Ruska invazija na Ukrajinu pokazala nam je da možete imati puno brojniju vojsku, navodno i ‘tehnički’ jaču, ali da vam to ne garantira uspjeh. Osvojiti neku državu nije nimalo jednostavan zadatak. Neki će pasti brže, neke sporije, a neke je, u principu, nemoguće osvojiti. Uostalom, pitajte Hitlera i Napoleona kako su se proveli kad su krenuli na Rusiju… Ali Rusija nije država koju je najteže osvojiti, iako se uvijek nalazi pri vrhu ovih ljestvica. Ta titula odlazi jednom njezinom mrskom rivalu. Pa krenimo u pregled deset svjetskih država koje je najteže osvojiti…10. Sjeverna KorejaKim Jong Un i društvo svakako ne spadaju među najveće svjetske vojne sile, ali u zadnje vrijeme sve više ‘koketiraju’ s nuklearnim naoružanjem te se procjenjuje da raspolažu s oko 50 nuklearnih bojnih glava. Iako u državi vlada neviđeno siromaštvo, vojni troškovi uporno rastu. Kada se zbroje sve grane vojske, plus rezervisti, smatra se kako Sj. Koreja ima gotovo osam milijuna ljudi spremnih na rat. Znamo da za svoj narod Kim ne mari, znamo da ima rakete kojima može zagorčati život susjedima, pa bi osvajanje ove države bio jako zahtjevan zadatak, koji bi sigurno odnio velik broj ljudskih žrtava. Većinom stanovnika Sjeverne Koreje. Iako je ovo najizoliranija država na svijetu, iako im je vođa vjerojatno među ‘najčudnijim’ na svijetu, a njegovi potezi svakodnevno brinu, strane sile se zasad ne petljaju sa Sjevernom Korejom. Jasno je i zašto…9. IzraelVišegodišnji vojni rok je obavezan za sve, vojska ima 170.000 aktivnih pripadnika, a posjeduju i ponajbolju vojnu tehnologiju na svijetu. Ako ste slušali na satima povijesti, onda znate da je Izrael u zadnjih nekoliko desetljeća svako malo bio u ratu sa svojim brojnijim i većim susjedima. I nikad nisu poraženi. Jomkipurski rat, šestodnevni rat, Lebanonski rat, arapsko-izraelski rat… Izraelci su redom upisivali ‘pobjede’. Kako su relativno mala država, nikako ne spadaju u kategoriju neosvojivih, ali povijest nas je naučila neke stvari… Uz to, posjeduju nuklearno oružje.8. Australija’Plutajuća pustinja usred oceana’. Tako je netko jednom dobro opisao ovaj gigantski otok. Iako je 6. po veličini teritorija na svijetu i zauzima više od 5 posto ukupnog svjetskog teritorija, s nešto više od 25 milijuna stanovnika na ljestvici najmnogoljudnijih je tek na 55. mjestu. Nepal, Angola, Uzbekistan… Svi odreda imaju više stanovnika od Australije. Ali to je zapravo njihova prednost. Većina tih stanovnika živi u gradovima na obali, dok je središnji dio gotovo prazan.To bi omogućilo Australcima da se povuku i onda ostave neprijatelja na nemilost elementima. Vojska im je relativno mala, tek nešto manje od 60.000 aktivnih pripadnika, ali zato su ‘tehnički’ dobro naoružani. Kombinacija svih tih faktora značila bi da je Australija u principu teško osvojiva, ako ne i neosvojiva. Ipak moramo napomenuti da su jednom zapravo izgubili rat protiv emua.7. AfganistanSovjeti, Amerikanci, talibani… U ovoj azijskoj državi zadnjih desetljeća neprestano bijesne ratovi. I u njima strane sile dosta često natjeraju Afganistance na povlačenje, ali njihov otpor nikad ne uspiju slomiti do kraja. Amerikanci su godinama govorili kako je njihova pobjeda tu, odmah iza ugla, ali to se pokazalo neistinitim. Najveća prednost Afganistana je njegova geografija. Planinski teren onemogućava brzo osvajanje teritorija i korištenje tenkova i drugih oklopnih vozila, što dozvoljava Afganistancima u nekim situacijama gerilsko ratovanje. Također, stanovnici su naviknuti na ratno stanje, a s 250.000 aktivnih vojnika imaju 15. najveću svjetsku vojsku.Nedavno smo gledali nemile scene iz ove ratom napaćene države, u kojima smo mogli vidjeti i kako su Amerikanci ostavili dobar dio svojeg ratnog arsenala prije bijega. Biden i ekipa su govorili kako će talibanima trebati mjeseci za uspjeh, na kraju se ispostavilo da je riječ o par dana. Talibani sad kontroliraju gotovo cijeli teritorij i bez velikih ljudskih gubitaka s obje strane, invazija bi se pokazala jako teško uspješnom…6. KanadaVećina što vrijedi za Australiju, vrijedi i za Kanadu. A ne odmaže ni što im je Amerika jedini susjed i dobar saveznik. Druga najveća država svijeta ujedno je i vojno jača od spomenute Australije, klima je i nešto okrutnija na sjeveru, pa bi osvajanje ove države bio gotovo pa nemoguć zadatak…5. IndijaDruga najmnogoljudnija država svijeta ima i drugu najveću aktivnu vojsku na svijetu s oko 1,5 milijuna aktivnih vojnika. Uz to, u rezervi imaju još oko 3,5 milijuna ljudi, čime se brojka penje na više od pet milijuna vojno spremnih pojedinaca. Najjednostavnije mjesto za početi invaziju bilo bi s obale, ali tim područjem ‘patroliraju’ deseci najjačih indijskih podmornica spremnih za sukob. Od odlaska Britanaca Indija konstantno raste kao vojna sila, što iz straha od Kine, što da prati svjetske trendove, pa bi njezino osvajanje spadalo gotovo u domenu nemogućeg. S Kinom su u posljednje vrijeme, unatoč manjim problemima, u korektnim odnosima, pa bi ona lako mogla postati i njihov saveznik ako dođe do sukoba s nekom jačom silom. Posjeduju nuklearno oružje, ukupno 160 komada nuklearnih bojnih glava.4. IranAmerika je dugo bila, a vjerojatno još i je, u strahu od nuklearnog programa ove države, za kojeg oni smatraju da razvija oružja masovnog uništenja, što ovi prvi opovrgavaju. Ali i bez nuklearnog oružja, Iran spada u kategoriju država koje bi bilo gotovo pa nemoguće osvojiti. S više od 600.000 aktivnih pripadnika imaju sedmu najveću vojsku na cijelom svijetu. Irak je imao ideju osvojiti njihov teritorij tamo 1980. godine, ali nakon osam godina rata, odustali su od ideje. Kao i za Afganistan, planinski teren velika je prednost za Irance.3. KinaNajmnogoljudnija svjetska zemlja ipak ne može dalje od trećeg mjesta. Ogroman teritorij, u kojem se miješaju gotovo sve klime, 350 nuklearnih bojnih glava i najveća svjetska vojska s više od 2,1 milijun članova samo su neke od prednosti od Kine. Iako su ih u relativno nedavnoj prošlosti Japanci lagano savladali, situacija bi danas bila potpuno drugačija. I dok je u prošlosti Kina strahovala od invazije Japana, stvari su se obrnule.Znamo da kinesko komunističko vodstvo i nije baš najzabrinutije za život prosječnog pojedinca, pa bi brojnost bila najveći adut Kine, prve države za koju se usudimo reći da ju je nemoguće osvojiti…2. RusijaU napadu, pokazalo se, i nisu ‘nešto’, ali zato su u obrani nenadmašni. Vratimo se samo na Hitlera i Napoleona s početka teksta koji su na teži način naučili da se Rusiju ne može osvojiti. Daleko najveća svjetska država ima petu najveću vojsku, ali prema dostupnim informacijama, i najviše nuklearnog naoružanja. Blizu 6000 komada. Podsjetimo vas samo da su u prošlosti i testirali neka od tih oružja, poput razorne bombe Tsar, koja je bila nekoliko tisuća puta jača od onih bačenih na Japan. A i da krenete osvajati Rusiju, odakle biste krenuli? Čak i da neprijatelj uspije osvojiti nešto teritorija, Putin i ekipa uvijek se mogu skloniti negdje u dubini Sibira.Možda i negdje drugdje. Uostalom, ‘imaju’ čak 11 različitih vremenskih zona i sve vrste terena poznate ljudima. Iako ih Kazakhstan i ostali bivši ‘prijatelji’ iz SSSR-a nisu podržali prilikom invazije na Ukrajinu, da se Rusija treba braniti, vjerojatno bi i oni uskočili pomoći…1. SADVećina vas je vjerojatno pretpostavila da će Amerika biti na prvom mjestu. Što nimalo ne iznenađuje. Jer u SAD-u postoji više oružja nego stanovnika (prema Reutersu 121 oružje na 100 ljudi), u dosta država se isto prodaje poput peciva, postoje zakoni koji dozvoljavaju nošenje oružja u javnosti, u nekim državama i “stand your ground” zakoni po kojima možete bez posljedica upucati svakoga u slučaju prijetnje… Amerikanci vole svoje oružje. A tu govorimo o prosječnom stanovniku. Ne o vojniku. Nakon Kine i Indije Amerika ima najmnogoljudniju vojsku s oko 1,4 milijuna aktivnih pripadnika, ali ‘tehnički’ neusporedivo jaču od njih. Dovoljno je reći da je prema podacima za 2020. godinu Amerika na vojsku potrošila više nego idućih 11 država zajedno. Podaci korišteni u članku uzimani su sa službenih stranica američke vojske, Business Insidera, Global fire powera, fondacije Peter G. Peterson, Forbesa, BBC-a te Washington Posta.
