce uza sebe u posljednjim trenucima…
– Jednoj smo ženi omogućili da zadnji put vidi svojeg konja i oprosti se od njega – završava dr. Wells.
