Kostimograf je osoba zadužena za dizajn odjeće, modnih dodataka i stilskih rekvizita za film, seriju ili kazalište te pritom mora zadovoljiti jedinstvene zahtjeve. Surađuje s producentima, scenaristom i režiserom, ali i glumcima, koji se moraju u kostimu osjećati kao u ‘drugoj koži’. Također, mora se konzultirati s ljudima iz rasvjete i scenskog dizajna, kako bi stvorio estetiku koja će se uklopiti u cjelovitu produkciju. Naime, odjeća koju nosi glumac ima ulogu opisivanja i podrške karakteru lika, kojeg opisuje bojama, krojem, stilovima te drugim brojnim elementima.
Foto: Netflix/Imdb/Promo
Kostimi mogu biti svakodnevni, ako je tema takva, a mogu biti plesni, naročito za predstave poput baletnih i slično. Ovdje je posebna priča, jer baletni kostimi imaju niz zakona, stoga kostimograf mora poznavati i povijest odijevanja jer se uglavnom vremenski svrstavaju u prošlost.
POGLEDAJTE VIDEO:
Općenito, osoba koja radi kostime mora znati dekade, ali i ere iz prošlosti, ključno je poznavati načine odijevanja iz svih stoljeća. Na taj način može kostimom opisati vrijeme i mjesto, ovisno o tome koje krojeve, boje i forme koristi.
Mnogi uspoređuju kostimografa s modnim dizajnerom – dok dizajner radi suvremenu odjeću za ljude koji žive u njoj svakodnevno, kostimi mogu biti artistički, a i često prate neke davno minule trendove, ovisno o priči koju prate. Kreativnost je ujedno sloboda, koja se očituje posebno dobro u kostimima. Mnogi kostimografe uspoređuju i sa stilistima – primjer su serije u kojoj osoba posuđuje odjeću za snimanje te je ujedno slaže u kombinaciju. To je posao stiliste.
Kostimograf kreće u projekt sa scenarijem, prvo ga čita i izučava kako bi predložio ili odlučio što bi glumci morali odjenuti. Pritom mora uzeti u obzir niz pravila, prvo i osnovno je era u kojoj se radnja dešava, zatim su tu detalji poput lokacije snimanja, a onda i sami glumci koji će to nositi. Neki kostimi su avangardni, no to moguće znači da nose više radnje od kostima koji djeluje svakodnevno, neupadljivo.
Nakon preliminarnih razgovora sa scenaristom, redateljem i ostalim članovima produkcijskog tima, kostimograf će započeti s istraživanjem modne povijesti i trendova relevantnih za to vremensko razdoblje. Činjenica je da on prati eru ili dekadu, no uvijek na dizajn kostima djeluje i vrijeme u kojemu se nešto snima. Često se zapravo tekući trendovi vremena u kojemu je djelo nastalo, uvuku u oblikovanje samog kostima.
Dobar primjer su Zvjezdane staze – na serijama snimljenima u 60-ima očite su stilske konotacije upravo na tu eru, haljine su super kratke, a kako serija odmiče, pratimo razvoj novih trendova. Iako likovi zapravo konstantno nose sličnu odjeću, odore jednostavnog dizajna, ipak se u kostimima nazire kada su uistinu rađeni.
To je jedna od karakteristika kostimografije, a ključni su i kreativci koji je potpisuju. O njima itekako ovisi što će i kako osmisliti, hoće li uspješno uokviriti i prezentirati lik, hoće li dobro predstaviti nastavak njegova karaktera te mu dati uvjerljiv dramski okvir.
Nekada su oni samo crtali, danas imaju na raspolaganju niz suvremenih alata kao što su razni digitalni sistemi za crtanje i kombiniranje, s kojima mogu osmisliti čitavu kolekciju kostima na jednostavniji način.
Foto: Saša Novković / Arhiva HNK uz Zagrebu
Nakon što donese ideje, režiser i produkcijski tim će odobriti kostime, što ovisi i o budžetu, jer kvalitetan tekstil ujedno bolje izgleda uživo, ali i na kameri. To je ključno za kazalište, za plesne predstave gdje je pokret tekstila ključan kako bi sve skupa izgledalo savršeno. Nekad se kostimi rade od nule, a ponekad se radi sa komadima koji se kupuju gotovi te onda spajaju, šivaju, prekrojavaju i slično.
Većina toga se potom oblikuje po mjeri, stoga je bitno svaki od tih kostima prilagoditi osobi koja je nosi, što znači da je to ‘custom made’ odjeća. Upravo radi toga, mora usvojiti osnovna znanja o konstrukciji. Iako nemaju svi kostimografi potpuno usvojene vještine krojenja i šivanja, svi moraju imati osnovno znanje o tehničkom procesu oblikovanja odjeće. Bez obzira jesu li izravno uključeni u proizvodnju kostima ili ne, blisko će surađivati s profesionalcima za šivanje i preinake te moraju biti u stanju učinkovito prenijeti svoje ideje u stvarnost.
Foto: privatna arhiva/Stephan Lupino/Pixsell/Jurica Galoic
Osoba koja se bavi kostimografijom morala bi biti kreativna i smiona u korištenju detalja i elemenata, jer itekako može utjecati na cjelokupni dojam umjetničke forme. Naime, potrebno je znanje iz povijesti, ali i mašta, kako nešto predstaviti, na originalan način.
Bez obzira na krize i manjak sredstava, kostimi se uglavnom čuvaju te prekrojavaju za nešto drugo, neki drugi format, naročito u kazalištu. Kod filma je slično, a u eri reciklaže još i više. Naime, održivost je prisutna i u kostimografiji, naročito ako se radi o kreaciji koju netko nosi tek par mjeseci. Inovativan kostimograf može iskoristiti mnogo toga, to mu je dodatan motiv za maštovito osmišljavanje i ideje ‘izvan okvira’.
Najčitaniji članci
