Đurđa Komes (70), Gordana Četaj (45), Angela Ivanko Jurić (30), Petra Pošta (48), Ivana J. (45), Mihaela Berak (20), Marija Drvodelić (64), Vera Drvodelić (84) i djevojčica (1,5) čiji identitet ostaje tajan. To je devet femicida u 365 dana. To je devet naših sugrađanki koje više nisu s nama. Nisu vidjele obitelj za blagdane. Neće gledati vatromet ni poželjeti želju u ponoć na Silvestrovo. Neće završiti fakultet, doživjeti duboku starost, uživati u unučadi i praunučadi ili pak upisati osnovnu školu. Svaku od njih je ubio blizak muškarac: partner, bivši partner, sin, susjed ili majčin bivši suprug.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:
Video vijesti 30.12.2023.
|
Video: 24sata Video
Đurđa Komes (70) je preživjela moždani udar, no ostala je nepokretna i slabovidna. O njoj se brinuo samo sin Mario (50) koji je odbijao staviti nesretnu ženu u dom za stare i nemoćne iako je imao financijsku mogućnost. Mario ju je na posljetku zatukao na smrt 11. svibnja u Ivancu.
Gordana Četaj (45) se vratila iz Njemačke u Petrinju i tu namjeravala provesti starost. S njom se doselio i njen suprug, Robert Četaj (52) koji je još uvijek radio u Njemačkoj. 17. svibnja se vratio u obiteljsku kuću u Petrinju gdje je bila Gordana i ubio ju iz naročito niskih pobuda.
Angelu Ivanko Jurić (30) u zajedničkom stanu u Zaprešiću udarcima nožem je ubio suprug Franjo (29) u noći s 18. na 19. lipnja u Zaprešiću. Angela je bila slijepa, a Franjo slabovidan. Susjedi su u zgradi u kojoj su živjeli prethodno čuli svađu. Nakon što je usmrtio Angelu, Franjo je i sebe izrezao nožem, a svirepo ubojstvo je pokušao objasniti time da ga je htjela ostaviti.
Petru Pošta (48) ubio je bivši partner Đuka Burec (56). Sjekirom je, 30. lipnja, razvalio kućna vrata i upao u kuću bivše partnerice u Bisagu u Općini Breznički Hum. Ponio je i ručnu bombu koju je aktivirao i time ubio i Petru i sebe. Burec nije mogao prihvatiti da ga je ostavila jer je bio nasilan partner.
Ivana J. (45) stajala je u svom dvorištu u Capraškim Poljanama 1. srpnja. Njen prvi susjed Neđad Fetić zvani Bracan (52), naoružan s dvije vojne puške, ručnim bombama i molotovljevim koktelima, prešao je iz svojeg dvorišta u njeno i bez riječi počeo pucati po njima. Prvo ju je ranio u nogu, a zatim došao do nje i upucao ju. U svom pohodu pištoljem, bombom i Kalašnjikovim, ranio je još četvero ljudi, među kojima i jedno dijete, zapalio dvije kuće i jedan automobil. Optužen je za jedno ubojstvo, 10 pokušaja ubojstava, tri dovođenja u opasnost života i imovine i zbog nedozvoljenog držanja oružja. Međutim, okrivljenog 58-godišnjaka tereti se da je navedena djela počinio u neubrojivom stanju.
Mihaelu Berak (20) je u Osijeku 20. rujna u svom stanu hicem iz službenog pištolja ubio osječki policajac Marko Šmazil (27). Njeno ubojstvo se prvo klasificiralo kao nehajno prouzročenje smrti jer je policija zaključila da je priča o slučajnom opaljenju pištolja istinita. Međutim, nakon njih, županijsko državno odvjetništvo je događaj klasificiralo kao ubojstvo. U javnost su izašli detalji Šmazilovog kretanja nakon ubojstva: tuširao se, pomicao tijelo, premještao namještaj, nazvao oca pa tek onda zvao hitnu i policiju. Više puta je mijenjao iskaz, a poruke između Mihaele i njene prijateljice govore o tome kako je Mihaela išla prekinuti romantični odnos s počiniteljem. Umjesto prekida, Mihaela je ubijena. Sudac istrage prihvatio je kvalifikaciju tužiteljstva i odredio Šmazilu nakon privođenja mjesec dana istražnog zatvora.
Mariju Drvodelić (64) i Veru Drvodelić (84) u Velikoj Gorici 29. prosinca ubio je Zvonko Drvodelić (64), Marijin suprug i Verin sin. Puškom koju je ilegalno posjedovao je oko 10 sati ujutro krenuo za suprugom koja je pobjegla u obližnju cvjećaru. Marija se skrila u WC, međutim ubojica ju je ulovio, zapucao u vrata WC-a iza kojih se skrivala i ubio ju na mjesto. Potom se vratio do obiteljske kuće gdje je u dvorištu stajala njegova majka Vera, gdje je i nju hladnokrvno ubio. Potom je otišao na kat kuće u kojoj je živio i počinio samoubojstvo. Policija nikad nije imala postupanja u obitelji, međutim susjedi koji su ih poznavali posvjedočili su o Drvodeliću kao živčanom čovjeku koji je pio i godinama verbalno maltretirao suprugu i majku.
Jednogodišnja djevojčica bila je u rukama svoje majke, kad je 4. siječnja u Kozari putevima Goran Knežević (43) nasrnuo na njih sjekirom. Knežević, bivši nevjenčani suprug njene majke, nepozvan je došao do njihove kuće i nakon svađe krenuo vitlati sjekirom. Zadao im je teške ozljede zbog kojih je curica preminula, a majka završila u bolnici u kritičnom stanju. Nakon toga je pobjegao i izazvao dva sudara, sletio s ceste i bacio se pod jureći kamion na autocesti A3. Goran Knežević jer bio osuđivani kriminalac i obiteljski nasilnik.
Kultura nasilja
Motivi su bili ljubomora, osveta zbog prekida veze, koristoljublje. Suštinski, svaki motiv se veže uz posjedovanje i kontroliranje žrtava. Manjak percepcije da su i žene ljudi sa svojom slobodnom voljom i da mogu same odlučivati ili pak ‘bit ćeš moja ili ničija’ stav. Nedostaje i percepcija društva da se nasilje mora prijaviti i da stav ‘ne želim se miješati’ vodi samo u smrt. Neprijavljivanje u ime dobrosusjedskih odnosa nema smisla ako ta susjeda završi mrtva nakon godina psihičkog i fizičkog nasilja.
Zbog činjenice da su motivi koji stoje iza ubojstava žena isti, ne možemo govoriti o izoliranim slučajevima. Riječ je o uzorku, a civilni sektor godinama upozorava na nebulozne presude, sulude olakotne okolnosti i premale kazne. Zbog toga se u paket zakona planira uvesti novo kazneno djelo: femicid. Kazna bi za to djelo bila deset godina zatvora, a postrožuju se i postupci oko uhićenja obiteljskih nasilnika i mjera opreza. Unatoč tome što Kazneni zakon poznaje kazneno djelo ubojstva i teškog ubojstva, kazna za ubijanje partnerica, majki, sestara, kćeri i drugih bliskih žena uvijek bi dolazila s olakotnom okolnošću: počinitelj je u trenu počinjenja bio rastrojen. Na samu kaznu nisu utjecale ni ranije intervencije zbog obiteljskog nasilja ako ih je bilo. Klasifikacija ubojstva kao ‘femicid’ povlači i za sobom i definiciju ‘ubojstvo žene jer je žena’. Drugim riječima, počinitelj je ubio ženu jer nije prihvatio da je i ona osoba koja može izabrati ne biti s njime, jer ga ‘nije slušala’ makar je odrasla samostalna osoba, jer ju je promatrao kao svoje vlasništvo, jer njen život smatra manje vrijednim i nije ga strah posljedica, kao ni toga da će se žrtva braniti jer je automatski slabija.
A Zvonko D. nije mario za posljedice, niti se bojao da će mu supruga i majka uzvratiti ili se ikako obraniti.
Pet minuta i 50 metara
Toliko je trajao ubilački pohod Zvonka D. (64) u Zagrebačkoj ulici u Velikoj Gorici. Ubojica je u petak oko 10 sati ujutro s puškom u ruci prvo lovio svoju ženu (64). – Čula sam ženu kako trči, to je moja susjeda. Čula sam je kako vrišti. Izašla sam i mislila da se nešto dogodilo. Potrčala sam i vikala joj što se dogodilo. Ona je utrčala u cvjećarnu i vikala da će je ubiti. Okrenula sam se, vidjela sam njenog muža kako u čarapama i gaćama hoda. Mislila sam da ima štap. Krenula sam doma da zovem hitnu i policiju. Čula sam pucnjeve. Opet smo zvali hitnu. Svi smo se povukli u kuću jer je interventna i hitna ispred. Zaključali smo se. Bojim se izaći iz kuće – rekla nam je jedna od susjeda tijekom policijske opsade. Nakon što je u WC – u cvjećarne udaljene 49 metara od kuće ubio suprugu, vratio se kući i ubio i svoju majku (84). Susjedi su zvali pomoć, međutim nije joj bilo spasa. – Sve je počelo ujutro. Natjeravao je majku s puškom po kući, pucao je u nju, čuli su se povici. Ona je ležala ranjena u dvorištu – rekla nam je druga susjeda.
Foto: Zeljko Hladika/PIXSELL
U roku nekoliko minuta došla je policija, hitna pomoć te Antiteroristička jedinica Lučko. U jednom trenutku stigli su i pregovarači za slučaj talačke krize. Specijalci su okružili kuću i započeli potragu za muškarcem kojeg su susjedi snimili kako hoda ulicom. – Pucao je na policiju i bježao, vikali su mu da spusti pušku, ja sam se zatvorio u kuću i bilo me strah gledati – govori drugi susjed. Prema prvim informacijama, skrivao se u dvorištima obližnjih kuća pa je policija postavila perimetar i blokirala ulicu. Svi koji su bili unutar kuća upozoreni su da ne izlaze i zaključaju vrata, a oni susjedi koji su naišli u trenutku potrage poslani su u obližnji kafić. Dio pripadnika ATJ Lučko češljao je susjedstvo, dok je ostatak okružio ubojičinu kuću. Sat vremena i 20 minuta nakon Zvonko D. si je oduzeo život, zabarikadiran u rodnoj kući. Dan nakon pokolja, kuća u kojoj su živjele žrtve i ubojica je zapečaćena. Na prozoru prvog kata je zalijepljen karton policijskog spisa, a po roletama je čađa. Susjedi su zapalili svijeće za obje žrtve. Iz policije kažu da je pušku posjedovao ilegalno.
Foto: Zeljko Lukunic/PIXSELL
Umirovljeni tehničar ZTC – a je po svemu sudeći imao dva lica. Kolege ga opisuju kao mirnog i društvenog, a nadređeni kao živčanu osobu koja ne podnosi autoritet. Susjedi koji ga znaju iz viđenja kažu da je miran, no najbliži susjedi tvrde suprotno. – Mislim da sam ga tri puta u životu vidjela trijeznog tu u dvorištu. Stalno je nešto vikao i maltretirao ženu i majku. Bio je teški živčenjak – govori stanarka Zagrebačke ulice. On je sa ženom živio na katu, a u prizemlju mu je živjela majka. Ni policija ni Centar za socijalnu skrb nisu imali postupanja u toj obitelji. – Baš je bio ćudljiv, držao se tu po strani. Žena i majka su druga priča, bile su dobre žene kojima je on radio puno problema – rekao nam je muškarac kojeg je policija poslala u kafić.
Točan motiv se neće znati do kraja kriminalističkog istraživanja, no bezumno ubojstvo dviju žena je broj žrtava femicida u 2023. povećao na devet. Hrvatska je po toj crnoj statistici treća u EU.
Source link
[gpt3]rewrite this content and keep HTML tags 
Đurđa Komes (70), Gordana Četaj (45), Angela Ivanko Jurić (30), Petra Pošta (48), Ivana J. (45), Mihaela Berak (20), Marija Drvodelić (64), Vera Drvodelić (84) i djevojčica (1,5) čiji identitet ostaje tajan. To je devet femicida u 365 dana. To je devet naših sugrađanki koje više nisu s nama. Nisu vidjele obitelj za blagdane. Neće gledati vatromet ni poželjeti želju u ponoć na Silvestrovo. Neće završiti fakultet, doživjeti duboku starost, uživati u unučadi i praunučadi ili pak upisati osnovnu školu. Svaku od njih je ubio blizak muškarac: partner, bivši partner, sin, susjed ili majčin bivši suprug.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:
Video vijesti 30.12.2023.
|
Video: 24sata Video
Đurđa Komes (70) je preživjela moždani udar, no ostala je nepokretna i slabovidna. O njoj se brinuo samo sin Mario (50) koji je odbijao staviti nesretnu ženu u dom za stare i nemoćne iako je imao financijsku mogućnost. Mario ju je na posljetku zatukao na smrt 11. svibnja u Ivancu.
Gordana Četaj (45) se vratila iz Njemačke u Petrinju i tu namjeravala provesti starost. S njom se doselio i njen suprug, Robert Četaj (52) koji je još uvijek radio u Njemačkoj. 17. svibnja se vratio u obiteljsku kuću u Petrinju gdje je bila Gordana i ubio ju iz naročito niskih pobuda.
Angelu Ivanko Jurić (30) u zajedničkom stanu u Zaprešiću udarcima nožem je ubio suprug Franjo (29) u noći s 18. na 19. lipnja u Zaprešiću. Angela je bila slijepa, a Franjo slabovidan. Susjedi su u zgradi u kojoj su živjeli prethodno čuli svađu. Nakon što je usmrtio Angelu, Franjo je i sebe izrezao nožem, a svirepo ubojstvo je pokušao objasniti time da ga je htjela ostaviti.
Petru Pošta (48) ubio je bivši partner Đuka Burec (56). Sjekirom je, 30. lipnja, razvalio kućna vrata i upao u kuću bivše partnerice u Bisagu u Općini Breznički Hum. Ponio je i ručnu bombu koju je aktivirao i time ubio i Petru i sebe. Burec nije mogao prihvatiti da ga je ostavila jer je bio nasilan partner.
Ivana J. (45) stajala je u svom dvorištu u Capraškim Poljanama 1. srpnja. Njen prvi susjed Neđad Fetić zvani Bracan (52), naoružan s dvije vojne puške, ručnim bombama i molotovljevim koktelima, prešao je iz svojeg dvorišta u njeno i bez riječi počeo pucati po njima. Prvo ju je ranio u nogu, a zatim došao do nje i upucao ju. U svom pohodu pištoljem, bombom i Kalašnjikovim, ranio je još četvero ljudi, među kojima i jedno dijete, zapalio dvije kuće i jedan automobil. Optužen je za jedno ubojstvo, 10 pokušaja ubojstava, tri dovođenja u opasnost života i imovine i zbog nedozvoljenog držanja oružja. Međutim, okrivljenog 58-godišnjaka tereti se da je navedena djela počinio u neubrojivom stanju.
Mihaelu Berak (20) je u Osijeku 20. rujna u svom stanu hicem iz službenog pištolja ubio osječki policajac Marko Šmazil (27). Njeno ubojstvo se prvo klasificiralo kao nehajno prouzročenje smrti jer je policija zaključila da je priča o slučajnom opaljenju pištolja istinita. Međutim, nakon njih, županijsko državno odvjetništvo je događaj klasificiralo kao ubojstvo. U javnost su izašli detalji Šmazilovog kretanja nakon ubojstva: tuširao se, pomicao tijelo, premještao namještaj, nazvao oca pa tek onda zvao hitnu i policiju. Više puta je mijenjao iskaz, a poruke između Mihaele i njene prijateljice govore o tome kako je Mihaela išla prekinuti romantični odnos s počiniteljem. Umjesto prekida, Mihaela je ubijena. Sudac istrage prihvatio je kvalifikaciju tužiteljstva i odredio Šmazilu nakon privođenja mjesec dana istražnog zatvora.
Mariju Drvodelić (64) i Veru Drvodelić (84) u Velikoj Gorici 29. prosinca ubio je Zvonko Drvodelić (64), Marijin suprug i Verin sin. Puškom koju je ilegalno posjedovao je oko 10 sati ujutro krenuo za suprugom koja je pobjegla u obližnju cvjećaru. Marija se skrila u WC, međutim ubojica ju je ulovio, zapucao u vrata WC-a iza kojih se skrivala i ubio ju na mjesto. Potom se vratio do obiteljske kuće gdje je u dvorištu stajala njegova majka Vera, gdje je i nju hladnokrvno ubio. Potom je otišao na kat kuće u kojoj je živio i počinio samoubojstvo. Policija nikad nije imala postupanja u obitelji, međutim susjedi koji su ih poznavali posvjedočili su o Drvodeliću kao živčanom čovjeku koji je pio i godinama verbalno maltretirao suprugu i majku.
Jednogodišnja djevojčica bila je u rukama svoje majke, kad je 4. siječnja u Kozari putevima Goran Knežević (43) nasrnuo na njih sjekirom. Knežević, bivši nevjenčani suprug njene majke, nepozvan je došao do njihove kuće i nakon svađe krenuo vitlati sjekirom. Zadao im je teške ozljede zbog kojih je curica preminula, a majka završila u bolnici u kritičnom stanju. Nakon toga je pobjegao i izazvao dva sudara, sletio s ceste i bacio se pod jureći kamion na autocesti A3. Goran Knežević jer bio osuđivani kriminalac i obiteljski nasilnik.
Kultura nasilja
Motivi su bili ljubomora, osveta zbog prekida veze, koristoljublje. Suštinski, svaki motiv se veže uz posjedovanje i kontroliranje žrtava. Manjak percepcije da su i žene ljudi sa svojom slobodnom voljom i da mogu same odlučivati ili pak ‘bit ćeš moja ili ničija’ stav. Nedostaje i percepcija društva da se nasilje mora prijaviti i da stav ‘ne želim se miješati’ vodi samo u smrt. Neprijavljivanje u ime dobrosusjedskih odnosa nema smisla ako ta susjeda završi mrtva nakon godina psihičkog i fizičkog nasilja.
Zbog činjenice da su motivi koji stoje iza ubojstava žena isti, ne možemo govoriti o izoliranim slučajevima. Riječ je o uzorku, a civilni sektor godinama upozorava na nebulozne presude, sulude olakotne okolnosti i premale kazne. Zbog toga se u paket zakona planira uvesti novo kazneno djelo: femicid. Kazna bi za to djelo bila deset godina zatvora, a postrožuju se i postupci oko uhićenja obiteljskih nasilnika i mjera opreza. Unatoč tome što Kazneni zakon poznaje kazneno djelo ubojstva i teškog ubojstva, kazna za ubijanje partnerica, majki, sestara, kćeri i drugih bliskih žena uvijek bi dolazila s olakotnom okolnošću: počinitelj je u trenu počinjenja bio rastrojen. Na samu kaznu nisu utjecale ni ranije intervencije zbog obiteljskog nasilja ako ih je bilo. Klasifikacija ubojstva kao ‘femicid’ povlači i za sobom i definiciju ‘ubojstvo žene jer je žena’. Drugim riječima, počinitelj je ubio ženu jer nije prihvatio da je i ona osoba koja može izabrati ne biti s njime, jer ga ‘nije slušala’ makar je odrasla samostalna osoba, jer ju je promatrao kao svoje vlasništvo, jer njen život smatra manje vrijednim i nije ga strah posljedica, kao ni toga da će se žrtva braniti jer je automatski slabija.
A Zvonko D. nije mario za posljedice, niti se bojao da će mu supruga i majka uzvratiti ili se ikako obraniti.
Pet minuta i 50 metara
Toliko je trajao ubilački pohod Zvonka D. (64) u Zagrebačkoj ulici u Velikoj Gorici. Ubojica je u petak oko 10 sati ujutro s puškom u ruci prvo lovio svoju ženu (64). – Čula sam ženu kako trči, to je moja susjeda. Čula sam je kako vrišti. Izašla sam i mislila da se nešto dogodilo. Potrčala sam i vikala joj što se dogodilo. Ona je utrčala u cvjećarnu i vikala da će je ubiti. Okrenula sam se, vidjela sam njenog muža kako u čarapama i gaćama hoda. Mislila sam da ima štap. Krenula sam doma da zovem hitnu i policiju. Čula sam pucnjeve. Opet smo zvali hitnu. Svi smo se povukli u kuću jer je interventna i hitna ispred. Zaključali smo se. Bojim se izaći iz kuće – rekla nam je jedna od susjeda tijekom policijske opsade. Nakon što je u WC – u cvjećarne udaljene 49 metara od kuće ubio suprugu, vratio se kući i ubio i svoju majku (84). Susjedi su zvali pomoć, međutim nije joj bilo spasa. – Sve je počelo ujutro. Natjeravao je majku s puškom po kući, pucao je u nju, čuli su se povici. Ona je ležala ranjena u dvorištu – rekla nam je druga susjeda.
Foto: Zeljko Hladika/PIXSELL
U roku nekoliko minuta došla je policija, hitna pomoć te Antiteroristička jedinica Lučko. U jednom trenutku stigli su i pregovarači za slučaj talačke krize. Specijalci su okružili kuću i započeli potragu za muškarcem kojeg su susjedi snimili kako hoda ulicom. – Pucao je na policiju i bježao, vikali su mu da spusti pušku, ja sam se zatvorio u kuću i bilo me strah gledati – govori drugi susjed. Prema prvim informacijama, skrivao se u dvorištima obližnjih kuća pa je policija postavila perimetar i blokirala ulicu. Svi koji su bili unutar kuća upozoreni su da ne izlaze i zaključaju vrata, a oni susjedi koji su naišli u trenutku potrage poslani su u obližnji kafić. Dio pripadnika ATJ Lučko češljao je susjedstvo, dok je ostatak okružio ubojičinu kuću. Sat vremena i 20 minuta nakon Zvonko D. si je oduzeo život, zabarikadiran u rodnoj kući. Dan nakon pokolja, kuća u kojoj su živjele žrtve i ubojica je zapečaćena. Na prozoru prvog kata je zalijepljen karton policijskog spisa, a po roletama je čađa. Susjedi su zapalili svijeće za obje žrtve. Iz policije kažu da je pušku posjedovao ilegalno.
Foto: Zeljko Lukunic/PIXSELL
Umirovljeni tehničar ZTC – a je po svemu sudeći imao dva lica. Kolege ga opisuju kao mirnog i društvenog, a nadređeni kao živčanu osobu koja ne podnosi autoritet. Susjedi koji ga znaju iz viđenja kažu da je miran, no najbliži susjedi tvrde suprotno. – Mislim da sam ga tri puta u životu vidjela trijeznog tu u dvorištu. Stalno je nešto vikao i maltretirao ženu i majku. Bio je teški živčenjak – govori stanarka Zagrebačke ulice. On je sa ženom živio na katu, a u prizemlju mu je živjela majka. Ni policija ni Centar za socijalnu skrb nisu imali postupanja u toj obitelji. – Baš je bio ćudljiv, držao se tu po strani. Žena i majka su druga priča, bile su dobre žene kojima je on radio puno problema – rekao nam je muškarac kojeg je policija poslala u kafić.
Točan motiv se neće znati do kraja kriminalističkog istraživanja, no bezumno ubojstvo dviju žena je broj žrtava femicida u 2023. povećao na devet. Hrvatska je po toj crnoj statistici treća u EU.
[/gpt