Naš najpoznatiji food bloger ne miruje niti ove godine. Domagoj Jakopović, poznatiji kao Ribafish, u nedjelju, 23. lipnja, iz Preluke kreće u novu avanturu – RokPoluotok, kad počinje etapu oko Istarskog poluotoka. Tijekom dva ljeta ovaj profesor geografije nastavlja projekt RokOtok, kojim je od 2019. do 2022. godine doplivao do svih naseljenih dalmatinskih otoka, u spomen na prerano preminulog sina Roka. S njegovim se gubitkom teško miri, ali iz svega ga izvlače novi projekti, posao, djevojka Kasandra i pas Dživo. I nekoliko mirnih dana koje uhvati na Korčuli…
Zagreb: Influencer i gastrobloger Domagoj Jakopović Ribafish
|
Foto: Sandra Simunovic/PIXSELL
POGLEDAJTE VIDEO:
00:52
Domagoj Jakopović Ribafish kreće na još jednu avanturu: Plivati će oko Istre
|
Video: 24sata/Video
Trenutno je, kaže, u dobroj formi. Plivat će prosječno pet kilometara na dan, uz dočeke na 12 plaža sve do krajnjeg cilja, onog u Puli. Koliko god da će mu biti naporno, tijekom stotinjak kilometara u 24 dana plivanja s drugim plivačima profesionalcima, kroz 18 dionica, veseli ga što će posjetiti najljepše plaže Primorja, Kvarnera i Istre te održati zanimljive radionice s naglaskom na ekologiju, zaštitu prirode i očuvanje našeg jedinog planeta, organizirati potragu za skrivenim blagom, tražiti geocacheve, odnosno GPS prijamnike će skrivati, i tražiti malene geokontejnere, te napraviti nekoliko akcija čišćenja plaža, mora, ali i pošumljavanja.
Sljedećeg ljeta plivat će od Pule do Savudrije.
Kako ste se pripremali za novi pothvat i kako ste sanirali ozljede ramena i bicepsa?
Odluku o nastavku projekta RokOtok plivanjem oko Istarskog poluotoka donio sam davno prije, ali sam izvedbu odgodio jer mi je puknula tetiva bicepsa – slobodno me zbog kraće peraje zovite Nemo, ha-ha. Prošla je godina zato bila posvećena fizikalnim terapijama, ali kako je jedna od najboljih terapija upravo plivanje, tako sam ove godine, uz sve ostale obaveze, na bazenima plivao prosječno 60 kilometara mjesečno, pa sam u sasvim korektnoj formi za ove 53 godine. Nadam se da se napuklo rame neće previše buniti. Zato imam neoprensko odijelo, ali i zbog meduza. Bruh je zacijelio, ali mislim da je većini moje generacije slično, ako ne i lošije – koliko smo odigrali nogometa i košarki na betonu… Svejedno, svakom preporučujem plivanje, to je najbolji sport na svijetu!
Koliko vas veseli ovaj projekt? Nakon radionica bez mobitela i prikupljanja otpada na plažama s djecom prijašnjih godina, javljaju li vam se ona poslije? Možete li se prisjetiti neke situacije, da vam se baš urezala u sjećanje?
Naravno, plivanje je samo dio projekta RokOtok, koji se nakon svih doplivanih otoka pretvorio u novi nastavak, RokPoluotok, odnosno plivanje oko Istarskog poluotoka. Najvažnije je da se podružimo s djecom svih uzrasta, svim klincima kojima bi moglo biti zanimljivo provesti nekoliko sati bez mobitela, u društvu s drugom djecom, slušajući priču o važnosti ekologije, problemima koje uzrokuje jednokratna plastika, uz malu akciju čišćenja plaže, potragu za skrivanjem blaga i postavljanjem geocacheva.
Pokušat ćemo organizirati i jedno pošumljavanje te akciju bacanja EM Bio kugli za pročišćavanje mora, ali sve je još u hodu. Ako nakon posjeta plaži barem jedno dijete, a bilo ih je do sada više od 6000 u tri godine plivanja na 52 otoka, onda sve ovo ima smisla, i napravili smo dobru stvar. Upravo taj rastanak s dragim klincima nešto je što me najviše motivira da plivamo i razgovaramo i ovo i sljedeće ljeto.
Nikad neću zaboraviti situaciju na Šipanu kad sam imao fan club, tri prekrasne djevojčice koje su imale milijun pitanja o ekologiji, planetu, plivanju i još sto stvari, ali sam im rekao da svi moramo ići spavati jer je kasno. Jedna od njih sjetila se da bih im mogao potpisati knjige koje sam im darovao i otrčale su kućama. Sjurile su se za koju minutu, ali dvije s knjigom ‘RokOtok’, a treća s Biblijom. Nisam je potpisao. A na Šolti je jedan dječačić došao na druženje na plažu, poslušao priču i, kad sam na kraju išao skinuti plivačko odijelo, on je počeo plakati. Majka ga je pitala u čemu je problem, a on je kroz suze odgovorio da nisam prava riba. Na Silbi je, recimo, došla jedna curica i rekla: ‘Mislim da ti treba zagrljaj’. Tad sam se potpuno raspao i rasplakao te shvatio da je to možda nekakva moja misija – da veselim klince po moru. I tako sad idemo u nove avanture…
Što projekt RokOtok želi postići i je li blizu cilja?
Poruka koju želimo poslati kao RokOtočani jest da i djeci i odraslima treba više kvalitetnog druženja i vremena provedenog u prirodi i s prirodom. Kroz predavanja, radionice i druženje na plažama pokušat će provesti nekoliko sati na otvorenom u igri i zabavi s namjerom da se svima dokaže kako je sve bolje kad je u ravnoteži i kad se umjesto za ekranima više vremena provede na svježem zraku. Ponosan sam jer je RokOtok primio mnoga priznanja. Proglašen je najljepšom pričom ljeta 2019., a ja sam iste godine dobio nagradu Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Local Hero te Ponos Hrvatske. S udrugom Čisteći medvjedići tijekom hladnog dijela godine odradili smo stotine akcija čišćenja okoliša, među kojima i sad već legendarni Čikolov, u kojem ljudi dobre volje čiste prirodu od goleme količine nerazgradivih opušaka.
Djevojka Kasandra i ove godine ide s vama u misiju? Čini se da vam je ona baš velika podrška posljednjih godina. Gdje se najbolje opuštate i ne mislite na probleme?
Kasandra je velika podrška, osoba za kontakt tri mjeseca prije svakog plivanja svakog dana obavi dvadesetak i više poziva jer ne možete vjerovati koliko papirologije i svega drugog treba da biste uopće krenuli plivati od točke A do točke B. Kako živimo od svojih food blogerskih aranžmana – Kasandra piše i snima recepte, ja vodim festivale i druge programe te zajedno recenziramo hranu i piće, i tako tijekom tih mjeseci jako puno radimo i na kraju je apsolutno razumijem kad kaže kako jedva čeka da se projekt završi i da odemo k mojim roditeljima na Korčulu odmoriti se. Ondje vladaju otočni zen i neki sasvim drugi zakoni, pa Kasandra leži s našim psićem Dživom i odmara se, a ja mir pronalazim pecajući.
Što mislite da će vam biti najteže ove godine dok plivate?
Kako je riječ o 24 dana na brodu i 12 evenata uz više od sto kilometara plivanja, vjerojatno ću opet skinuti 8-10 kilograma, kao i svake godine, ali ponavljam, osmijeh klinaca i to veselje kada dobiju darove, ili kad nađu skriveno blago – vrijedi sve te napore. Htio bih zahvaliti i Kasandri, kao i svim ljudima iz udruge RokOtok, onima koji su činili posadu, svima koji su nam ikako pomogli na otocima od Koločepa do Krka, sponzorima, donatorima, lokalnim zajednicama, lučkim upravama, policiji, općinama i županijama što će, nadamo se, biti uz nas i ove godine, a najviše onim “malim” ljudima čiju ljubav osjetim uvijek kad mi je teško.
Od sinove tragedije prošlo je već mnogo godina, a opet tako malo. Je li bol popustila?
A zna biti vrlo teško. Vrijeme ne liječi rane, ali nas tjera da pokušamo biti bolji ljudi. Svejedno, bolje je izložiti se i podijeliti bol sa svijetom nego se zavući u sebe i ne probati napraviti ništa sa sobom. Jedna od rečenica koje stalno ponavljam je da nije rješenje o uništavanju svih mobitela i ekrana, jer zabrana ne donosi ništa dobro, nego da je bit u ravnoteži, balansiranju između obaveza, učenja i igre, i da se uz kvalitetnu organizaciju i pošten pristup u jednom danu svi možemo i igrati, i šetati, i učiti, i odigrati koju videoigricu. Dubok naklon i svaka čast svim onim divnim i savršenim roditeljima koji imaju savršeno odgojenu djecu i nemaju nikakvih problema u životu, ali ako nekome možemo tijekom projekta dati neku informaciju o ljepšoj Zemlji, naučiti ih novu igru ili upoznati s novim prijateljima, onda nismo uzalud stvorili projekt RokOtok. Veliko hvala svima koji su uz nas, obećavamo veselo druženje, hrpu darova i jedan prekrasan dan u prirodi! Hvala vam što ste uz RokOtok i RokPoluotok!
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
