Iako je Josip Broz Tito rođen 7. svibnja, u Jugoslaviji se njegov rođendan slavio 25. svibnja. To je bio datum koji je proglašen njegovim rođendanom – Danom mladosti. Tom prilikom se cijelom Jugoslavijom nosila Štafeta mladosti, sudionici su je nosili u rukama i trčali s njom diljem cijele države, a ona bi se na 25. svibnja uručivala Titu.
Posljednja Štafeta mladosti potječe iz 1987. godine, a oko njenog dizajna i danas kolaju razne teorije, prema kojima je ona donekle nagovijestila krvavi raspad Jugoslavije, pa zbog toga i danas izaziva poseban interes. Naime, te godine dizajn štafete i idejno rješenje plakata za Dan mladosti povjereno je ljubljanskom dizajnerskom studiju Novi kolektivizam. Već je i sama štafeta, u obliku građevine na četiri stupa koju je bilo nemoguće nositi, nagovijestila drugačiji pristup članova Novog kolektivizma spomenutoj manifestaciji.
Skandal je izbio kada je otkriveno kako je prateći plakat zapravo neznatno izmijenjena verzija nacističkog plakata Treći Reicha, Richarda Kleinea iz 1936. godine.
Foto: Twitter
– U početku apsolutno nitko nije prepoznao poveznicu. Najprije se Slovensko omladinsko predsjedništvo identificiralo s našim plakatom, a nakon toga i cjelokupna omladinska organizacija Jugoslavije. I tadašnji generali su bili zadovoljni. Njima se to jako svidjelo. Dobro se sjećam jednog generala koji je izjavio kako mu je drago da je na posteru mišićavi mladić, a ne neka apstrakcija. Oni su to zaista voljeli i s tim su se identificirali.
No, kada je poveznica otkrivena, nastali su problemi. Bili smo iznenađeni što se podigla takva frka; sve novine su pisale o tome. To nam nije bilo logično jer smo znali koliko se generalima i drugim predstavnicima tadašnjeg jednopartijskog režima naš poster svidio, pojasnio je ovaj događaj Roman Uranjek, član Novog kolektivizma, u projektu VlasTITO iskustvo (Kulturni centar REX i Samizdat B92).
Foto: Twitter
Policija je kod državnog tužiteljstva ekspresno pokrenula postupak protiv “Novoga kolektivizma”, a svi članovi povjerenstva koji su odabrali ljubljanski plakat kao glavno idejno rješenje prošli su detaljna policijska ispitivanja. Na kraju, s obzirom na nedostatak dokaza koji bi potvrdili sumnju da je plakat doista osmišljen kao oblik antidržavne propagande, do suđenja nikad nije došlo
Kada je postalo jasno da se ovo rješenje slovenske umjetničke grupe ne može upotrijebiti, za potrebe obilježavanja Dana mladosti 1987. godine, naknadno je izrađena nova štafeta. Štafeta je morala zadovoljiti sve standarde tako važne manifestacije. Ipak, u njenom izgledu s osam crvenih dioda koje podsjećaju na kapljice krvi i krnjom petokrakom mogli su se prepoznati nagovještaji događaja koji će uslijediti na ovim prostorima devedesetih godina.
Foto: Muzej Jugoslavije
Inače, Štafeta mladosti je uvedena 1945. godine, na prijedlog omladine Kragujevca, kao Titova štafeta. Prve štafete Tito je preuzeo u Zagrebu, dok je u godinama nakon i do 1956. godine osobno primao posljednje nositelje štafete pred Belim dvorom u Beogradu, uz svečani doček na Trgu Republike. Na Titovu inicijativu 1957. godine taj događaj nazvan je Dan mladosti.
Do njegove smrti 1980. godine, štafetu je primao na Stadionu JNA u Beogradu. Štafeta mladosti 1980. godine, koja se ususret obilježavanju osamdeset i osmog Titovog rođendana, na dan njegove smrti 4. svibnja zatekla na putu po Hrvatskoj, prekinula je svoj put i položena je na odar predsjednika u Skupštini SFRJ.
Sve štafete koje su nošene tijekom 42 godine čuvaju se u Muzeju Jugoslavije u Beogradu.
Ukidanje manifestacije
Savez socijalističke omladine Jugoslavije trajno je ukinuo manifestaciju nakon sleta za Dan mladosti te 1988. godine. Posljednja štafeta Titu je osobno uručena 1979. godine, dakle godinu dana prije njegove smrti. Predala mu ju je Sanija Hiseni, studentica Medicinskog fakulteta u Prištini, a kasnije liječnica- Predajući mu štafetu, obratila mu se na albanskom i srpskom jeziku, a cijeli događaj upriličen je na stadionu Jugoslavenske narodne armije u Beogradu povodom Titova 87. rođendana.
Vratimo li se još malo na tu davnu 1979. godinu, kad je Tito posljednji put primio štafetu, možemo se prisjetiti i poruka koje su tad odzvanjale kroz javnost kao odraz ondašnjih vremena. “Bogatiji Tvojom idejom, veći za Tvoje djelo, poručuje omladina Jugoslavije drugu Titu povodom 87. rođendana”, jedna je od poruka upućena drugu Titu, a izvještaji su glasili ovako: “Nošena rukama hiljada omladinaca i omladinki, srdačno i toplo pozdravljena od svih radnih ljudi i građana – Štafeta mladosti s najiskrenijim čestitkama, željama i rođendanskim porukama svih naših naroda i narodnosti bit će danas – 25. svibnja na velikoj svečanosti na stadionu JNA predana drugu TITU.”
Čast i privilegij
A biti onaj odabrani koji će drugu Titu u ruke predati štafetu bila je neopisiva čast i privilegij. Mnogi su o tomu maštali, no samo su rijetki uspjeli dobiti mogućnost da to i učine. Naknadno, kad je već sve bilo davna prošlost, objavljen je popis ljudi koji su od 1957. do 1987. nosili štafetu.
Kronološkim redom to su bili: Miko Tripalo, predsjednik Centralnoga komiteta Narodne omladine Jugoslavije, Mića Prelić, član Štaba omladinskih radnih brigada na izgradnji autoputa Ljubljana – Zagreb, Stanka Gorišek, radnica iz Celja, Mile Gavritov, radnik iz Štipa, Slobodan Jovanović, radnik iz Titova Užica, Fuada Midžić, studentica iz Sarajeva, Momčilo Knežević, učenik iz Pljevalja, Josip Harcet, radnik iz Zagreba, Miroslav Cerar, jugoslovenski reprezentativac u gimnastici, Mirko Anžel, potporučnik JNA, Miodrag Strunjaš, učenik iz Pljevalja, Edvard Franković, automehaničar iz Pazina, Katica Stefanović, studentica iz Niša, Ljiljana Žežova, učenica iz Skoplja, Nazmija Jenjeva, radnica iz Prištine, Branko Mandić, radnik iz Bihaća, Milan Ivetić, radnik iz Kikinde, Vojko Mahnič, radnik iz Izole, Vjera Begović, studentica iz Titograda, Milivoje Miša Maričić, zemljoradnik iz sela Selevac kod Smederevske Palanke, Marica Lojen, učenica iz Kumrovca, Čede Đorđevski, student iz Skoplja, te Sanija Hiseni, studentica iz Prištine.
Godine 1980. zbog smrti Josipa Broza Tita štafeta je prekinula svoj put, a u godinama nakon Titove smrti nosili su je Ivan Ižak, strojobravar iz Beočina, Ciril Zaplotnik, zemljoradnik iz sela Zaplotnik kod Kranja, Miodrag Mrdak, časnik duge plovidbe iz Kotora, Milibor Antović, rudar iz Bora, Zoran Vignjević, jugoslavenski juniorski prvak u streljaštvu, s Krka, Tatjana Dodevska, zaposlena, kao najbolja studentica, kao pripravnica u SUP-u u Kumanovu, i Rajmonda Borošaj, učenica iz Gnjilana.
“Bio je to lijep događaj”
Azem Vllasi, čovjek koji je bio vrlo blizak Titu i koji je sudjelovao na tri štafete, kaže da je to bio vrlo lijep događaj. Vllasi je od 1974. bio predsjednik Saveza studenata Jugoslavije, a poslije, kao miljenik Josipa Broza Tita, i predsjednik Saveza omladine Jugoslavije. Netom nakon toga postao je i šef Saveza komunista Kosova.
– Dan mladosti bio je velika omladinska fešta do 1980. Simbolično je vezana za Titov rođendan, a zapravo svibanj je bio mjesec kulturnih, sportskih i drugih aktivnosti diljem zemlje. Mjesec dana cijelom je zemljom prolazila Štafeta mladosti, koja je 25. svibnja završavala put u Beogradu. Navečer je na nogometnom stadionu organiziran veliki omladinski slet uz sudjelovanje omladinskih grupa iz svih republika i dviju pokrajina – rekao je svojedobno Vllasi, koji je postao odvjetnik.
– U centralnoj loži glavni gost je bio Tito. Uz njega predsjednik Saveza socijalističke omladine Jugoslavije i drugi visoki dužnosnici. Na kraju sleta, koji je trajao sat vremena, odabrani omladinac ili omladinka, uvijek iz neke druge republike ili pokrajine, predali bi Titu štafetu i on bi uz kratak prigodan program zahvalio i mladima čestitao Dan mladosti – rekao je Vllasi te se prisjetio kad je on sudjelovao na ceremonijama uz Tita.
“Lijepi omladinski dani”
– Ja sam uz Tita u toj prilici kao njegov domaćin bio na stadionu 1975., 1977. i 1978. Pamtim kad je štafetu predala Sanija Hiseni, Albanka s Kosova. Pa Maricu Lojen, pionirku iz Kumrovca 1978., te 1977. omladinca iz Makedonije. Godine 1976. bio sam na služenju vojnog roka, pa nisam bio uz Tita. No to nije bila smetnja da budem uz njega, ali tadašnji ministar obrane Nikola Ljubičić to nije dopustio jer je prethodne godine na Titovoj desnoj strani prema protokolu sjedio Fadilj Hodža, Albanac koji je prema redoslijedu tad bio potpredsjednik Predsjedništva na godinu dana, a ja s Titove lijeve strane, također Albanac, pa se Ljubičiću kao Srbinu učinilo previše Albanaca – rekao je svojedobno Vllasi. Za taj događaj smatra da je bio lijep i primjeren.
– Za one prilike bili su to lijepi omladinski dani. Nije to bilo nikakvo idolopoklonstvo prema Titu. Jednostavno, bilo je lijepo – zaključio je Vllasi.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Source link
[gpt3]rewrite this content and keep HTML tags 
Iako je Josip Broz Tito rođen 7. svibnja, u Jugoslaviji se njegov rođendan slavio 25. svibnja. To je bio datum koji je proglašen njegovim rođendanom – Danom mladosti. Tom prilikom se cijelom Jugoslavijom nosila Štafeta mladosti, sudionici su je nosili u rukama i trčali s njom diljem cijele države, a ona bi se na 25. svibnja uručivala Titu.
Posljednja Štafeta mladosti potječe iz 1987. godine, a oko njenog dizajna i danas kolaju razne teorije, prema kojima je ona donekle nagovijestila krvavi raspad Jugoslavije, pa zbog toga i danas izaziva poseban interes. Naime, te godine dizajn štafete i idejno rješenje plakata za Dan mladosti povjereno je ljubljanskom dizajnerskom studiju Novi kolektivizam. Već je i sama štafeta, u obliku građevine na četiri stupa koju je bilo nemoguće nositi, nagovijestila drugačiji pristup članova Novog kolektivizma spomenutoj manifestaciji.
Skandal je izbio kada je otkriveno kako je prateći plakat zapravo neznatno izmijenjena verzija nacističkog plakata Treći Reicha, Richarda Kleinea iz 1936. godine.
Foto: Twitter
– U početku apsolutno nitko nije prepoznao poveznicu. Najprije se Slovensko omladinsko predsjedništvo identificiralo s našim plakatom, a nakon toga i cjelokupna omladinska organizacija Jugoslavije. I tadašnji generali su bili zadovoljni. Njima se to jako svidjelo. Dobro se sjećam jednog generala koji je izjavio kako mu je drago da je na posteru mišićavi mladić, a ne neka apstrakcija. Oni su to zaista voljeli i s tim su se identificirali.
No, kada je poveznica otkrivena, nastali su problemi. Bili smo iznenađeni što se podigla takva frka; sve novine su pisale o tome. To nam nije bilo logično jer smo znali koliko se generalima i drugim predstavnicima tadašnjeg jednopartijskog režima naš poster svidio, pojasnio je ovaj događaj Roman Uranjek, član Novog kolektivizma, u projektu VlasTITO iskustvo (Kulturni centar REX i Samizdat B92).
Foto: Twitter
Policija je kod državnog tužiteljstva ekspresno pokrenula postupak protiv “Novoga kolektivizma”, a svi članovi povjerenstva koji su odabrali ljubljanski plakat kao glavno idejno rješenje prošli su detaljna policijska ispitivanja. Na kraju, s obzirom na nedostatak dokaza koji bi potvrdili sumnju da je plakat doista osmišljen kao oblik antidržavne propagande, do suđenja nikad nije došlo
Kada je postalo jasno da se ovo rješenje slovenske umjetničke grupe ne može upotrijebiti, za potrebe obilježavanja Dana mladosti 1987. godine, naknadno je izrađena nova štafeta. Štafeta je morala zadovoljiti sve standarde tako važne manifestacije. Ipak, u njenom izgledu s osam crvenih dioda koje podsjećaju na kapljice krvi i krnjom petokrakom mogli su se prepoznati nagovještaji događaja koji će uslijediti na ovim prostorima devedesetih godina.
Foto: Muzej Jugoslavije
Inače, Štafeta mladosti je uvedena 1945. godine, na prijedlog omladine Kragujevca, kao Titova štafeta. Prve štafete Tito je preuzeo u Zagrebu, dok je u godinama nakon i do 1956. godine osobno primao posljednje nositelje štafete pred Belim dvorom u Beogradu, uz svečani doček na Trgu Republike. Na Titovu inicijativu 1957. godine taj događaj nazvan je Dan mladosti.
Do njegove smrti 1980. godine, štafetu je primao na Stadionu JNA u Beogradu. Štafeta mladosti 1980. godine, koja se ususret obilježavanju osamdeset i osmog Titovog rođendana, na dan njegove smrti 4. svibnja zatekla na putu po Hrvatskoj, prekinula je svoj put i položena je na odar predsjednika u Skupštini SFRJ.
Sve štafete koje su nošene tijekom 42 godine čuvaju se u Muzeju Jugoslavije u Beogradu.
Ukidanje manifestacije
Savez socijalističke omladine Jugoslavije trajno je ukinuo manifestaciju nakon sleta za Dan mladosti te 1988. godine. Posljednja štafeta Titu je osobno uručena 1979. godine, dakle godinu dana prije njegove smrti. Predala mu ju je Sanija Hiseni, studentica Medicinskog fakulteta u Prištini, a kasnije liječnica- Predajući mu štafetu, obratila mu se na albanskom i srpskom jeziku, a cijeli događaj upriličen je na stadionu Jugoslavenske narodne armije u Beogradu povodom Titova 87. rođendana.
Vratimo li se još malo na tu davnu 1979. godinu, kad je Tito posljednji put primio štafetu, možemo se prisjetiti i poruka koje su tad odzvanjale kroz javnost kao odraz ondašnjih vremena. “Bogatiji Tvojom idejom, veći za Tvoje djelo, poručuje omladina Jugoslavije drugu Titu povodom 87. rođendana”, jedna je od poruka upućena drugu Titu, a izvještaji su glasili ovako: “Nošena rukama hiljada omladinaca i omladinki, srdačno i toplo pozdravljena od svih radnih ljudi i građana – Štafeta mladosti s najiskrenijim čestitkama, željama i rođendanskim porukama svih naših naroda i narodnosti bit će danas – 25. svibnja na velikoj svečanosti na stadionu JNA predana drugu TITU.”
Čast i privilegij
A biti onaj odabrani koji će drugu Titu u ruke predati štafetu bila je neopisiva čast i privilegij. Mnogi su o tomu maštali, no samo su rijetki uspjeli dobiti mogućnost da to i učine. Naknadno, kad je već sve bilo davna prošlost, objavljen je popis ljudi koji su od 1957. do 1987. nosili štafetu.
Kronološkim redom to su bili: Miko Tripalo, predsjednik Centralnoga komiteta Narodne omladine Jugoslavije, Mića Prelić, član Štaba omladinskih radnih brigada na izgradnji autoputa Ljubljana – Zagreb, Stanka Gorišek, radnica iz Celja, Mile Gavritov, radnik iz Štipa, Slobodan Jovanović, radnik iz Titova Užica, Fuada Midžić, studentica iz Sarajeva, Momčilo Knežević, učenik iz Pljevalja, Josip Harcet, radnik iz Zagreba, Miroslav Cerar, jugoslovenski reprezentativac u gimnastici, Mirko Anžel, potporučnik JNA, Miodrag Strunjaš, učenik iz Pljevalja, Edvard Franković, automehaničar iz Pazina, Katica Stefanović, studentica iz Niša, Ljiljana Žežova, učenica iz Skoplja, Nazmija Jenjeva, radnica iz Prištine, Branko Mandić, radnik iz Bihaća, Milan Ivetić, radnik iz Kikinde, Vojko Mahnič, radnik iz Izole, Vjera Begović, studentica iz Titograda, Milivoje Miša Maričić, zemljoradnik iz sela Selevac kod Smederevske Palanke, Marica Lojen, učenica iz Kumrovca, Čede Đorđevski, student iz Skoplja, te Sanija Hiseni, studentica iz Prištine.
Godine 1980. zbog smrti Josipa Broza Tita štafeta je prekinula svoj put, a u godinama nakon Titove smrti nosili su je Ivan Ižak, strojobravar iz Beočina, Ciril Zaplotnik, zemljoradnik iz sela Zaplotnik kod Kranja, Miodrag Mrdak, časnik duge plovidbe iz Kotora, Milibor Antović, rudar iz Bora, Zoran Vignjević, jugoslavenski juniorski prvak u streljaštvu, s Krka, Tatjana Dodevska, zaposlena, kao najbolja studentica, kao pripravnica u SUP-u u Kumanovu, i Rajmonda Borošaj, učenica iz Gnjilana.
“Bio je to lijep događaj”
Azem Vllasi, čovjek koji je bio vrlo blizak Titu i koji je sudjelovao na tri štafete, kaže da je to bio vrlo lijep događaj. Vllasi je od 1974. bio predsjednik Saveza studenata Jugoslavije, a poslije, kao miljenik Josipa Broza Tita, i predsjednik Saveza omladine Jugoslavije. Netom nakon toga postao je i šef Saveza komunista Kosova.
– Dan mladosti bio je velika omladinska fešta do 1980. Simbolično je vezana za Titov rođendan, a zapravo svibanj je bio mjesec kulturnih, sportskih i drugih aktivnosti diljem zemlje. Mjesec dana cijelom je zemljom prolazila Štafeta mladosti, koja je 25. svibnja završavala put u Beogradu. Navečer je na nogometnom stadionu organiziran veliki omladinski slet uz sudjelovanje omladinskih grupa iz svih republika i dviju pokrajina – rekao je svojedobno Vllasi, koji je postao odvjetnik.
– U centralnoj loži glavni gost je bio Tito. Uz njega predsjednik Saveza socijalističke omladine Jugoslavije i drugi visoki dužnosnici. Na kraju sleta, koji je trajao sat vremena, odabrani omladinac ili omladinka, uvijek iz neke druge republike ili pokrajine, predali bi Titu štafetu i on bi uz kratak prigodan program zahvalio i mladima čestitao Dan mladosti – rekao je Vllasi te se prisjetio kad je on sudjelovao na ceremonijama uz Tita.
“Lijepi omladinski dani”
– Ja sam uz Tita u toj prilici kao njegov domaćin bio na stadionu 1975., 1977. i 1978. Pamtim kad je štafetu predala Sanija Hiseni, Albanka s Kosova. Pa Maricu Lojen, pionirku iz Kumrovca 1978., te 1977. omladinca iz Makedonije. Godine 1976. bio sam na služenju vojnog roka, pa nisam bio uz Tita. No to nije bila smetnja da budem uz njega, ali tadašnji ministar obrane Nikola Ljubičić to nije dopustio jer je prethodne godine na Titovoj desnoj strani prema protokolu sjedio Fadilj Hodža, Albanac koji je prema redoslijedu tad bio potpredsjednik Predsjedništva na godinu dana, a ja s Titove lijeve strane, također Albanac, pa se Ljubičiću kao Srbinu učinilo previše Albanaca – rekao je svojedobno Vllasi. Za taj događaj smatra da je bio lijep i primjeren.
– Za one prilike bili su to lijepi omladinski dani. Nije to bilo nikakvo idolopoklonstvo prema Titu. Jednostavno, bilo je lijepo – zaključio je Vllasi.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
[/gpt
