Hrvatska reprezentacija nije odigrala dobru utakmicu protiv Maroka (0-0) u Katru, nisu imali ideje u napadu te njihova igra nimalo nije nalikovala viceprvacima, ali obrana je odlično funkcionirala te smo u konačnici uzeli bod.
Hrvatski stoper Dejan Lovren (33) odigrao je vrlo dobru utakmicu unatoč kritikama te u obrani daje dozu sigurnosti, a i statistički je bio najbolji igrač u prvom kolu prema podacima Sofascorea. Blokirao je tri udarca, oduzeo četiri lopte, imao je i jednu šansu za gol.
A kako je sve počelo? Rođen u srpnju 1989., Dejan je u ratno vrijeme bio premalen da bi se sjećao previše detalja, imao je tri godine kad su se u ujakovu Yugu prebacili iz sela Kraljeva Sutjeska u Zenicu.
– Rekao bih da smo moja obitelj i ja imali sreće. Moj djed radio je u Njemačkoj i imao je papire, pa smo svi mi mogli doći kod njega. Da nismo, ne znam što bismo… Tko zna, možda bismo i ja i moji roditelji danas bili pod zemljom. Da, i to je moguće – uvjeren je Lovren.
Foto: David Klein/Press Association/PIXSELL
– Zenica je više nastradala jer je veći grad, ali najstrašnije stvari događale su se na selima. Brat moga tetka ubijen je ispred njegove kuće, zaklali su ga nožem. Nikad o tome nisam razgovarao s tetkom, nisam se usudio pitati ga o tome – povjerio se Lovren.
Nakon jednog bombardiranja, kad je zajedno s njim strahovala u podrumu, Dejanova majka odvela je obitelj u Njemačku.
– Taj rat se samo odjedanput dogodio. Preko noći. Ratuju tri strane, a svatko je protiv svakoga. Sjećam se da sam, kad bih čuo zvuk sirena, mislio da će taj čas bomba pasti na nas, da će se nešto grozno dogoditi… – sjeća se Dejan.
Foto: Slavko Midzor/PIXSELL
U Njemačkoj je sa šest godina počeo i igrati nogomet, još čuva fotografije s Lizarazuom i Matthaüsom, a kad je imao deset, Nijemci su zamolili obitelj Lovren da napusti državu. Otišli su u Karlovac. Grad u kojem su mu prije tri godine povodom rođendana napravili veliki mural njemu u čast.
Hrvatskog reprezentativnog stopera nakon povratka u Karlovac iz izbjeglištva u Njemačkoj nisu obeshrabrili na nogometnom putu.
– Nisam imao lijep doček, smijali su mi se, ali ja sam to rješavao na neki drugi način. Nekad sam se i potukao, nisam dao na sebe da mi se smiju i rugaju jer sam se rodio u BiH te da mi govore da sam Bosanac. U svemu tome ja sam pokazivao na terenu svoju strast i frustracije, bio agresivan. Znam da mi je prolazilo kroz misli: “Eh, nećete mi se sad smijati”. Uvijek sam htio biti bolji od drugih – nastavio je Dejan o svojim mladim danima i sugrađanima koji su nakon Rusije priredili njemu nezaboravan doček.Nakon što se pokazao na utakmici Karlovca i Dinama, krenulo je sve…
Foto: Petar Glebov/PIXSELL
– Ta prva godina bila je teška jer sam putovao u Zagreb svaki dan iz Karlovca jer sam morao završiti taj osmi razred. Sljedeće godine bio sam u domu, zajedno s četvoricom u 15 kvadrata, na 500 metara od Dinamova kampa. Ti su uvjeti bili najljepši.
Ne baš i razdoblje na posudbi u Interu iz Zaprešića.
– Nije mi bilo lako jer ja sam tamo, roditelji u Karlovcu, a nisam siguran hoće li mi Dinamo ponuditi novi ugovor. Pa i škola, bilo je loših dana, ali tu je pomogla majka.
Maksimiru se potom kao najozbiljniji kupac za 21-godišnjeg Lovrena javio francuski Lyon.
– Platili su me puno i očekivali da sam na vrhu. Imao sam 21 godinu, nisam znao jezik, nikoga tamo niti mi je netko došao objasniti što da radim, valja li to. Čitao sam medije koji su pisali svašta i nije mi bilo drago čuti da su me proglasili promašajem. Rekao sam sebi da moram negdje pokazati talent. Nisu me potjerali iz Lyona, ali rekli su da mogu ići.
I nazvao je Southampton, odnosno Mauricio Pochettino.
Foto: Igor Soban/PIXSELL
– Bio sam skeptičan jer sam znao da su tek stigli iz Championshipa u Premier ligu. No nazvao me Pochettino i predložio da se nađemo u hotelu u Barceloni kako bi mi ispričao viziju. On tada nije baš znao pričati engleski, ali oduševio me tim izrazom lica pokazavši koliko vjeruje u mene. Pokazao mi je klipove iz Lyona i govorio: “Ovo želim da radiš, vidim da si dobar, ja tebe želim”. Kad smo izašli iz hotela, rekao sam mu da trebam dva dana da odlučim, ali ja sam već odlučio čim sam zatvorio vrata – prepričava Lovren.
Foto: Kristina Stedul Fabac, Nel Pavletic/PIXSELL
– Odmah sam donio odluku i ispala je to sezona za pamćenje. Osjećao sam se moćno i nekoliko mjeseci kasnije stigao je Liverpool na vrata. Trajao je i trajao, međutim, taj transfer, glava mi je već bila u ludilu. Sjećam se kad smo igrali na Anfieldu, osjetio sam tada što je to. Rekao sam: “Pa ovo je zvijer od kluba”. I onda je došao konačno trenutak transfera, za to sam radio gadno protekle četiri godine, isplatilo se – rekao je tada.
Pa onda i Rusija, a sad i Katar. Idući susret Lovren i Hrvatska igraju protiv Kanade u nedjelju s početkom u 17 sati.
Prognoziraj pobjednika SP-a i osvoji reprezentativni dres Luke Modrića! Klikni OVDJE.
Najčitaniji članci
