Daljinska plivačica Dina Levačić od najmlađih dana ima neraskidivu vezu s morem i plivanjem, a svoja je velika postignuća iskoristila kako bi pomogla drugima. Ispričala nam je kako izgledaju njezini treninzi i pripreme za maraton, ali i kako svemu tome pristupa i mentalno.
Uporna, odlučna, neustrašiva, humana, jednom riječju inspirativna – tako najbolje možemo opisati Splićanku Dinu Levačić. Dina je daljinska plivačica, prva Hrvatica koja je preplivala La Manche kanal i najmlađa žena na svijetu koja je preplivala Oceanovih sedam. Njezina postignuća dokaz su njezine upornosti, marljivosti i predanosti ovom zahtjevnom sportu, no jednako kao i medalje te uspjehe, Dina niže i humanitarne pothvate – plivala je za djecu s teškoćama u razvoju, osobe sa invaliditetom, „palčiće“, mlade s problemom smentalnim zdravljem, za napuštene životinje i brojne druge. Razgovarali smo s Dinom o tome kako se razvila njezina ljubav prema ovom nesvakidašnjem sportu, kako izgledaju sami treninzi, ali i kako štiti svoju kožu od konstantnog izlaganja suncu, morskoj soli i kloru.
Kako se rodila tvoja ljubav prema plivanju i zašto baš daljinsko plivanje?
Pa jednostavno, rođena sam i odrasla u Splitu, cijeli život mi je vezan uz more i imam tu sreću da i roditelji, bake i dide, nitko me nikada nije plašio morem, da je nešto loše u dubini ili da će mi se nešto loše dogoditi. Poticali su me da istražujem, da, naravno, budem oprezna i imam strahopoštovanje prema moru, ali i da uživam u moru. Kad sam imala četiri i pol godine, a moja sestra šest, roditelji su nas upisali na plivanje i jednostavno sam tako onda nastavila plivati te se s devet godina odlučila da bi htjela probati maratone. S obzirom da sam već tada baš obožavala more u svakom obliku, isplivala sam tada prvi maraton i oduševila se i samo se nastavila.
Maratonsko plivanje u otvorenom moru približilo se malo javnosti nedavnim vrlo popularnim filmom iste tematike, imaš li ti uzore u svijetu daljinskog plivanja?
Što se tiče uzora, ne mogu reći da imam nekoga posebnog, da baš želim biti kao netko. Naravno, imam puno ljudi kojima se divim i koje cijenim i znam koliko rada i truda je uloženo u to što rade, ali najviše od svega želim biti najbolja verzija sebe, slijediti svoje neke snove i želje i biti prvenstveno zadovoljna sa svime što radim, a onda je sve ostalo nekako lako.
Pretpostavljamo da se pripreme za novi pothvat ne odvijaju samo u bazenu, kako izgleda tvoj tipični trening, i zapravo, postoji li tipični trening?
Pa zapravo, s obzirom da ja i radim, onda se trudim ukomponirati plivanje i u bazenu i u moru cijele godine, kad god stignem. Spajam razne treninge pa koji put ubacim nešto na suhom kao teretanu, tako da se više manje sve svodi na kombiniranje. Najviše je, naravno, plivanja, a kada se trebam pripremiti za neka hladna preplivavanja, onda više u moru nego bazenu, da se pripremim na temperature koje me čekaju tamo i to je to. Ako je hladnije more, onda se prilagodim tome tako da više plivam u hladnijem, ako idem u toplije, onda više u toplijem. Priprema se, naravno, za ono što me čeka tamo. A što se tiče treninga na suhom, obično su treninzi snage. Budu tu duži, kraći treninzi, ovisno o vremenskim uvjetima, tako da bude tu svega. Nema neke tajne formule.
Puno vremena znači provodiš na suncu, ne samo dok treniraš, nego i za vrijeme samog maratona, kako štitiš kožu od sunca?
Provodim jako puno vremena na suncu. Kroz godine se nakupilo i ja se stvarno trudim koristiti prikladne krema za sunce, pogotovo za zaštitu kože lica. Prvenstveno s obzirom da je lice ono što je dosta izloženo, ja bih rekla možda i osjetljivije, tako da se trudim na svakom treningu na kojem plivam na otvorenom i izložena sam suncu, staviti kremu za lice s visokim zaštitnim faktorom. A što se tijela tiče, trudim se barem dok ne dobijem malo boje koristiti kremu za sunce s visokim faktorom. Moram biti iskrena da ponekad preskočim zaštitnu kremu, ali trudim se koliko god mogu štititi svoju kožu. Što sam starija, sve sam svjesnija toga koliko je zapravo sunce opasno isto koliko je i dobro te koliko se treba brinuti za sebe i svoju kožu.
Ideš li redovito na preglede kože kako bi bila sigurna da je zdrava?
Trudim se, da, trudim se svako toliko otići na preventivni pregled kože da držim sve pod kontrolom. Naravno, ako uočim možda neki madež koji mi je i malo sumnjiv, onda se savjetujem sa liječnicima.
Koža sigurno pati i nakon dugih treninga i samih maratona, kako njeguješ kožu nakon plivanja?
Pa nema neke specijalne tajne. Naravno, tuširam se svaki put nakon što boravim u bazenu kako bi se riješila klora i nakon mora da se riješim soli. Nakon tuširanja koristim hidratantne losione ili kreme za tijelo da koža što manje pati, da se nahrani nakon plivanja. Osim toga, pijem puno, puno vode zbog hidratacije kože iznutra. Ako smo stalno izloženi suncu, da ju zaštitimo trebamo ju i nahraniti.
Rekla si da plivaš i noću, po niskim temperaturama… Jesi li tada skroz opuštena ili ipak doza straha postoji? Ako da – kako ga prebrodiš?
Pa mislim da je više strahopoštovanje nego nekakav baš strah. Ne razmišljam o tome što je to sve ispod mene. Jednostavno sam fokusirana na prvi metar mora u kojem plivam, najčešće u tom dijelu nema ničega i tako je ono najjednostavnije. No ja volim more i volim boraviti u moru. Znam da sam ja tu gost, a ne svi oni koji žive u moru, tako da mi je to nekako polazišna točka. Da sam ja tu uljez, a ne oni.
Osim što je samo plivanje veliki izazov, sigurno srećeš i razne morske životinje, imaš li neki susret koji posebno pamtiš?
Bilo je i lijepih i manje lijepih susreta. Najčešće su to meduze kojih ima mnogo, taj susret može biti dosta buran. Osim toga, imala sam jedno plivanje kada su tuljani plivali oko mene. Bilo je, naravno, i dupina i kitova, to zapravo nisam ja vidjela nego više ljudi iz broda koji me prati, ali bude tako nekih zanimljivih situacija. Jedan galeb me je pratio dva sata dok sam plivala. Znači, on bi poletio 50 metara naprijed, otišao bi i sjeo na more i čekao mene i tako kroz dva sata. Priroda je predivna i svašta se doživi.
Uz tebe su na svakom maratonu roditelji koji te prate na brodu, kako to izgleda?
Kada plivam, brod je uvijek pored mene na par metara i u njemu je sva posada broda, organizator (recimo to tako) i moja posada, a to su najčešće moji roditelji ili neki put moja sestra ili još neki pridruženi član. Oni su tu da se brinu prvenstveno za moje zdravlje i sigurnost, a onda i sve ostalo.
Svi ti uvjeti nisu nimalo laki, kako treniraš svoj um da to izdrži tako naporan zadatak?
Mislim da je dijelom i moja osobnost, kakva sam ja. Oduvijek, odmalena, nemam problem biti sama sa sobom, ali i nekako sa svojim mislima. Zapravo, cijelo vrijeme dok plivate ste sami sa svojim mislima i jednostavno s godinama plivanja sam se trenirala i našla neke načine i neke mehanizme koje primjenjujem kad mi je možda teško psihički ili fizički. Plivanje uključuje puno sati provedenih sami sa sobom i u moru i u bazenu i to je to. Nema nekog ekspresnog rješenja kako doći do toga da možeš to sve izdržati. To dolazi sve s vremenom.
Koristi li ti taj mentalni trening i u svakodnevnom životu?
Pa lijepo je znati i koristiti to u svakodnevnom životu, svakako. Moram reći da sam onako dosta smirena kao osoba i nema kod mene neke prevelike treme, a ni živciranja. Moj neki stav je da se ne trebam nervira oko stvari koje ne mogu promijeniti ili koje nisu sad nešto životno bitne. I super mi je tako.
Oceanovih sedam uspješno si savladala baš na svoj rođendan, nakon čega si izjavila nešto što nam je baš upalo u oko, a to je da se radi o avanturi koja mijenja životnu perspektivu i daje životnu snagu. Što bi poručila našim čitateljicama koje traže tu dodatnu motivaciju da se odvaže ostvariti ono o čemu sanjaju?
Pa mislim da je ono najteže uvijek napravit taj prvi korak i usuditi se krenuti u nešto novo. Uvijek se sve čini strašnije nego što zapravo je i onda kada kreneš u to sve skupa i napraviš prvi korak, ako se trudiš i posvećen si tome, sve se nekako posloži na svoje. Uvijek je najteže usudit se i napraviti taj leap of faith kako bi rekli, ali treba probati. Trudim se i tako živjeti, da je bolje probati i ne uspjet, nego se cijeli život pitati što bi bilo kad bi bilo. Mislim da je to najgore, to nekako žaljenje što ako ne probam, niti ne pokušam.
Koji su ti planovi za budućnost, pripremaš li se sada za neku novu avanturu?
Trenutno sam u projektu koji se zove 104 Dalmatinca, plivat ću oko 104 otoka, otočića i hridi u Dalmaciji. Projekt ima znači ovaj dio gdje želim otplivati 104 otoka i promovirati, naravno, svaki od njih, ispriča sve te priče o njima i njihovim prirodnim ljepotama. Projekt ima osim sportskog i humanitarni dio gdje se kupuju takoreći otoci za određenu donaciju. Onda će na kraju sva prikupljena sredstva ići za projekte na dalmatinskim otocima, ali se sredstva ne prikupljaju za nekog specifično, nego će ići javni natječaj i onda će se svi oni koji imaju nekakav projekt moći prijaviti s tim za sufinanciranje.
Svako izlaganje suncu nova je avantura za našu kožu, a kako bismo joj pružili najbolju podršku, trebamo ju prikladno zaštititi. Najosjetljivija koža lica i dekoltea zahtijeva posebnu zaštitu, a trenutnu i pouzdanu zaštitu pruža SUNDANCE krema za sunčanje sa zaštitnim faktorom 50. Vodootporna krema dokazano štiti kožu i nakon 40 minuta provedenih u vodi, a ugodan osjećaj na koži pruža 24 satna hidratacija.
Najosjetljivija i neosunčana koža treba posebnu zaštitu. Za kožu sklonu alergijama, neurodermatitisu i Mallorca aknama odaberite SUNDANCE Med Ultra Sensitiv sprej za sunčanje sa zaštitnim faktorom 50+. Njegova vodootporna formula djeluje odmah nakon nanošenja, a idealan je za zaštitu kože tijela. Ako vam umjesto spreja više odgovara tekstura kreme, isprobajte SUNDANCE Med Ultra Sensitiv gel-kremu koja ne sadrži mirise, emulgatore i masnoće. Cijeli SUNDANCE asortiman potražite u dm prodavaonicama, dm online shopu ili aplikaciji ‘Moj dm’.
Source link
[gpt3]rewrite this content and keep HTML tags 
Daljinska plivačica Dina Levačić od najmlađih dana ima neraskidivu vezu s morem i plivanjem, a svoja je velika postignuća iskoristila kako bi pomogla drugima. Ispričala nam je kako izgledaju njezini treninzi i pripreme za maraton, ali i kako svemu tome pristupa i mentalno.
Uporna, odlučna, neustrašiva, humana, jednom riječju inspirativna – tako najbolje možemo opisati Splićanku Dinu Levačić. Dina je daljinska plivačica, prva Hrvatica koja je preplivala La Manche kanal i najmlađa žena na svijetu koja je preplivala Oceanovih sedam. Njezina postignuća dokaz su njezine upornosti, marljivosti i predanosti ovom zahtjevnom sportu, no jednako kao i medalje te uspjehe, Dina niže i humanitarne pothvate – plivala je za djecu s teškoćama u razvoju, osobe sa invaliditetom, „palčiće“, mlade s problemom smentalnim zdravljem, za napuštene životinje i brojne druge. Razgovarali smo s Dinom o tome kako se razvila njezina ljubav prema ovom nesvakidašnjem sportu, kako izgledaju sami treninzi, ali i kako štiti svoju kožu od konstantnog izlaganja suncu, morskoj soli i kloru.
Kako se rodila tvoja ljubav prema plivanju i zašto baš daljinsko plivanje?
Pa jednostavno, rođena sam i odrasla u Splitu, cijeli život mi je vezan uz more i imam tu sreću da i roditelji, bake i dide, nitko me nikada nije plašio morem, da je nešto loše u dubini ili da će mi se nešto loše dogoditi. Poticali su me da istražujem, da, naravno, budem oprezna i imam strahopoštovanje prema moru, ali i da uživam u moru. Kad sam imala četiri i pol godine, a moja sestra šest, roditelji su nas upisali na plivanje i jednostavno sam tako onda nastavila plivati te se s devet godina odlučila da bi htjela probati maratone. S obzirom da sam već tada baš obožavala more u svakom obliku, isplivala sam tada prvi maraton i oduševila se i samo se nastavila.
Maratonsko plivanje u otvorenom moru približilo se malo javnosti nedavnim vrlo popularnim filmom iste tematike, imaš li ti uzore u svijetu daljinskog plivanja?
Što se tiče uzora, ne mogu reći da imam nekoga posebnog, da baš želim biti kao netko. Naravno, imam puno ljudi kojima se divim i koje cijenim i znam koliko rada i truda je uloženo u to što rade, ali najviše od svega želim biti najbolja verzija sebe, slijediti svoje neke snove i želje i biti prvenstveno zadovoljna sa svime što radim, a onda je sve ostalo nekako lako.
Pretpostavljamo da se pripreme za novi pothvat ne odvijaju samo u bazenu, kako izgleda tvoj tipični trening, i zapravo, postoji li tipični trening?
Pa zapravo, s obzirom da ja i radim, onda se trudim ukomponirati plivanje i u bazenu i u moru cijele godine, kad god stignem. Spajam razne treninge pa koji put ubacim nešto na suhom kao teretanu, tako da se više manje sve svodi na kombiniranje. Najviše je, naravno, plivanja, a kada se trebam pripremiti za neka hladna preplivavanja, onda više u moru nego bazenu, da se pripremim na temperature koje me čekaju tamo i to je to. Ako je hladnije more, onda se prilagodim tome tako da više plivam u hladnijem, ako idem u toplije, onda više u toplijem. Priprema se, naravno, za ono što me čeka tamo. A što se tiče treninga na suhom, obično su treninzi snage. Budu tu duži, kraći treninzi, ovisno o vremenskim uvjetima, tako da bude tu svega. Nema neke tajne formule.
Puno vremena znači provodiš na suncu, ne samo dok treniraš, nego i za vrijeme samog maratona, kako štitiš kožu od sunca?
Provodim jako puno vremena na suncu. Kroz godine se nakupilo i ja se stvarno trudim koristiti prikladne krema za sunce, pogotovo za zaštitu kože lica. Prvenstveno s obzirom da je lice ono što je dosta izloženo, ja bih rekla možda i osjetljivije, tako da se trudim na svakom treningu na kojem plivam na otvorenom i izložena sam suncu, staviti kremu za lice s visokim zaštitnim faktorom. A što se tijela tiče, trudim se barem dok ne dobijem malo boje koristiti kremu za sunce s visokim faktorom. Moram biti iskrena da ponekad preskočim zaštitnu kremu, ali trudim se koliko god mogu štititi svoju kožu. Što sam starija, sve sam svjesnija toga koliko je zapravo sunce opasno isto koliko je i dobro te koliko se treba brinuti za sebe i svoju kožu.
Ideš li redovito na preglede kože kako bi bila sigurna da je zdrava?
Trudim se, da, trudim se svako toliko otići na preventivni pregled kože da držim sve pod kontrolom. Naravno, ako uočim možda neki madež koji mi je i malo sumnjiv, onda se savjetujem sa liječnicima.
Koža sigurno pati i nakon dugih treninga i samih maratona, kako njeguješ kožu nakon plivanja?
Pa nema neke specijalne tajne. Naravno, tuširam se svaki put nakon što boravim u bazenu kako bi se riješila klora i nakon mora da se riješim soli. Nakon tuširanja koristim hidratantne losione ili kreme za tijelo da koža što manje pati, da se nahrani nakon plivanja. Osim toga, pijem puno, puno vode zbog hidratacije kože iznutra. Ako smo stalno izloženi suncu, da ju zaštitimo trebamo ju i nahraniti.
Rekla si da plivaš i noću, po niskim temperaturama… Jesi li tada skroz opuštena ili ipak doza straha postoji? Ako da – kako ga prebrodiš?
Pa mislim da je više strahopoštovanje nego nekakav baš strah. Ne razmišljam o tome što je to sve ispod mene. Jednostavno sam fokusirana na prvi metar mora u kojem plivam, najčešće u tom dijelu nema ničega i tako je ono najjednostavnije. No ja volim more i volim boraviti u moru. Znam da sam ja tu gost, a ne svi oni koji žive u moru, tako da mi je to nekako polazišna točka. Da sam ja tu uljez, a ne oni.
Osim što je samo plivanje veliki izazov, sigurno srećeš i razne morske životinje, imaš li neki susret koji posebno pamtiš?
Bilo je i lijepih i manje lijepih susreta. Najčešće su to meduze kojih ima mnogo, taj susret može biti dosta buran. Osim toga, imala sam jedno plivanje kada su tuljani plivali oko mene. Bilo je, naravno, i dupina i kitova, to zapravo nisam ja vidjela nego više ljudi iz broda koji me prati, ali bude tako nekih zanimljivih situacija. Jedan galeb me je pratio dva sata dok sam plivala. Znači, on bi poletio 50 metara naprijed, otišao bi i sjeo na more i čekao mene i tako kroz dva sata. Priroda je predivna i svašta se doživi.
Uz tebe su na svakom maratonu roditelji koji te prate na brodu, kako to izgleda?
Kada plivam, brod je uvijek pored mene na par metara i u njemu je sva posada broda, organizator (recimo to tako) i moja posada, a to su najčešće moji roditelji ili neki put moja sestra ili još neki pridruženi član. Oni su tu da se brinu prvenstveno za moje zdravlje i sigurnost, a onda i sve ostalo.
Svi ti uvjeti nisu nimalo laki, kako treniraš svoj um da to izdrži tako naporan zadatak?
Mislim da je dijelom i moja osobnost, kakva sam ja. Oduvijek, odmalena, nemam problem biti sama sa sobom, ali i nekako sa svojim mislima. Zapravo, cijelo vrijeme dok plivate ste sami sa svojim mislima i jednostavno s godinama plivanja sam se trenirala i našla neke načine i neke mehanizme koje primjenjujem kad mi je možda teško psihički ili fizički. Plivanje uključuje puno sati provedenih sami sa sobom i u moru i u bazenu i to je to. Nema nekog ekspresnog rješenja kako doći do toga da možeš to sve izdržati. To dolazi sve s vremenom.
Koristi li ti taj mentalni trening i u svakodnevnom životu?
Pa lijepo je znati i koristiti to u svakodnevnom životu, svakako. Moram reći da sam onako dosta smirena kao osoba i nema kod mene neke prevelike treme, a ni živciranja. Moj neki stav je da se ne trebam nervira oko stvari koje ne mogu promijeniti ili koje nisu sad nešto životno bitne. I super mi je tako.
Oceanovih sedam uspješno si savladala baš na svoj rođendan, nakon čega si izjavila nešto što nam je baš upalo u oko, a to je da se radi o avanturi koja mijenja životnu perspektivu i daje životnu snagu. Što bi poručila našim čitateljicama koje traže tu dodatnu motivaciju da se odvaže ostvariti ono o čemu sanjaju?
Pa mislim da je ono najteže uvijek napravit taj prvi korak i usuditi se krenuti u nešto novo. Uvijek se sve čini strašnije nego što zapravo je i onda kada kreneš u to sve skupa i napraviš prvi korak, ako se trudiš i posvećen si tome, sve se nekako posloži na svoje. Uvijek je najteže usudit se i napraviti taj leap of faith kako bi rekli, ali treba probati. Trudim se i tako živjeti, da je bolje probati i ne uspjet, nego se cijeli život pitati što bi bilo kad bi bilo. Mislim da je to najgore, to nekako žaljenje što ako ne probam, niti ne pokušam.
Koji su ti planovi za budućnost, pripremaš li se sada za neku novu avanturu?
Trenutno sam u projektu koji se zove 104 Dalmatinca, plivat ću oko 104 otoka, otočića i hridi u Dalmaciji. Projekt ima znači ovaj dio gdje želim otplivati 104 otoka i promovirati, naravno, svaki od njih, ispriča sve te priče o njima i njihovim prirodnim ljepotama. Projekt ima osim sportskog i humanitarni dio gdje se kupuju takoreći otoci za određenu donaciju. Onda će na kraju sva prikupljena sredstva ići za projekte na dalmatinskim otocima, ali se sredstva ne prikupljaju za nekog specifično, nego će ići javni natječaj i onda će se svi oni koji imaju nekakav projekt moći prijaviti s tim za sufinanciranje.
Svako izlaganje suncu nova je avantura za našu kožu, a kako bismo joj pružili najbolju podršku, trebamo ju prikladno zaštititi. Najosjetljivija koža lica i dekoltea zahtijeva posebnu zaštitu, a trenutnu i pouzdanu zaštitu pruža SUNDANCE krema za sunčanje sa zaštitnim faktorom 50. Vodootporna krema dokazano štiti kožu i nakon 40 minuta provedenih u vodi, a ugodan osjećaj na koži pruža 24 satna hidratacija.
Najosjetljivija i neosunčana koža treba posebnu zaštitu. Za kožu sklonu alergijama, neurodermatitisu i Mallorca aknama odaberite SUNDANCE Med Ultra Sensitiv sprej za sunčanje sa zaštitnim faktorom 50+. Njegova vodootporna formula djeluje odmah nakon nanošenja, a idealan je za zaštitu kože tijela. Ako vam umjesto spreja više odgovara tekstura kreme, isprobajte SUNDANCE Med Ultra Sensitiv gel-kremu koja ne sadrži mirise, emulgatore i masnoće. Cijeli SUNDANCE asortiman potražite u dm prodavaonicama, dm online shopu ili aplikaciji ‘Moj dm’.
[/gpt