Endometrioza muči milijune žena diljem svijeta, neke od njih uopće nemaju simptome, a nekima bolest napravi “pakao” od života. Donosimo iskustvo žene koja je prošla dug put kako bi simptome endometrioze dovela pod kontrolu i razgovor s Anom Jelčić, dr. med. spec. ginekologije i opstetricije i terapeutkinje Tjelesno orijentirane psihoterapije iz ginekološke ordinacije D*ANA u Zagrebu.
Endometrij je naziv za sluznicu maternice, a endometrioza označava prisustvo tkiva endometrija na mjestima izvan maternice. Točan uzrok bolesti nije poznat, a do postavljanja dijagnoze nekad prođu godine. Za vrijeme mjesečnice endometrij se odljušti i odstrani iz tijela. Međutim, dijelovi tkiva koji se nalaze na abnormalnim mjestima u zdjelici npr. u jajnicima, jajovodima stijenkama mjehura, crijeva i sl. premda pod utjecajem hormona reagiraju, ne mogu biti odbačeni iz tijela te izazivaju bol, priraslice, ciste, neplodnost.
Iskustvo oboljele od endometrioze
Donosimo iskustvo žene oboljele od endometrioze koja je za The Cut ispričala svoj put od traženja dijagnoze preko liječenja do života s endometriozom. “Bila sam u teretani, menstruacija mi je bila pri kraju i odjednom sam osjetila toliko prodornu bol u trbuhu da sam doslovna pala s trake za trčanje. Otišla sam kući, utoplila se, popila tabletu protiv bolova, ali ništa nije pomoglo. Otišla sam na Hitnu i liječnik je ustanovio da mi je pukla cista na jajniku te me je poslao na ultrazvuk. To je bio tek početak vrlo dugog procesa. Imala sam puno znakova i simptoma koji su upućivali na endometriozu i bili su mi poznati samo zato što moja majka također boluje od endometrioze. Endometrioza se najčešće pojavi u području zdjelice u jajnicima i jajovodima, no u mom slučaju je otkrivena na mjehuru i crijevima. Bila sam kod ‘milijun’ liječnika i svaki je imao drugačije mišljenje. Jedan od njih mi je rekao da je jedino rješenje potpuna histerektomija, a tada sam imala 27 godina i odbila sam takvu operaciju. Imala sam veliki endometriom (vrsta ciste koju uzrokuje endometrioza) i to u četvrtom stadiju. Nakon prve operacije nitko mi nije rekao da se endometrioza može vratiti. I onda sam nakon devet mjeseci ponovno počela osjećati bolove.
Mnogi liječnici odbacuju pritužbe pacijentica s endometriozom. Često se osjećam potpuno ludo jer kao da mnogi misle da izmišljam, a patim silno. U mom slučaju endometrioza također uzrokuje gastrointestinalne probleme, bolove tijekom spolnog odnosa, iznimno obilne mjesečnice, ekstremnu nadutost, kronični umor i depresiju. Bol je doista iscrpljujući, a nedostatak informacija i rješenja izaziva tjeskobu pa i depresiju.
U trenutku kada su mi se simptomi vratili, bila sam sa svojim tadašnjim dečkom (sada suprugom), svakako mi je bilo lakše prolaziti kroz sve to uz partnera nego samoj. Tablete za kontracepciju mi nisu odgovarale (kontracepcijske pilule inače mogu pomoći kod endometrioze) tako da sam istražila puno alternativnih opcija, poput akupunkture i promjene prehrane. No, onda mi se stanje jako pogoršalo, imala sam ogromne krvne ugruške i iscrpljujuću mjesečnicu. Završila sam i na drugoj operaciji. U zadnjih osam tjedana osjećam se dobro, ali bojim se da će se bol opet vratiti. Velika mi je prednost što sam samozaposlena, inače ne znam kako bih u svom stanju išla u ured svaki dan od 9 do 17 sati. Nakon druge operacije konačno osjećam da opet imam svoj život pod kontrolom, iako znam da je to samo privremeno. Radim puno na prevenciji, odlazim na akupunkturu, ne jedem gluten i šećer, nastojim biti pozitivna, a sada pokušavam i ostati trudna.
Možda te zanima…
6 simptoma endometrioze koji otežavaju dijagnozu
Zdravlje
Razgovor s Anom Jeličić, dr. med. spec ginekologije i terapeutkinjom Tjelesno orijentirane psihoterapije o endometriozi
mZ: Postoje li statistike u koliko je slučajeva endometrioza ekstremno problematična i koje su tegobe koje prate takve slučajeva, a od kakvih tegoba pate žene s manje ekstremnom dijagnozom endometrioze?
Klinička slika kod endometrioze izrazito varira i ne mora nužno imati veze s veličinom endometriotičnih cista i njihovom proširenosti. Neke žene s jako izraženom endometriozom, u smislu velikih ultrazvučno vidljivih gustih cista u zdjelici, nemaju nikakvih ili imaju blage simptome, dok neke sa slabo izraženom, koja se može i ne vidjeti ultrazvukom, osjećaju jaku bol koja ih onemogućava u svakodnevnim aktivnostima.
Na endometriozu ćemo posumnjati ako pacijentica navodi neke od sljedećih tegoba: bolne menstruacije, bolove u donjem dijelu trbuha i/ili leđima prije i za vrijeme menstruacije, bolove pri spolnom odnosu, nepravilnosti menstrualnog krvarenja, točkasta krvarenja (spotting) između menstruacija, obilne menstruacije, bolove pri mokrenju i/ili pri radu crijeva za vrijeme menstruacije, teškoće pri ostvarenju trudnoće. Neodređenu zdjeličnu bol navodi oko 80 % pacijentica, 70 % navodi bolne menstruacije (dismenoreju), a 49 % bol prilikom spolnog odnosa (dispareuniju) koja se počela javljati nakon određenog broja godina u kojima su menstruacije i spolni odnosi bili bezbolni.
Možda te zanima…
Endometrioza: Nova otkrića otvaraju put drugačijim metodama liječenja
Zdravlje
mZ: Zašto je teško dijagnosticirati endometriozu?
Upravo ovakvi članci i razgovor o endometriozi osvještavaju i informiraju žene o simptomima endometrioze kako bi se zbog njih javile na ginekološki pregled. Nije rijetkost da žene misle kako su njihove tegobe normalna pojava za vrijeme menstruacije i pokušavaju se nositi s njima bez da o tome razgovaraju sa svojim liječnikom. Na nama liječnicima je da postavljamo ciljana pitanja kako bi olakšali pacijenticama razgovor o temama koje za neke od njih mogu biti osjetljive i da otklonimo tabue. Primjerice pitanja koja redovito postavljam svojim pacijenticama su: osjećate li nelagodu pri spolnom odnosu, imate li poteškoća prilikom mokrenja ili stolice. To su pitanja koje neke pacijentice neće same otvoriti iako moram reći da ih je sve više koje hoće i to mi je drago. Kao što sam ranije spomenula, opsežnost endometriotičnih promjena, njihova veličina i proširenost ne mora odgovarati težini kliničke slike. Nekad i sitne, ultrazvukom teško vidljive ili nevidljive promjene mogu uzrokovati značajne tegobe i tu je važno povjerenje između liječnika i pacijentice, kako bi se nastavilo s dijagnostikom u slučajevima u kojima je osnovni ginekološki pregled i transvaginalni ultrazvuk uredan, a pacijentica navodi tegobe. Osim toga, simptomi nisu specifični i preklapaju se sa simptomima drugih oboljenja poput sindroma iritabilnog (nadraženog) crijeva, zdjelične upale, bolesti urotrakta, bolesti kralježnice pa ponekad do postavljanja dijagnoze prođe više vremena.
mZ: Koje dijagnostičke postupke bi trebale obaviti žene koje sumnjaju na endometriozu?
Važno je ići na redovne godišnje ginekološke preglede koji uključuju bimanualni ginekološki pregled, transvaginalni ultrazvuk i PAPA test. Nadalje, ako se posumnja na endometriozu prilikom ginekološkog pregleda, ultrazvučnog pregleda i/ili zbog simptoma koje pacijentica navodi, sljedeći korak je vađenje krvi i određivanje vrijednosti tumorskog markera CA 125 čije se normalne vrijednosti kreću od 8-22 U/ml izvan menstruacije. Povišene vrijednosti CA-125 pronađene su u pacijentica s endometriozom, uz dobru korelaciju sa stadijem bolesti. Također vrijednosti CA-125 padat će ako pacijentica ima dobar odgovor na liječenje te nam taj marker služi i kako bi pratili učinak terapije. Važno je napomenuti da su njegove vrijednosti povišene za vrijeme menstruacije, pri upalnoj zdjeličnoj bolesti, u trudnoći i ponekad kod mioma pa kažemo da je njegova specifičnost niska. Drugim riječima, povišene vrijednosti CA-125 ne znače nužno da pacijentica ima endometriozu. Proširenost endometrioze po organima male zdjelice i trbušne šupljine i tijek bolesti može se nadalje utvrditi putem magnetske rezonancije i kompjuterizirane tomografije, dok su nam te metode manje korisne za samo postavljanje dijagnoze. Definitivnu dijagnozu endometrioze potvrdit će kirurški zahvat- laparoskopija, a izvodi se samo u slučajevima kad je to indicirano. Pri laparoskopiji se u trbušnu šupljinu uvodi tanka cijev s kamerom (obično kroz pupak). Tako kirurg može pregledati organe u zdjelici, prikazati endometriotične promjene i uzeti komadić tkiva za za patohistološku analizu.
mZ: Koje metode liječenja su se pokazale dobrima?
Liječenje je individualno, a ovisi o simptomima koje žena ima, njezinim planovima za trudnoću i životnoj dobi, kao i o proširenosti bolesti. Lijekovi koji potiskuju aktivnost jajnika i usporavaju rast tkiva sluznice maternice su oralna kombinirana hormonska kontracepcija, gestageni, danazol i agonisti GnRH. Oralna hormonska kontracepcija (odabir su kontraceptivi s jačim gestagenom), najmanje tijekom godine dana, kod velikog broja pacijentica smanjit će veličinu endometrioma, a time i smanjiti odnosno otkloniti bolove. Ako pacijentica planira trudnoću kroz narednu godinu do dvije, a endometrioza nije jako proširena, dobrom metodom pokazalo se korištenje kontracepcije do trenutka planiranja trudnoće kako se bolest ne bi dodatno proširila te kako bi se sačuvala prohodnost jajovoda i smanjila opsežnost priraslica. Sama trudnoća, radi hormonalnog statusa žene u trudnoći, povoljno će utjecati na regresiju bolesti u većini slučajeva. Kirurško liječenje je obično potrebno kada su otoci endometralnog tkiva veći od četiri do pet centimetara u promjeru, kada postoje izražene priraslice u donjem dijelu trbuha i zdjelici, kada endometralno tkivo zatvara oba jajovoda kao i kada uzrokuje jaku bol u donjem trbuhu i zdjelici koja ne popušta ni nakon primjene lijekova. Važno je reći, ako pacijentica želi trudnoću, nakon odstranjenja endometralnog tkiva stopa trudnoće iznosi od 40 % do 70 %, ovisno o izraženosti bolesti, a medikamentno liječenje još povećava ovu stopu. Laparoskopskim putem mogu se resecirati endometriotične ciste i priraslice koje prate endometriotične promjene, uspostaviti ponovno pokretljivost jajovoda i uredan odnos organa u zdjelici. Tehnike fizikalne terapije mogu također smanjiti simptome endometrioze.
mZ: Koliko endometrioza utječe na seksualni život i kako ga učiniti bezbolnijim?
Endometrioza može značajno utjecati na seksualni život i time uzrokovati frustraciju kod žene, a time i utjecati na odnos između partnera. Ono što mi se čini važno je, osim naravno započinjanja i plana liječenja, je otvoreni razgovor s partnerom o nelagodi i/ili boli koju žena osjeća kako bi je mogao razumjeti i podržati. Također, bolovi su najčešće jači prije i za vrijeme menstruacije, stoga je važno istražiti u kojoj fazi ciklusa će spolni odnosi biti užitak i žena neće osjećati bol. Prije same penetracije, odgovarat će sve što opušta tijelo i um, to svaka žena može istražiti za sebe, sama i s partnerom. Uvijek kad su spolni odnosi mogući uzrok boli, preporuka je duža predigra i dovoljno vremena za opuštanje. Isto tako, ono što mi se čini važno napomenuti je da je neizmjerno važno da spolni odnos bude užitak za oba partnera i da trpljenje nikako nije cilj- može prouzročiti dugoročnu štetu za obje strane i samo udaljiti par.
Možda te zanima…
5 savjeta za ugodniji seks za žene s endometriozom
Psiha i seks
mZ: Što biste istaknuli o psihološkom aspektu ove bolesti i pomaže li pacijenticama psihoterapija?
Psihoterapija svakako može pomoći kod nošenja sa svakom kroničnom bolesti, a osobito kod pacijentica koje za psihoterapijom osjećaju potrebu. Može pomoći s prihvaćanjem bolesti, traženjem pomoći, povećanju kapaciteta za pridržavanje uputa o liječenju, učenju tehnika samopomoći, postavljanjem vlastitih granica primjerice kod spolnih odnosa, nošenju s frustracijom, ako nešto od ovih ranije spomenutih stvari uvijek ne funkcionira. Svakako može pomoći u pronalaženju ljubavi prema sebi s ili bez dijagnoze endometrioze.
mZ: Kako živjeti s endometriozom?
Kao i sa svakim drugim izazovom dan po dan, s ljubavi, brigom i nježnošću prema sebi. To podrazumijeva brigu o svom tijelu, duhu i umu, redovne odlaske liječniku, traženje liječnika s kojim će biti lako uspostaviti povjerenje, traženje terapije u dogovoru sa svojim izabranim liječnikom koja će najbolje funkcionirati za vas, istraživanje vlastitih potreba i granica kako fizičkih tako i emotivnih i težnju za zadovoljenjem istih. Ono što također vjerujem da može pomoći je dijeljenje iskustava sa ženama koje imaju slične tegobe, razmjena savjeta, traženje podrške i osjećaj da niste same.
Možda te zanima…
Ana Jelčić, ginekologinja totalno drukčija od drugih o vezi tijela i psihe
Zdravlje
Source link
[gpt3]rewrite this content and keep HTML tags 
Endometrioza muči milijune žena diljem svijeta, neke od njih uopće nemaju simptome, a nekima bolest napravi “pakao” od života. Donosimo iskustvo žene koja je prošla dug put kako bi simptome endometrioze dovela pod kontrolu i razgovor s Anom Jelčić, dr. med. spec. ginekologije i opstetricije i terapeutkinje Tjelesno orijentirane psihoterapije iz ginekološke ordinacije D*ANA u Zagrebu.
Endometrij je naziv za sluznicu maternice, a endometrioza označava prisustvo tkiva endometrija na mjestima izvan maternice. Točan uzrok bolesti nije poznat, a do postavljanja dijagnoze nekad prođu godine. Za vrijeme mjesečnice endometrij se odljušti i odstrani iz tijela. Međutim, dijelovi tkiva koji se nalaze na abnormalnim mjestima u zdjelici npr. u jajnicima, jajovodima stijenkama mjehura, crijeva i sl. premda pod utjecajem hormona reagiraju, ne mogu biti odbačeni iz tijela te izazivaju bol, priraslice, ciste, neplodnost.
Iskustvo oboljele od endometrioze
Donosimo iskustvo žene oboljele od endometrioze koja je za The Cut ispričala svoj put od traženja dijagnoze preko liječenja do života s endometriozom. “Bila sam u teretani, menstruacija mi je bila pri kraju i odjednom sam osjetila toliko prodornu bol u trbuhu da sam doslovna pala s trake za trčanje. Otišla sam kući, utoplila se, popila tabletu protiv bolova, ali ništa nije pomoglo. Otišla sam na Hitnu i liječnik je ustanovio da mi je pukla cista na jajniku te me je poslao na ultrazvuk. To je bio tek početak vrlo dugog procesa. Imala sam puno znakova i simptoma koji su upućivali na endometriozu i bili su mi poznati samo zato što moja majka također boluje od endometrioze. Endometrioza se najčešće pojavi u području zdjelice u jajnicima i jajovodima, no u mom slučaju je otkrivena na mjehuru i crijevima. Bila sam kod ‘milijun’ liječnika i svaki je imao drugačije mišljenje. Jedan od njih mi je rekao da je jedino rješenje potpuna histerektomija, a tada sam imala 27 godina i odbila sam takvu operaciju. Imala sam veliki endometriom (vrsta ciste koju uzrokuje endometrioza) i to u četvrtom stadiju. Nakon prve operacije nitko mi nije rekao da se endometrioza može vratiti. I onda sam nakon devet mjeseci ponovno počela osjećati bolove.
Mnogi liječnici odbacuju pritužbe pacijentica s endometriozom. Često se osjećam potpuno ludo jer kao da mnogi misle da izmišljam, a patim silno. U mom slučaju endometrioza također uzrokuje gastrointestinalne probleme, bolove tijekom spolnog odnosa, iznimno obilne mjesečnice, ekstremnu nadutost, kronični umor i depresiju. Bol je doista iscrpljujući, a nedostatak informacija i rješenja izaziva tjeskobu pa i depresiju.
U trenutku kada su mi se simptomi vratili, bila sam sa svojim tadašnjim dečkom (sada suprugom), svakako mi je bilo lakše prolaziti kroz sve to uz partnera nego samoj. Tablete za kontracepciju mi nisu odgovarale (kontracepcijske pilule inače mogu pomoći kod endometrioze) tako da sam istražila puno alternativnih opcija, poput akupunkture i promjene prehrane. No, onda mi se stanje jako pogoršalo, imala sam ogromne krvne ugruške i iscrpljujuću mjesečnicu. Završila sam i na drugoj operaciji. U zadnjih osam tjedana osjećam se dobro, ali bojim se da će se bol opet vratiti. Velika mi je prednost što sam samozaposlena, inače ne znam kako bih u svom stanju išla u ured svaki dan od 9 do 17 sati. Nakon druge operacije konačno osjećam da opet imam svoj život pod kontrolom, iako znam da je to samo privremeno. Radim puno na prevenciji, odlazim na akupunkturu, ne jedem gluten i šećer, nastojim biti pozitivna, a sada pokušavam i ostati trudna.
Možda te zanima…
6 simptoma endometrioze koji otežavaju dijagnozu
Zdravlje
Razgovor s Anom Jeličić, dr. med. spec ginekologije i terapeutkinjom Tjelesno orijentirane psihoterapije o endometriozi
mZ: Postoje li statistike u koliko je slučajeva endometrioza ekstremno problematična i koje su tegobe koje prate takve slučajeva, a od kakvih tegoba pate žene s manje ekstremnom dijagnozom endometrioze?
Klinička slika kod endometrioze izrazito varira i ne mora nužno imati veze s veličinom endometriotičnih cista i njihovom proširenosti. Neke žene s jako izraženom endometriozom, u smislu velikih ultrazvučno vidljivih gustih cista u zdjelici, nemaju nikakvih ili imaju blage simptome, dok neke sa slabo izraženom, koja se može i ne vidjeti ultrazvukom, osjećaju jaku bol koja ih onemogućava u svakodnevnim aktivnostima.
Na endometriozu ćemo posumnjati ako pacijentica navodi neke od sljedećih tegoba: bolne menstruacije, bolove u donjem dijelu trbuha i/ili leđima prije i za vrijeme menstruacije, bolove pri spolnom odnosu, nepravilnosti menstrualnog krvarenja, točkasta krvarenja (spotting) između menstruacija, obilne menstruacije, bolove pri mokrenju i/ili pri radu crijeva za vrijeme menstruacije, teškoće pri ostvarenju trudnoće. Neodređenu zdjeličnu bol navodi oko 80 % pacijentica, 70 % navodi bolne menstruacije (dismenoreju), a 49 % bol prilikom spolnog odnosa (dispareuniju) koja se počela javljati nakon određenog broja godina u kojima su menstruacije i spolni odnosi bili bezbolni.
Možda te zanima…
Endometrioza: Nova otkrića otvaraju put drugačijim metodama liječenja
Zdravlje
mZ: Zašto je teško dijagnosticirati endometriozu?
Upravo ovakvi članci i razgovor o endometriozi osvještavaju i informiraju žene o simptomima endometrioze kako bi se zbog njih javile na ginekološki pregled. Nije rijetkost da žene misle kako su njihove tegobe normalna pojava za vrijeme menstruacije i pokušavaju se nositi s njima bez da o tome razgovaraju sa svojim liječnikom. Na nama liječnicima je da postavljamo ciljana pitanja kako bi olakšali pacijenticama razgovor o temama koje za neke od njih mogu biti osjetljive i da otklonimo tabue. Primjerice pitanja koja redovito postavljam svojim pacijenticama su: osjećate li nelagodu pri spolnom odnosu, imate li poteškoća prilikom mokrenja ili stolice. To su pitanja koje neke pacijentice neće same otvoriti iako moram reći da ih je sve više koje hoće i to mi je drago. Kao što sam ranije spomenula, opsežnost endometriotičnih promjena, njihova veličina i proširenost ne mora odgovarati težini kliničke slike. Nekad i sitne, ultrazvukom teško vidljive ili nevidljive promjene mogu uzrokovati značajne tegobe i tu je važno povjerenje između liječnika i pacijentice, kako bi se nastavilo s dijagnostikom u slučajevima u kojima je osnovni ginekološki pregled i transvaginalni ultrazvuk uredan, a pacijentica navodi tegobe. Osim toga, simptomi nisu specifični i preklapaju se sa simptomima drugih oboljenja poput sindroma iritabilnog (nadraženog) crijeva, zdjelične upale, bolesti urotrakta, bolesti kralježnice pa ponekad do postavljanja dijagnoze prođe više vremena.
mZ: Koje dijagnostičke postupke bi trebale obaviti žene koje sumnjaju na endometriozu?
Važno je ići na redovne godišnje ginekološke preglede koji uključuju bimanualni ginekološki pregled, transvaginalni ultrazvuk i PAPA test. Nadalje, ako se posumnja na endometriozu prilikom ginekološkog pregleda, ultrazvučnog pregleda i/ili zbog simptoma koje pacijentica navodi, sljedeći korak je vađenje krvi i određivanje vrijednosti tumorskog markera CA 125 čije se normalne vrijednosti kreću od 8-22 U/ml izvan menstruacije. Povišene vrijednosti CA-125 pronađene su u pacijentica s endometriozom, uz dobru korelaciju sa stadijem bolesti. Također vrijednosti CA-125 padat će ako pacijentica ima dobar odgovor na liječenje te nam taj marker služi i kako bi pratili učinak terapije. Važno je napomenuti da su njegove vrijednosti povišene za vrijeme menstruacije, pri upalnoj zdjeličnoj bolesti, u trudnoći i ponekad kod mioma pa kažemo da je njegova specifičnost niska. Drugim riječima, povišene vrijednosti CA-125 ne znače nužno da pacijentica ima endometriozu. Proširenost endometrioze po organima male zdjelice i trbušne šupljine i tijek bolesti može se nadalje utvrditi putem magnetske rezonancije i kompjuterizirane tomografije, dok su nam te metode manje korisne za samo postavljanje dijagnoze. Definitivnu dijagnozu endometrioze potvrdit će kirurški zahvat- laparoskopija, a izvodi se samo u slučajevima kad je to indicirano. Pri laparoskopiji se u trbušnu šupljinu uvodi tanka cijev s kamerom (obično kroz pupak). Tako kirurg može pregledati organe u zdjelici, prikazati endometriotične promjene i uzeti komadić tkiva za za patohistološku analizu.
mZ: Koje metode liječenja su se pokazale dobrima?
Liječenje je individualno, a ovisi o simptomima koje žena ima, njezinim planovima za trudnoću i životnoj dobi, kao i o proširenosti bolesti. Lijekovi koji potiskuju aktivnost jajnika i usporavaju rast tkiva sluznice maternice su oralna kombinirana hormonska kontracepcija, gestageni, danazol i agonisti GnRH. Oralna hormonska kontracepcija (odabir su kontraceptivi s jačim gestagenom), najmanje tijekom godine dana, kod velikog broja pacijentica smanjit će veličinu endometrioma, a time i smanjiti odnosno otkloniti bolove. Ako pacijentica planira trudnoću kroz narednu godinu do dvije, a endometrioza nije jako proširena, dobrom metodom pokazalo se korištenje kontracepcije do trenutka planiranja trudnoće kako se bolest ne bi dodatno proširila te kako bi se sačuvala prohodnost jajovoda i smanjila opsežnost priraslica. Sama trudnoća, radi hormonalnog statusa žene u trudnoći, povoljno će utjecati na regresiju bolesti u većini slučajeva. Kirurško liječenje je obično potrebno kada su otoci endometralnog tkiva veći od četiri do pet centimetara u promjeru, kada postoje izražene priraslice u donjem dijelu trbuha i zdjelici, kada endometralno tkivo zatvara oba jajovoda kao i kada uzrokuje jaku bol u donjem trbuhu i zdjelici koja ne popušta ni nakon primjene lijekova. Važno je reći, ako pacijentica želi trudnoću, nakon odstranjenja endometralnog tkiva stopa trudnoće iznosi od 40 % do 70 %, ovisno o izraženosti bolesti, a medikamentno liječenje još povećava ovu stopu. Laparoskopskim putem mogu se resecirati endometriotične ciste i priraslice koje prate endometriotične promjene, uspostaviti ponovno pokretljivost jajovoda i uredan odnos organa u zdjelici. Tehnike fizikalne terapije mogu također smanjiti simptome endometrioze.
mZ: Koliko endometrioza utječe na seksualni život i kako ga učiniti bezbolnijim?
Endometrioza može značajno utjecati na seksualni život i time uzrokovati frustraciju kod žene, a time i utjecati na odnos između partnera. Ono što mi se čini važno je, osim naravno započinjanja i plana liječenja, je otvoreni razgovor s partnerom o nelagodi i/ili boli koju žena osjeća kako bi je mogao razumjeti i podržati. Također, bolovi su najčešće jači prije i za vrijeme menstruacije, stoga je važno istražiti u kojoj fazi ciklusa će spolni odnosi biti užitak i žena neće osjećati bol. Prije same penetracije, odgovarat će sve što opušta tijelo i um, to svaka žena može istražiti za sebe, sama i s partnerom. Uvijek kad su spolni odnosi mogući uzrok boli, preporuka je duža predigra i dovoljno vremena za opuštanje. Isto tako, ono što mi se čini važno napomenuti je da je neizmjerno važno da spolni odnos bude užitak za oba partnera i da trpljenje nikako nije cilj- može prouzročiti dugoročnu štetu za obje strane i samo udaljiti par.
Možda te zanima…
5 savjeta za ugodniji seks za žene s endometriozom
Psiha i seks
mZ: Što biste istaknuli o psihološkom aspektu ove bolesti i pomaže li pacijenticama psihoterapija?
Psihoterapija svakako može pomoći kod nošenja sa svakom kroničnom bolesti, a osobito kod pacijentica koje za psihoterapijom osjećaju potrebu. Može pomoći s prihvaćanjem bolesti, traženjem pomoći, povećanju kapaciteta za pridržavanje uputa o liječenju, učenju tehnika samopomoći, postavljanjem vlastitih granica primjerice kod spolnih odnosa, nošenju s frustracijom, ako nešto od ovih ranije spomenutih stvari uvijek ne funkcionira. Svakako može pomoći u pronalaženju ljubavi prema sebi s ili bez dijagnoze endometrioze.
mZ: Kako živjeti s endometriozom?
Kao i sa svakim drugim izazovom dan po dan, s ljubavi, brigom i nježnošću prema sebi. To podrazumijeva brigu o svom tijelu, duhu i umu, redovne odlaske liječniku, traženje liječnika s kojim će biti lako uspostaviti povjerenje, traženje terapije u dogovoru sa svojim izabranim liječnikom koja će najbolje funkcionirati za vas, istraživanje vlastitih potreba i granica kako fizičkih tako i emotivnih i težnju za zadovoljenjem istih. Ono što također vjerujem da može pomoći je dijeljenje iskustava sa ženama koje imaju slične tegobe, razmjena savjeta, traženje podrške i osjećaj da niste same.
Možda te zanima…
Ana Jelčić, ginekologinja totalno drukčija od drugih o vezi tijela i psihe
Zdravlje
[/gpt
