Druga utakmica Zorana Zekića na klupi Osijeka, druga pobjeda. Da, nije to bilo na nekoj maestralnoj razini ljepote igre, ljepota igranja nogometa ostala je u nekom drugom planu, ali tu je opet – pobjeda. I to je ono što je trebalo Osijeku, jer na kraju krajeva, kad pogledate ljestvicu, ona i dalje prikazuje mjesta po broju bodova.
Ali Osijek je dobio nešto više od bodova. Dobio je dobro raspoloženu momčad na terenu, osmijehe na licima gledatelja, nogometnu atmosferu. Nije prvih 45 minuta donijelo previše, pokušao je Zekić s dosta ofenzivnom postavom, ali to nije bilo to. I za razliku od njegovih prethodnika, uvidio je da tako ne ide i napravio potrebne promjene. Možda su mu i zvižduci s tribina bili neko upozorenje, nešto što ne želi više slušati. Komentarom na stanje Kristijana Lovrića pokazao je da će s igračima biti u izvrsnim odnosima, ali da će se znati tko je tu ‘glavni’. Jer, nekog reda mora biti.
A to se pokazalo i na terenu. Mijo Caktaš je nakon početnih problema s disciplinom po dolasku u Osijek i pod drugim trenerima, sa Zoranom Zekićem ipak neka druga osoba, a kad ne ide tu je – Vedran Jugović. Vječita lokomotiva, pravi kapetan i pozitivac kluba. Iako to nije njegov ‘forte’, sad je zabio tri gola, jer može. I kad je došlo pitanje penala, za momčad Osijeka tu nije bilo pitanja, pucat će ga upravo Vedran. Ali, ne samo to.
Foto: Borna Jaksic/PIXSELL
Rezultatski nije bilo veze, ali Stipe Bralić i Marko Malenica bili su veoma ljuti kad su primili gol. Nema opuštanja do posljednjeg sučevog zvižduka, bez obzira je li to utjecalo na rezultat ili nije. Opet se pojavila ta želja za nogometom, ta strast koja je nedostajala Osijeku. Vidi se, sad nikome nije svejedno.
A nije svejedno ni budućim protivnicima. Nakon poraza u Splitu (0-2), vjerojatno se sad čelnici Hajduka muče u mislima s odgođenom utakmicom koju još moraju odigrati protiv Osijeka. Jer kad je ona prvotno odgođena, bi ih gotovo sigurno pregazili. A sa Zoranom Zekićem na klupi i novim duhom u svlačionici, stvara se nova utvrda na Pampasu.
