Ivana Primorac je filmska i televizijska šminkerica svjetskog kalibra, a zagrebačkih korijena za koju Hollywood itekako zna, no Hrvati su je pomnije popratili nakon ljetne “Barbiemanije”, koja je okupirala svijet zbog istoimenog filmskog hita. Našli smo se Pod starim krovovima i zatekao sam Ivanu pored vrata kako uz servirani čaj gleda u mobitel.
Pogled na nju odavao je skromnost i prizemnost – nije bila odjevena ili našminkana kako biste možda očekivali od nekoga tko je radio na setu “Gladijatora”, “Charlieja i tvornice čokolade”, “Ane Karenjine” ili “Stevea Jobsa”.
Foto: Borna Vujčić/24sata
Kako pamtite odrastanje u Hrvatskoj?
Osamdesete u tadašnjoj Jugoslaviji su mi pružile vjerojatno najbolje i najljepše djetinjstvo. Kad god pričam s ljudima vani, ne mogu vjerovati kako smo mi dobro živjeli. Problemi su došli kad sam trebala ići na fakultet. Probala sam ići na pravo, makar me nije interesiralo jer je po meni bio najopćenitiji studij. Trebala mi je godina dana da se sredim i smislim što bih zapravo. Tada sam odlučila da bih se htjela baviti filmom, a kao najbolja odluka činilo se otići u London i učlaniti se u BBC. Po meni su oni tada radili najbolje komedije, filmove, sve. Imali su program priučavanja i to je bio moj san. Mislila sam da ću otići na 6 mjeseci i vratiti se, međutim tih 6 mjeseci još traje.
U čemu se krije korijen vaše strasti prema filmskoj šminki?
Kao djeca smo jako puno išli u kino. Najviše mi je ostao u pamćenju Amadeus Miloša Formana, a ogromna stvar u mojem životu je da sam imala čast raditi na njegovom posljednjem filmu. Amadeus je bio ključan u tome da se poželim baviti šminkom.
Kako su izgledali počeci vaše karijere u Engleskoj?
To nije išlo baš lako. Nagovorila sam roditelje da me puste i ’85. došla u London. Bilo je to nevjerojatno vrijeme: Bruce Springsteen je imao turneju Born in the USA, na to mi je glava eksplodirala. David Bowie je imao Glass Spider turneju, a bio je tu i Live aid. Sve odjednom, to je za mene bilo nevjerojatno. Tada sam saznala da BBC prima jednom godišnje, a prije toga treba proći tri etape testova, što je proces od tri mjeseca.
Foto: PRESS ASSOCIATION/PIXSELL
Prijavi se oko 6000 ljudi, uzimaju ih samo petero. Da bih imala ikakve šanse, otišla sam u jednu školu gdje se uči šminka, ali cijena školovanja bila je 1000 funti. Ista škola danas košta 15-20 tisuća. To moji roditelji nisu imali, rekli su mi “Vrati se ti kući, dijete.”. Ja sam se pitala, ako se vratim kući, što ću? Mogla sam jedino raditi u kafiću, kao što sam u Londonu.
Kako ste realizirali izučavanje zanata?
Tada je pala odluka da ću ići u Ameriku čuvati djecu. Računala sam da s takvim poslom imaš što jesti i gdje spavati, pa sav novac možeš uštedjeti. Kad sam pak u Londonu radila u restoranima i barovima, potrošila bih puno zarađenog novca. Iskreno, dobro sam se zabavljala sa svim novim prijateljima. Nije se činilo moguće uštedjeti tu tisuću.
Kad sam otišla u Washington D.C., čuvala sam jedno dijete godinu dana, uspjela uštedjeti potrebno i prijavila sam se u BBC. U međuvremenu sam počela raditi u prvom dućanu sa šminkom u Londonu, zvao se Screenface. Prošla sam kroz sve tri faze prijema za BBC.
Nakon tolike pripreme i s obzirom na karijeru, valjda ste bili primljeni?
Nikad neću zaboraviti kad sam dobila pismo, koverta s natpisom ‘BBC’. Otvorila sam i pisalo je da sam primljena. Mislim da nikad neću opet doživjeti toliki osjećaj sreće. To je bilo to. Ipak se moj život promijenio. Da bi drugi dan zazvonio telefon i rekli su mi ‘To nisi ti, nego netko drugi. Mi smo tebi poslali krivo pismo.’ Svijet mi se potpuno urušio, to je bio kraj. Nije bilo nikakve šanse. Tad sam bila već četvrtu godinu izvan Zagreba, roditelje nisam bila vidjela dvije godine. To je bilo grozno razdoblje mog života.
Foto: Profimedia
Unatoč tome, ustrajali ste?
Dobra stvar u cijeloj priči bila je što sam naučila sve korake priučavanja i odlučila da ću napraviti isto to, ali sama. Počela sam pisati pisma ljudima iz industrije, dobila prvi posao s Richardom Curtisom, koji je režirao kazališni komad. Nakon toga je došao prvi film, pa drugi, a 98. sam počela raditi samostalno, kao dizajnerica.
Možete li odrediti prekretnicu između manjih projekata i velikih filmova?
To se dogodilo kad sam imala sreću raditi Billy Elliot sa Stephenom Daldryjem. On je velika stavka u mom životu. Uspjeh je došao brzo, bila je premijera u Cannesu i došao je Elton John. On je bio zahvalan na tom filmu, pomogao je da se razviče u Cannesu, ali i u svijetu. Nakon toga je redatelj Daldry dobio priliku raditi Sate s Maryl Streep i Nicole Kidman. Zvao me i rekao da želi mene na tom filmu, a ja sam rekla da ne dolazi u obzir, da je to prevelik zalogaj za mene. On je rekao da ni on ne zna kako izaći na kraj sa svima njima, da moramo zajedno.
Foto: sky.com
Producent Scott Rudin je pristao i sjećam se da se u New Yorku nisam raspakirala mjesec dana jer sam svaki dan mislila da će me poslati kući avionom. Shvatit će da ja to ne mogu. Kad smo jednom gledali testove snimanja u kinu, Rudin je rekao ‘Bravo, Ivana’, a ja sam se raspakirala. S Rudinom sam nakon toga radila puno puta, a i s Ann Roth, kostimografkinjom tog filma. Ona sad ima 92 godine, a nakon Sati me uzela pod svoje i postale smo dugogodišnje suradnice – dan danas me zove da radim s njom filmove koji su teški i koji imaju velike karaktere. Trebala bih uskoro ići u New York da radim s njom još jedan film.
Uglavnom, nakon Sati smo zajedno radile i Studengoru, film kojeg je uz Rudina producirao Harvey Weinstein. Poslije toga sam počela raditi veće filmove, tako da je to bila prekretnica.
Ako se u vašoj bogatoj filmografiji ide pronaći zajednička nit, to bi bila povijesna tematika. Kako ste se odlučili za nju?
Moja filmografija je puna jer sam ja stara – i to je razlog! Ali, da. Interesiraju me filmovi u kojima se glumci najviše mijenjaju. Povijesne teme dovode do najzanimljivijih prerušavanja i radi toga me filmaši najviše zovu. Ne zanimaju me priče u kojima su glumci ono što su inače. Ima primjera koji nisu povijesni – recimo Yesterday, načelno ljubavna priča, prepuna je transformacija.
Drago mi je što sam se povezala s redateljem tog filma, čuvenim Dannyjem Boyleom, nismo prestali raditi otkad smo krenuli. Upoznali smo se kad smo radili film Steve Jobs – Rudan mu je rekao ‘Moraš upoznati Ivanu, ona će znati pretvoriti Fassbindera u Stevea Jobsa i preobraziti Kate Winslet.’
Foto: Andrew Sims
S Kate Winslet ste radili na snimanju u Dubrovniku. Koji su bili njezini dojmovi?
Kad je stigla glumiti ratnu reporterku u filmu Lee mislila sam si: nije teško doći kao Kate Winslet u Hrvatsku. Svi su se maksimalno pobrinuli oko nje, odsjela je u prekrasnoj kući jer toga ipak imamo u Hrvatskoj… sve su lokacije divne, ljudi govore engleski, hrana je fantastična, dobila je priliku vidjeti sve najbolje.
Foto: Grgo Jelavic/PIXSELL
Vidim pozitivne promjene u Hrvatskoj, koja je stvarno postala svjetska zemlja. Nema što nema u njoj. Neću zaboraviti kad je Kate u Budimpešti rekla: ‘Isuse bože, vratimo se u Hrvatsku!’
Kako je bilo raditi na Barbie?
To je bio jedan od najtežih filmova koje sam radila. Morali smo zajedno izmisliti tehniku kako izraditi cijeli taj svijet. Nikad prije nisam vidjela da filmaši toliko ovise jedni o drugima. Često sam sa snimateljem u tančine raspravljala o jednoj ili drugoj nijansi roze. Počeli smo 5 tjedana prije plana i radili po 18 sati dnevno, ali isplatilo se – postao je najuspješniji film ove godine, a i moje karijere.
Foto: Profimedia
Kakav je dojam ostavila Margot Robbie?
Ona je jedna čudnovata osoba. Kad je gledam, pomislim da su mlađi ljudi sve bolji. Kao producentica je bila angažirana u svakom obliku, cijelom procesu. Štitila je film, bila uz nas, uvijek bi pitala hoćemo li stići do određenog datuma. Često smo mislili da nećemo, ali nijednom je nismo razočarali. U svemu je imala svoje kreativne prste, to je nevjerojatan uspjeh za nju, i producentski i glumački.
Foto: Profimedia
Jednom ste izjavili da ste umjesto majčinstva izabrali karijeru. Možete li više o tome?
Meni je sad jako važno da moji mlađi suradnici imaju šansu ne birati. Ja sam osjetila da sam morala. Da sam se odlučila imati djecu, i dalje bih imala neku karijeru. Ali radi se o tome da djecu ipak moraš staviti na prvo mjesto, a na setu te se očekuje po 18 sati dnevno. Budući da obožavam djecu i često sam ih čuvala, znam da bi mi bila prioritet i tada mi karijera ne bi išla ovim tijekom. Ja sam karijeri dala sve i još uvijek dajem, i dalje nisam gotova.
Za mene ne postoji mogućnost penzije s 65, imam osjećaj da sam tek sad u najboljim godinama i da počinjem pokazivati što sve mogu. Nadam se da ću kao Ann Roth raditi s 92. Jedna od mojih velikih težnji je da omogućim mladim majkama da imaju i obitelj i karijeru. Greta Gerwig je tu velika inspiracija, imala je dvoje djece na dva filma. Bila je trudna na setu Malih žena, a sad je radeći Barbie rodila drugo dijete. I to se može, ali nije lako.
Da se razumijemo, teško je i muškarcima, koji jednako dugo moraju biti na setu, pa ne mogu biti s obitelji. Taj odabir postoji za sve, moraš odlučiti što ti je važnije. S jedne strane žalosno, ali ja nisam požalila odluku.
Biste li nakon svjetske karijere uzeli u obzir raditi u Hrvatskoj?
Svakako! Ovdje su stvari drukčije, ali po meni, u neku ruku i bolje. U Hrvatskoj filmove radi manja, kreativna grupa ljudi koji se poznaju. Primamljiva mi je ideja zajedničkog stvaranja umjetničkog djela, čini mi se da je ljepša atmosfera. Možda ljudi lakše spavaju po noći, ne razmišljaju da će ih Scott Rudan poslati doma. U Americi i Engleskoj je pritisak ogroman.
Stres je velik, čini mi se da je ugodnije raditi ovdje. Naravno, to ne oduzima od profesionalnosti: kad sam s Kate Winslet snimala u Hrvatskoj, upoznala sam naše producente i ekipu, bili su odlični, savršeni suradnici. Tu sam produbila profesionalne kontakte s Hrvatskom jer tu nisam puno radila, a voljela bih. Ti ljudi su svjetskog ranga, bilo mi je drago to vidjeti.
Foto: Grgo Jelavic/PIXSELL
Mimo posla, često sam u Hrvatskoj i volim biti ovdje. Ponajviše dolazim zbog mame koja je sad prilično stara, međutim ne toliko stara da ne ide na svaku predstavu, svaki koncert i svaki film u kinu – iako su joj 92. Vidim po njoj kako sam zavoljela ovaj svijet.
