Isto sam uspjela i prije dvije-tri godine, u svim kategorijama u kojima sam nastupila osvojila sam zlatnu medalju. Tako da mi nije prvi put, kaže nam skromno Hana Arapović (19), koja je na stolnoteniskom Prvenstvu Hrvatske u Vrsaru osvojila pet zlata.
Obranila je naslov seniorske prvakinje Hrvatske pojedinačno, osvojila ga i u mješovitim parovima, a u mlađeseniorskoj konkurenciji postala je državna prvakinja pojedinačno, u ženskim parovima i u mješovitim parovima. Pa kamo s tolikim medaljama, Hana?
– Imam kod kuće posebnu policu za pehare i medalje.
Foto: HSTS
Policu ili sobu?!
– Haha, malo više polica. I ima još mjesta.
Ni jedna joj medalja iz Vrsara nije draža od ostalih, a sve nam je to govorila vozeći se tramvajem na ispit.
– Pohađam četvrti razred dopisne gimnazije i baš idem polagati jedan predmet.
Je li tijekom Prvenstva Hrvatske bilo vremena za ponavljanje gradiva?
– Nešto malo navečer, ali ne puno.
A za proslavu pet zlatnih medalja?
– Malo sam proslavila s obitelji i to je to, odmah smo se u nedjelju vratili u Zagreb.
A s partnerom u mješovitim parovima, Ivorom Banom, jeste li zaplesali?
Foto: ETTU/ Rémy Gros
– Haha, nismo, proslava je bila skromna i obiteljska.
Hani je trener njezin otac Darko i sad su pred njima četiri međunarodna turnira. Jedan je od njih u Varaždinu, a jedan u Düsseldorfu, gdje Hana ponekad i trenira. S najvećom hrvatskom stolnotenisačicom – Tamarom Boroš (46).
– Već neko vrijeme nisam trenirala s njom, nisam stigla u Düsseldorf. I nismo u kontaktu dok sam u Zagrebu.
Sa zdravljem je, kaže, sve u redu. Hana je, naime, prije tri godine operirala dobroćudni tumor jajnika. Otkrila ga je slučajno, na pregledu na koji je došla zbog višemjesečnih bolova u leđima.
Foto: Dnevni Avaz/PrivatniAlbum/Facebook
– Svaki dan treniram po dva puta, od dva do dva i pol sata. Plus kondicijski trening dva puta tjedno, ovisno o tome imam li neki meč ili turnir za vikend. Subotom odradim jedan trening, a nedjeljom sam slobodna, odnosno u ponedjeljak, ako tijekom vikenda igram. I dva do tri puta tjedno radim sa sportskim psihologom Amirom Zulićem. Ne, nema razlike razgovaramo li prije nekog većeg natjecanja ili između mečeva ili dok nema natjecanja, ti razgovori puno pomažu. Psiha i stabilnost vrlo su važni u stolnom tenisu. Nakon svakog poena su kratke stanke, nisu dugačke, ali su česte i tad treba ostati miran, ne pogubiti misli i fokus, kakav god rezultat bio. Ne, nikad nisam došla do točke u kojoj mi se ne da trenirati, bez obzira na uspone i padove, koji su uobičajeni kod sportaša – zaključila je Hana.