Martin Kosovec. Ime je do prije tri mjeseca bilo nepoznato, danas je među najpopularnijima u Hrvatskoj. Tek mu je 18 godina, a prije ta tri mjeseca prijavio se u glazbeno natjecanje “The Voice Hrvatska”. Bio je u timu Dine Jelusića, pa potom u Vanninu. Oduševio je izvedbom “Tvoje zemlje” Vice Vukova, pa “My Way” velikog Franka Sinatre, dojmljivo je otpjevao i “Unchained Melody” Righteous Brothersa, a zadnja izvedba bila mu je “Sjaj u tami” Massimove grupe Dorian Gray.
– Meni je definitivno najdraža izvedba bila kad sam u nokautu pjevao ‘I’ll Never Fall In Love Again’ Toma Jonesa – priča nam Martin u KunstTeatru na Trešnjevci, gdje smo se našli zbog rekreiranja fotografija u stilu Davora Gopca.
Oko nas je sve u znaku muzike, stolovi načinjeni od kaseta, barski stolci od zvučnika i pojačala. U dnu kafića je i pozornica, s rasvjetom, a Martin se snašao u poziranju kao da je godinama na estradi. A tamo se, zapravo, našao slučajno.
– Sam sam se prijavio, ali na nagovor ujaka. Poslao mi je poruku ‘Kaj se nisi prijavio?’, ja mu velim ‘Na kaj’, a on ‘Pa otvorene su prijave već dva tjedna za ‘Voice’. Ja mu kažem na to ‘Pa kaj ću u ‘Voiceu’, a on mi na to ‘Pa daj, to je najjači glazbeni show kod nas, najjača produkcija’, pa sam rekao ‘Ajde’ i prijavio sam se – smireno govori mladić podrijetlom iz Svetog Ivana Zeline.
Foto: Sandra Simunovic/PIXSELL
Prozvali su ga usred natjecanja novim Ivom Robićem. Našim velikim pjevačem, jednim od najvećih.
– Kompliment je, slažem se, veliki vokal. Ali ne želim postati tribute Ive Robića, ja želim biti Martin Kosovec. Pjevao sam Vicu, pa su me zvali Vice, Vice. Pa sam pjevao Sinatru, onda su me zvali Sinatra, sad ću sve dobro zbuniti imitiranjem Gopca na vašoj naslovnici – rekao je i dodao kako se ne želi uspoređivati ni s kim. Pa ni s članovima žirija, Vannom, Davorom Gopcem, Damirom Urbanom i Dinom Jelusićem.
– Ne želim to, zato i jesam malo ‘šarao’ u žanrovima. Jer mi svi i pašu. A što se tiče žirija, ne bih se oslanjao na to, želim stvoriti vlastitu karijeru, bez uspoređivanja – objašnjava nam mladi pjevač.
Pjesme koje je izvodio u showu, kaže, birao je u dogovoru s mentorima. Tako je bilo sve do pobjede, koja je bila prije nešto manje od dva tjedna. Samo proglašenje, onih nekoliko sekundi dok smo čekali da voditelji izgovore ime pobjednika, i pred televizorom je trajalo predugo…
– Tih zadnjih nekoliko sekundi kroz glavu mi je prolazilo samo da što prije završi taj službeni dio i da se odemo družiti, slaviti svi zajedno…
Foto: Sandra Simunovic/Pixsell
Dobro, i to ste dočekali, slavlje je potrajalo do zore. I “sudačku nadoknadu”.
– Je, bilo je dobro, i dalje se čujem s kandidatima – rekao je Martin pa nastavio koliko je “osvijestio” da je pobijedio u “The Voiceu”. Vrlo skromno…
– Drago mi je što sam pobijedio, naravno, drago mi je i za sve kandidate koji su bili u tom showu, ali ne opterećujem se time, kao ‘ja sam sad pobjednik ‘Voicea’. Slegnuli su se dojmovi, ali i dalje je naporno, i dalje radim puno. Ali sam ipak malo došao k sebi. Obveza i dalje imam puno. Paralelno idem i u Zrakoplovnu tehničku školu Rudolfa Perešina, a radim i na glazbenoj karijeri. Glazba mi je sad već postala posao, tako da sad imam i posao i školu – rekao je.
Do pobjede je došao promjenom mentora.
– Je, drago mi je da sam završio kod Vanne. Super mi je bilo i kod Dine, baš smo se sprijateljili tijekom showa, kao braća smo, družimo se i sad kad je show iza nas. Dino mi je kao televizijski brat, a Vanna kao televizijska mama. Ona ima tu neku majčinsku notu u sebi, brižnu – priznaje nam Kosovec.
Foto: Sandra Simunovic/PIXSELL
Imala je velike dance hitove poput “Tek je 12 sati”, “Sve bih dala da znam”, još iz vremena E.T.-ja, no prije vremena rođenja Martina…
– Znao sam te pjesme otprije, ali nisam baš pridavao veliku pažnju tome, nisam baš slušao njezine pjesme dok je nisam upoznao, dok nisam to počeo pjevušiti s njom i shvatio koliko je žena ‘monstrum’ od vokala – dodao je.
Istaknuo je potom i savjet koji mu je Vanna dala.
– Da ne vjerujem svakome – taj njezin savjet pamtim.
A pogotovo sad kad je pobjedom došao i do nagrade, glazbenog usavršavanja u vrijednosti od 25.000 eura i ugovora s Universalom. Sve se to zbilo prije nešto manje od dva tjedna. I sad se treba sjetiti Vannina savjeta o vjerovanju ljudima, jer ponuda ima…
– Joooj, bilo ih je milijun, ne mogu sve ni popamtiti, imam sve doma zapisano, svašta je bilo, ali zadržat ću još to za sebe – govori nam pomalo samozatajno Martin. Malo se “stiltao” kad smo mu rekli kako će surađivati s našim velikim glazbenikom Alfijem Kabiljom (88), koji nam je sam rekao kako ima dvije pjesme za njega. Bit će to veliki koncert za Dan žena uz Zagrebačku filharmoniju.
– Strašan je talent – rekao nam je nedavno Kabiljo.
– Ako vam je on to rekao, onda je sve u redu. Pjevat ću i veselim se, uskoro ćemo se i upoznati na probama. Zasad je to sve tata dogovorio, koji je i sam cijenjeni glazbenik – govori Martin.
Foto: Sandra Simunovic/Pixsell
Roditelji su mu u svemu velika podrška, naravno. Ali prepoznala ga je profesorica u osnovnoj školi.
– Da, moja profesorica iz glazbenog Snježana Krivak Đud u trećem razredu osnovne škole. Nastupao sam na tim školskim priredbama. Mama je više od tate malo forsirala da se bavim pjevanjem i sad joj zahvaljujem na tome, a tata je bio ‘ako hoćeš, hoćeš, ako nećeš, nećeš’ – otkriva nam Kosovec.
Sve je počelo na festivalu Kajkavske popevke u Zlataru.
– Bio je to dok sam bio u osnovnoj školi, bilo mi je devet ili deset godina.
Onda je stigao blues, s kojim je koketirao. I to sa stilom. Otišao je s Borisom Hrepićem Hrepom i Sunnysidersima u Memphis, za što je sam skupljao novac.
– Trebali smo ići na svoj trošak, pa sam napravio nekoliko solo koncerata i tako skupio lovu, tako sam si platio da idem. Imao sam 13 godina – rekao je.
Vježbao je u Memphisu s Hrepom u taksiju na putu do studija gdje su gostovali u jutarnjoj emisiji na televiziji Channel 3. Pustili su ih uživo u emisiji “News At 9” u siječnju 2019., bila je to promocija nastupa na International Blues Challengeu…
– ‘Prašio’ nas je prvih dana jet lag, ali onda kad smo došli k sebi, sve je bilo super. Posebno je to iskustvo, vidjeti izbliza taj svijet. I to gostovanje u emisiji je bilo super – prisjeća se Kosovec.
A nakon bluesa na red su došli šlageri u “Voiceu”. Iako, ne vjerujemo da će se zadržati.
– Mene svi žanrovi zanimaju. To me publika sad kako sam u ‘Voiceu’ pjevao Vice Vukova, Sinatru… stavlja u taj retro imidž, ali nisam ja samo retro, ja sve pjevam i sve volim slušati – govori.
Zbog toga je i odabir za rekreiranje fotografije za našu naslovnicu s početka devedesetih, Davor Gobac…
– Da (smije se)…
Foto: Sandra Simunovic/Pixsell
Ne određuje ni koji mu je najveći gušt u žanrovima.
– Podjednako volim sve, stvarno. Kad bih baš morao birati, najviše volim rock’n’roll, blues, ali i šlagere koje sam pjevao u ‘Voiceu’. Svašta, zaista se ne određujem – ističe Martin.
U vlastitoj bi se karijeri odredio ipak ka retro zvuku s modernim prizvukom, odnosno preferira retro prilagođen vremenu u kojem živimo.
– Najveći primjer toga u Hrvatskoj su bili Jinxi. Oni su imali moderne groovy pjesme, a opet su imali taj neki retro prizvuk, zato je meni Coco Mosquito legenda – govori.
Da, baš on je napravio pjesmu za seriju “Dnevnik velikog Perice”… Vaš prvi singl stiže u ožujku?
– Ništa ne obećajem, ali nadam se da će biti. Već smo cijelu mašineriju okupili, ali ne bih još htio previše toga otkrivati. Prvo singl, za album ima vremena – samozatajan je.
Vjerujemo da tu tata puno pomaže.
– Pomogne, on već ima iskustva, u glazbi je cijeli život – kaže nam.
A što se kod kuće sluša, što je na repertoaru?
– Rock’n’roll – jugoslavenski, strani, EKV, Pink Floyd – rekao je Martin i dodao kako su mu tata i ujak najveća podrška u glazbi.
– Tata sluša sve, i pjeva i svira (svira harmoniku, klarinet i puhačke instrumente), od sevdaha do rocka. Ja samo pjevam, ne sviram. Zna cijelu estradu, sa svima je radio, od Severine do Gibonnija, i s Terezom je svirao u pariškoj Olympiji, on surađuje s estradnjacima, ali se previše ne gura. Više je čovjek iz sjene, više voli biti u pozadini, što ja respektiram. On živi od glazbe – govori nam Martin.
Kako je već istaknuo, obveze ne jenjavaju, barem još nekoliko mjeseci. One školske. Izostanke je “riješio”, kaže da je to ipak malo “prenapuhano”.
– Sve je već riješeno – kaže nam kao iz topa i dodaje:
– Posložio sam si stvari, nisam toliko izostao koliko se to ljudima čini, riješit ću polako ispite, vrlo dobar i odličan sam đak, sve ću nadoknaditi do kraja škole, ne brinem se, ja brzo sve naučim.
Foto: Sandra Simunovic/Pixsell
Otkrio je kako su nakon pobjede imali normalnu nastavu, a tek onda prigodni domjenak. Misli nastaviti, još donedavno su u igri bili novinarstvo i produkcija. Odluka je, čini se, pala.
– Vjerojatno produkcija, to je i bliže mojoj karijeri – kaže.
S 12 godina natjecao se u “Zvjezdicama”, pa u “Supertalentu” i sad je pobijedio u “The Voiceu”. Biste li okušali sreću, pitamo ga, opet u nekom showu, možda i izvan Hrvatske.
– Ovo je izgleda bila treća sreća, ali nisam zatvorio vrata showovima, samo da završim školu, a onda što bude. Strani show… Ako me grune, ako mi dođe, zašto ne? – odgovara.
Nije ga strah “tamnije” strane slave i estrade.
– Nije me ničeg strah, samo da mi ne diraju familiju i moj privatni život – kaže rezolutno.
Uz sve silne obveze i planove ima vremena i za sebe. Ali pod “kontroliranim uvjetima”.
– Uvijek nađem vremena za sebe, i za izlaske s prijateljima, i za odmor, to mi je prioritet. Samo sad ima malo više obožavateljica. Bilo je toga i prije, ali su mi prije ‘Voicea’ i svega prilazile mlade i male, a sad mi i starije prilaze (smijeh). Sad me prepoznaju na ulici, moram s kapuljačom na glavi hodati jer inače nemam mira. Uglavnom mi čestitaju, hoće da se pofotkamo, još me zasad nitko nije tražio da pjevam – kaže Martin.
Foto: Sandra Simunovic/Pixsell
Vratili smo se opet glazbi, koga cijeni na našoj estradi, bi li se okušao na stranom tržištu…
– Otvoren sam za sve tko god se ponudi, ako mi se, naravno, svidi ideja, projekt… A vidim se i vani, zašto ne. Samo da završim prvo školu, onda ako treba, može od L.A.-a do Šangaja, gdje god treba. Gdje god me ljudi žele slušati, tamo ću ići – dodaje. Gotovo preko noći oko Martina se digla prašina, a nosi li se uspješno s time, kaže:
– Ne, ali kako sad živim u Zagrebu, a inače sam iz Zeline, maknut ću se sad malo iz Zagreba u Zelinu jer nemam baš mira u Zagrebu, idem u školu i onda me ujutro zastajkuju. Koliko mi je drago, malo mi je previše.
