Počeo je drugi val bojkota trgovaca u organizaciji platforme Halo, inspektore koju predvodi Josip Kelemen. U ovoj inačici bojkotiraju se tri trgovačka lanca, ali i određeni niz proizvoda, za koji su na platformi, temeljem komunikacije s građanima utvrdili kako su im cijene neopravdano visoke. Spomenuti lanci uglavnom su na meti zbog pogrešnoga marketinga, oglasili su niske cijene, a građani koji su komunicirali s platformom dojma su kako cijene nisu toliko niske. No, kada govorimo o ovoj temi, izazovu visokih cijena, što nije samo u nas problem, ovakve i slične bojkote nalazimo širom Europe, a najavljuje se jedan sličan i u susjednoj Srbiji, valjalo bi se odmaknuti od dojmova i stvari pogledati šire. Ali i suštinski.
Prije svega, platforma Numbeo.com, koja omogućava usporedbu troškova života na globalnoj razini kaže kako su troškovi života u Hrvatskoj nerazmjerno veliki ostatku Europske unije, a u usporedbu su uvrstili iznose primanja stanovnika i cijene namirnica i usluga. Kod potonjega su utvrdili kako je većina cijena usporediva s cijenama namirnica i usluga u usporedivim zemljama Europske unije, ali ima i odstupanja. Upravo na ta odstupanja, brojni građani, vrlo često metodom cherry pickinga upozoravaju tvrdeći kako su cijene u usporedivim zemljama niže, za što optužuju trgovce, vrlo često vlasnike identičnih trgovačkih lanaca u nas.
Međutim, činjenica je kako na cijene proizvoda ne utječu samo profiti tj. marže distributera (trgovaca), nego i fiskalna politika određene zemlje prema određenim namirnicama, visina poreza na dodanu vrijednost, cijena rada za poslodavca, cijena prometa dobara, cijena energenata i drugi čimbenici, koji su običnom oku često nevidljivi na prvi pogled. Na cijene, ako stvari ogolimo do temelja, u prvome redu utječe cijena novca tj inflacija. A problem inflacije gotovo uopće nije problem profita ili marži, premda ćemo posve sigurno i takve na tržištu naći. Inflaciju dominantno treba promatrati kroz dva pogleda. Prvi je monetarni, a drugi politički.
Aktualni trenutak stvorile su washingtonske i frankfurtske tiskare novca, desetogodišnje projiciranje tisuća milijardi dolara i eura bez pokrića u proračune dominantno zemalja zapada, kao sredstva za postizanje niskougljičnog gospodarstva i borbe protiv posljedica zatvaranja gospodarstva uslijed pandemije koronavirusa. Laka dostupnost takve vrste novca, jedna je od najboljih definicija inflacije, a zakon tiskani novac mora ući u gospodarske tijekove, i tu dolazimo do politike. Naime, najuobičajeniji način ulaska takve vrste novca jest proračunska potrošnja i rast plaća u javnome sektoru. Višak novca u ekonomskom sustavu, pri situaciji postojanja jednakog broja dobara i usluga dovodi nužno do rasta cijena tih dobara i usluga. To se događa svuda na Zapadu, pa tako i u Hrvatskoj.
Pri cijeloj toj situaciji, nije toliko začuđujuće što građani subjektivno, u nedostatku informacija vidljivih običnim okom, manifestiraju svoje dojmove na razne načine, pa i bojkotima, nego je zapanjujuće to što smo ovakvu situaciju imali barem deset puta, na raznim mjestima na kugli zemaljskoj, u posljednji pet desetljeća, a donosioci odluka diljem Zapada sada očekuju drugačiji rezultat nego li je to obezvrjeđenje novca koje će uslijediti. Stotinu eura ili dolara više nikada, ili bi se morao dogoditi vrlo bolan šok, neće vrijediti kao što je vrijedilo prije nekoliko godina, pa i nekoliko mjeseci. Ovako generirana situacija uvijek dovede do (prisilne) redistribucije dobara, na koju vlade diljem svijeta, opet gotovo uvijek, reagiraju intervencijama u cijene proizvoda i marže proizvođača i trgovaca. Jer to je za tehnologiju prikupljanja glasova i održavanja njihova broja vrlo dobra metoda. Dodatno, borba protiv inflacije bojkotima i intervencijama čini se borbom protiv vjetrenjača, ne zbog toga što bi bila nemoguća, nego radi toga što se protiv inflacije stvorene u Washingtonu i Frankfurtu nemoguće učinkovito boriti u Zagrebu.
Pogledajmo najzad našu, Hrvatsku situaciju, bez obzira na neke objekcije utjecajnih ulagača, o čijim motivima bismo mogli razgovarati, limitiranje marži trgovaca i proizvođača, kontraproduktivno je iz nekoliko razloga. Takva bi politika mogla dovesti do napuštanja tržišta i poslovanja od strane manjih trgovaca i manjih i srednjih proizvođača. Sudeći po prvom valu, bojkot, s više od 40 posto manje izdanih računa, mogao bi polučiti slične rezultate. Fundamenti, pak, trgovačkih lanaca u stranom vlasništvu, uvidjet ćemo kako je poslovanje u Hrvatskoj blizu jedan posto njihova europskoga poslovanja.
Ako ove činjenice pogledamo zbirno, možemo zaključiti kako bi ovakva borba protiv inflacije mogla polučiti za tržište, dakle za one koji bojkotiraju, neželjene rezultate. Jer, manje natjecatelja za njihovu potrošačku naklonost, možda vrlo kratkoročno, kao refleks bojkota, donese koji popust više, no dugoročno manja tržišna utakmica rezultira suprotnim cjenovnim učincima, a i izazovima kvalitete proizvoda i usluga. Umjesto zaključka, pogledamo li činjenice, uvidjet ćemo kako svi trgovački lanci, zbirno, imaju dobit kao jedna prosječna banka na hrvatskom tržištu. Možemo zamisliti kako bi trebao izgledati bojkot banaka, no je li izvedivo masovno podizanje gotovinskih sredstava i zatvaranje računa u bankama, u uvjetima hrvatskog, europskog, pa i globalnog ekonomskog, trgovačkog i radnog sustava?
NA SJEDNICI
Zastupnik u Sabor donio dvije iste slavine iz različitih trgovina: Jedna stoji 35, a druga 13 eura
IZ MINUTE U MINUTU
Pratimo veliki bojkot: Jedna trgovina na prste broji kupce, druge imaju puna parkirališta
GALERIJA Internet je pun memeova o bojkotu trgovina. Ovo su najbolje fore
PRIJE IH BILO 30
Vlada proširila popis proizvoda s ograničenim cijenama, sad ih je 70. Dodaju se kruh, tjestenina, ribe…
KAKO SU IGRALI
Cannavaro nas je sve iznenadio jednim potezom, a točno se vidjelo koliko povratnik nedostaje Dinamu
IZ MINUTE U MINUTU
Pratimo veliki bojkot: Jedna trgovina na prste broji kupce, druge imaju puna parkirališta
Put prema boljitku
Koja je razlika između stresa i anksioznosti? Stručnjakinja objašnjava kada je potrebno zatražiti pomoć
Obnova zgrada
Zagrebačka transformacija: Projekt koji ih je spasio
Konzum snižava i zaključava cijene dodatnih 250 proizvoda hrvatskih proizvođača, pojedini artikli jeftiniji i više od 30 posto
