Vatreni sukob izbio je između američkog predsjednika Donalda Trumpa i ukrajinskog Volodimira Zelenskog koji je za Trumpa rekao kako živi u deluzijskom balonu dezinformacija. I nije Trumpu trebalo puno da se obruši na Ukrajinca nazvavši ga ‘diktatorom koji ima tek četiri posto podrške svojih glasača, a niti ne zna gdje je barem polovica pomoći koju su poslale Sjedinjene Države’. Pa se u to uključio potpredsjednik JD Vance i sada o svemu bruji cijeli svijet. Ovog jutra Stephen Reich, nekadašnji američki ministar rada objavio je analizu u kojoj tvrdi kako Trump zapravo želi biti apsolutistički vladar, dakle netko tko ne odgovara niti jednoj instituciji, i to je prijetnja za instituciju. Razgovor s geopolitičkim analitičarem izv. prof. dr. sc. Gordanom Akrapom razgovor smo počeli upravo tim pitanjem – što bi doista želio biti Trump.
– Tvrdnja iz te analize potječe vjerojatno iz uredbe koju je ovih dana potpisao Donald Trump, a kojom preuzima nadležnost nad neovisnim institucijama koje su osnovali Kongres i Senat. Je li on doista apsolutist, odnosno razmišlja o tome, teško je reći. Što on i kako zapravo radi tek treba vidjeti. Mislim da je on nešto drugačija osoba no to je pitanje za neke druge struke poput psihologa. Iz ove svoje sfere promatram ga kao poslovnog čovjeka koji pregovara s nekoliko banaka i od svake od njih traži najbolje uvjete pa onda opet gleda kako će za sebe pronaći najbolji način da zaradi i profitira te kako će dovesti njih u situaciju da oni brinu hoće li on njima platiti dugove ili ne – kaže prof. Akrap. Nastavlja kako Trumpu uopće nije problem promijeniti mišljenje i pet puta u jednom danu ako to doprinosi njegovom financijskom dobitku. – Pa to je već radio! Sjetit se samo kako je brzo mijenjao mišljenje o Kim Jong Unu početkom prvog mandata. Tako će promijeniti mišljenje i o Vladimiru Putinu. Ne treba skakati na svaku njegovu reakciju, mislim da on ne gleda previše dugoročno u kontekstu međunarodne politike i diplomacije. Za njega je vrijeme novac, a za diplomate nije, već im je sredstvo u kojem se postižu neki ciljevi. Inače bi američka politika bez obzira jesu li demokrati ili republikanci nešto radila u periodu od 10 ili 20 godina, a Trump to želi već sutra. Zato imamo ovakve situacije. I to nije bilo nepoznato, bez obzira na to što se neki nad time sablažnjavaju. Znamo, a to nije samo za vrijeme Trumpa, nego za zadnje tri ili četiri administracije, da je za SAD zona primarnog interesa ona indo-pacifička. Drugo je interesno područje Bliski istok, a tek je na trećem mjestu Europa. Kina ima isti raspored – indo-pacifik gdje žele biti dominantna sila, zatim srednja Azija i Rusija zbog izlaska na Arktik, a treća im je Europa. A Europi je primarni interes Europa pa onda sve ostalo. Dok je Rusiji primarni interes Europa, drugi Kina, a tek treći Sjedinjene Države. Zato će se Amerikanci i Rusi lako dogovoriti oko Indo-pacifika i to je ono što Amerikanci sada rade. Mislim da su ovo bili razgovori manje o Ukrajini a više o Kini, više se Kina treba zabrinuti za rusko-američke razgovore, a ne mi. Ono što mi trebamo napraviti jest da ojačamo svoje sposobnosti, da Europa bude samodostatna i samoodrživa. Ne tek u obrambenom, odnosno oružanom, nego u sigurnosnom smislu. Ako želite imati nadzor nad funkcionalnostima vlastite države, na način da osigurate neometano življenje i djelovanje, morate stvoriti preduvjet da imate suverenitet na teritoriju i suverenitet nad informacijskim procesima, uključujući i medije, kao i suverenitet u digitalnom prostoru. Ako nemate suverenitet nad nekom od tih domena, na kraju ćete izgubiti svaki sukob – kaže naš analitičar pa nastavlja:
– Postoje mehanizmi na kojima Europa treba jačati i razvijati svoje sposobnosti. Nije točno da ovdje ne postoje brojni takvi elementi. Europska unija i Ujedinjeno Kraljevstvo i Norveška imaju i proizvodnju odličnih zrakoplova i proizvodnju odličnih oklopno-mehaniziranih sredstava i proizvodnju raketno-topničkih sustava i pješačkog naoružanja i zaštitne opreme i komunikacijskih sustava, sve ima. Samo se treba naći pametnih ljudi da integriraju te svoje sposobnosti i slože ih u jednu koherentnu cjelinu, realno za to bi trebala godina do dvije dana. Europa može i treba odgovoriti na način koji je napravila Ursula von der Leyen koja je potpisala nedavno savezništvo s južnoameričkim državama. Jer Europi trebaju resursi nužni za proizvodnju. Tako bi trebalo napraviti i s Afrikom i Azijom, kaže prof. Akrap podsjećajući da se Europa dugo oslanjala na američka obećanja. – Sjetite se koliko puta su nam Amerikanci govorili da nam ne trebaju tenkovi jer ih oni imaju, niti avioni jer ih oni imaju, pa se najlakše bilo uspavati. I naši su političari shvaćali stvari na način da će nam NATO pomoći. Pa NATO nema svoju vojsku! Jer njega čine nacionalne snage, kao što i EU čine nacionalne države. Treba razviti nacionalne sposobnosti koje će biti u funkciji zajedničkih napora. Amerikanci su počinili pogrešku jer su im najvjerniji saveznici u Europi bili Velika Britanija, Poljska i baltičke države. A oni su se sada od njih okrenuli, pa se oni sada okreću Europi. Kina je odmah reagirala i Europi nude savezništvo. Ako se Amerikanci na ovakav način odnose prema Europi, onda ne treba razmišljati o situaciji da bi se EU pridružila američkim sankcijama krene li Kina preuzimati Tajvansko otočje, a to će se sigurno dogoditi u sljedeće dvije godine ako se Putinu da imalo ustupaka, odnosno da mu se priznaju ratna osvajanja, govori upućujući na konkretne mogućnosti u tom kontekstu.
VEZANI ČLANCI:
IZ MINUTE U MINUTU
Trump izvrijeđao Zelenskog, reakcije stižu sa svih strana svijeta, Kellogg doletio u Kijev
‘ŽELIM MIR’
Trump: Da smo imali Bidenovu administraciju još godinu dana, bili biste u trećem svjetskom ratu
– Pa pogledajte Tajvanski prolaz. Tamo imate nekoliko otoka koji su naseljeni Tajvancima koji rade u Kini sasvim blizu kineske obale. Mislite li da će ih braniti Tajvan? Ili Amerikanci? Neće. Jedino će Amerikanci dignuti buku i tražiti od EU da nametne sankcije i izolira Kinu. I u tome jest trik, Amerikanci znaju da se Kina ne može pobijediti, niti njezin agresivni mentalitet niti agresivni tempo razvoja njihove države i društva koji se militariziraju bez suradnje s Rusijom. I to Kinezi znaju. Ako se Rusiju okrene protiv Kine, Kina im može uzeti operacijama utjecaj korištenjem brojnih Kineza koji tamo žive srednji dio, izaći na Sjeverno more gdje su ionako većina i ugroziti integritet Rusije. Ako Trump pokuša tražiti od Europe da se Europa pridruži sankcijama protiv Kine, ne treba onda očekivati da će im se Europa pridružiti. Jer onda bi imala ozbiljnih financijskih problema. A da bi povećali davanja u sigurnosni sektor onda treba i malo više novaca nego što ih Europa sada ima- kaže prof. Akrap.
Zelenski je postao Trumpova meta, što je naizgled i zbog toga jer se pregovori SAD-a i Rusije odvijaju bez prisutnosti Ukrajine. – Međunarodna zajednica inače ima različite načine razmišljanja koji se ne podudaraju uvijek s onima koje izravno pogađa stanje na terenu. Zelenski također ne bi trebao reagirati na svaku Trumpovu izjavu – kaže naš sugovornik koji se okreće i Trumpovoj tvrdnji kako Zelenski nema izborni legitimitet. – Vratimo se malo u prošlost i pogledajmo situaciju Alije Izetbegovića u BiH negdje 1990. godine. Bio je članom predsjedništva BiH od izbora 1990. no Fikret Abdić dobio je najveći broj glasova u BiH te je on trebao biti predsjednikom predsjedništva. Ipak, dogovorili su se i izabran je Izetbegović. Sljedeći izbori bili su 1996. no tijekom rata je od izvornog predsjedništva ostalo tek dvoje članova koji su imali izborni mandat. No, to Amerikanci i međunarodna zajednica nikada nisu sporili iako im je mandat istekao 1994. godine, odnosno nisu više imali izborni mandat. Nego su ga titulirali predsjednikom BiH iako takva funkcija nije postojala. Prema tome takva situacija nije nepoznata, izbori se odgađaju do prve normalne prilike. Nisu ih održavali ni Britanci tijekom Drugog svjetskog rata? Nije niti jedna država. S nama je bilo drugačije jer je na neokupiranom području bio najveći dio stanovništva. Isto tako se ne smije zanemariti da je tada bilo na snazi i Sarajevsko primirje koje je stupilo na snagu 3. siječnja 1992. Hrvatska je 1992. kada su izbori održani jest bila u ratnom stanju, ali ne na način kao što je to bilo 1991. i kasnije, tijekom ’94. i ’95. kada su se provodile ratne operacije. Imali smo tada i snage UN-a na području RH, dakle bila je bitno drugačija situacija nego je sada u Ukrajini. A između Rusa i Ukrajinaca nema primirja, nema ga niti blizu a nema niti međunarodnih snaga koje bi mogle jamčiti sigurnost takvih vrlo ozbiljnih i zahtjevnih za provedbu u ratnim uvjetima političkih procesa. Svaka usporedba dvije situacije potpuno je promašena. Teško je vjerovati da bi Ukrajina mogla provesti legitimne izbore jer Rusi bi mogli svojim informacijskim operacijama pokušati snažno utjecati na ishod izbora. Mislim da Ukrajina ne treba u ovom trenutku ići na izbore, a čini mi se da tako stoji i u njihovom ustavu. Ako bi se na izbore išlo, onda bi se mogli destabilizirati državni kapaciteti jer državu uvodite u nepotrebno političko prepucavanje i političke sukobe. Sigurne situacije tamo nema, naprosto i zato jer je cijeli teritorij Ukrajine u dosegu ruskih dronova, može li se vjerovati Rusima da neće napadati za vrijeme izbora? Očito ne možete – rekao nam je ovaj geopolitički stručnjak.
>>FOTO Putin ima 14 jasnih meta: Kada bi doista posegnula za nuklearnim oružjem, Rusija bi prvo gađala ove lokacije>>
TEŠKI TRENUCI
VIDEO Modrić tješio shrvanog Gvardiola. Njihov susret nakon utakmice procurio u javnost
SPORAZUM SAD – RUSIJA
Bild tvrdi: ‘Ovo su Putinovi zahtjevi još od 2021., tiču se i Kosova’
HOĆE LI SE MIJENJATI PRAVILA?
U tri grada besplatan javni prijevoz, ostaju li radnici bez naknade za put na posao?
Sudjeluj u anketi
Kako financijske odluke oblikuju život žena u Hrvatskoj?
Ubrzajte poslovanje
Kako inovativni sustav poboljšava logistiku
Branko Roglić: Ne osjećam se kao najbogatiji Hrvat
