Uskrs je najveći kršćanski blagdan, kojim se slavi središnji događaj kršćanstva – Kristovo uskrsnuće od mrtvih. U ranokršćansko doba Uskrs se slavio svake nedjelje, a od sredine II. stoljeća Kristovo uskrsnuće počelo se slaviti jedanput godišnje. Blagdan Uskrsa slavi se u prvu nedjelju nakon prvoga proljetnoga punog mjeseca (uštapa).
POGLEDAJTE VIDEO: Marija i Mihaela voskom šaraju jaja
00:59
Marija i Mihaela voskom šaraju jaja: ‘Ovo želimo na listu nematerijalne kulturne baštine’
|
Video: 24sata/Borna Jaksic/Pixsell
Uskrs se uvijek slavi zmeđu 22. ožujka i 25. travnja. Nije strogo vezan za isti datum. Kroz povijest su postojale brojne prepirke oko datiranja, a razmimoilaženja su razriješena na prvom ekumenskom koncilu u Niceji 325. godine.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Foto: Robert Anić/PIXSELL
Određeno je da se Uskrs slavi u nedjelju nakon prvog punog mjeseca – uštapa, što su računali astronomi u Aleksandriji. Od srednjeg vijeka to je pravilo pojednostavljeno: Uskrs se slavi u nedjelju poslije punog mjeseca na sam dan ili poslije ekvinocija. No to baš i nije dosljedno slijedilo crkvena pravila.
Crkva je rabila vlastite metode datiranja Uskrsa sve do 6. stoljeća, kad je preuzela aleksandrijsku metodu. Zbog razlike u upotrebi gregorijanskog i julijanskog kalendara zapadne i istočne crkve imaju različite datume proslave Uskrsa, a koji se ponekad i poklope.
Hrvatski običaji za Uskrs
Danas su pisanice najveći simbol Uskrsa. Običaj bojenja i ukrašavanja jaja seže još u pretkršćansko razdoblje. Jaja su naknadno postala znak Isusova uskrsnuća i novog života. Postoje različiti običaji vezani za pisanice, od darivanja, bojenja, tucanja pa čak i gađanja jaja novčićima. Zaljubljeni su pogotovo voljeli darivati pisanice s ljubavnim motivima. U Podravini su djevojke svoje poklonjene pisanice stavljale na prozore. U Dubrovniku je bio običaj da mlade svojim zaručnicima daruju tucet jaja, dok bi budućoj svekrvi ispekle pletenicu od tijesta.
Najstarija pisanica čuva se u Gradskom muzeju Bjelovar, a otkrivena je 2003. godine, na srednjovjekovnom lokalitetu Gudovac, u Gradini nedaleko Bjelovara. Procjenjuje se da je stara oko 600 godina, po čemu se može smatrati najstarijim nalazom kad je riječ o pisanicama u Hrvatskoj, a vjerojatno i u Europi.
Foto: Damir Spehar/PIXSELL
Nekada su se pisanice bojile prirodnim bojama. Crvena se dobivala od korijena broća ili od cikle, ljuske luka ili crvenog radiča. Crne pisanice iz Međimurja bojili su bobicama bazge, duda ili čađom, a od kore hrasta dobili bi lijepu tamnosmeđu boju. Zelena se dobivala od korijena koprive, špinata ili poriluka.
Za vrijeme Velikog tjedna, nisu zvonila crkvena zvona. Radili su se samo kućanski poslovi i nije se odlazilo u polje. U Zagorju je bilo veselo jer su se bojile i kuće, a ne samo pisanice. U pojedinim dijelovima sjeverozapadne Hrvatske nakon probdjevene noći u zoru su palili uskrsni krijes. U Dalmaciji se izrađuju klepetaljke i čegrtaljke. Riječ je o običaju središnje Dalmacije i Konavla.
Foto: sasa miljevic
Za Velikog tjedna od davnina se njeguje običaj pospremanja i čišćenja kuće te odlazak na ispovijed u crkvu. U Slavoniji se na Veliki četvrtak pekao kruh i vezivala su se crkvena zvona. U Dalmaciji su poznate Žudije, odnosno čuvari Kristova groba. Svim čuvarima zajedničko je sudjelovanje u procesijama na Veliki petak i padanje u trenutku kada svećenik zapjeva Slava Vječni što uz crkvena zvona označava Uskrsnuće. Čin padanja i bježanja iz crkve simbolizira Isusovo uskrsnuće.
Foto: Hrvoje Jelavic/PIXSELL
Na Uskrs svi prvo moraju blagovati blagoslovljenu hranu. Uskrsni ručak uvijek je obilan. U sjevernoj Hrvatskoj jede se kokoš ili purica, a u Dalmaciji janjetina. Prilog je uvijek obilan, a tu su još i mladi luk i hren.
U Slavoniji se prije jela obavezno trebalo probati malo posvećene soli, a na dan Uskrsa, tko bi prvi došao kući s posvete, za njega bi se govorilo da će cijele godine biti najvrjedniji. Staro vjerovanje kaže da se mrvice i ostaci koji se nisu pojeli nisu smjeli baciti već zakopati ili spaliti.
U Lici bi domaćica ukućanima poslužila rakiju, bijelu kavu i pogačicu, a nakon uskrsnog doručka žene su oblačile najljepšu odjeću i odlazile na blagoslov. U košari su se najčešće nalazili kuhana šunka, kobasice, suhi sir, ljutike (lučice), kuhana jaja, sol, pogača, rakija i vino. Nakon povratka iz crkve, cijela obitelj se okupljala za stolom. Stari Ličani su jeli kokoši i patke pečene u peki s krumpirom ili kuhanu ovčetinu. Bogatije obitelji pekle su janje na ražnju.
U Dalmaciji se na Veliku subotu odlazi na svečano vazmeno bdjenje. Tradicijska uskrsna jela su pinca, razne uskrsne pogače ukrašene pisanicama, peciva, kuhana šunka i šunka pečena u kruhu s mladim lukom,hrenom i rotkvicama, kuhana kokoš s domaćim rezancima, kuglof, rožata i drugi. U Istri se pinca tradicionalno ukrašavala listovima masline.
