Svi se momci žrtvuju i odriču mnogo toga kako bi mogli igrati za Hrvatsku, zbog priprema i utakmica troše godišnji odmor i uzimaju slobodne dane. Zato daju sve od sebe kad igraju za Hrvatsku.
Opisao je tako reprezentaciju izbornik hrvatskih ragbijaša Anthony Poša (50). Jer svi su ti momci amateri, od ragbija ne zarade ni centa, tek se povremeno netko u nekoj stranoj ligi probije do statusa poluprofesionalca pa u Engleskoj, Škotskoj, Francuskoj ili Novom Zelandu dobije nešto od kluba, ali i ima posao.
Ragbi 7 reprezentacija
|
Video: Berislav Rožman
Denis Majstorović nakon dugo je vremena prvi profesionalni ragbijaš u hrvatskoj reprezentaciji! Momak iza kojega je težak život s 34 je godine ispunio svoju želju i odjenuo hrvatski dres! Što je Facebook stranica rugby.italia popratila riječima “Nekadašnji ‘plavi’ i veteran Valorugbyja i talijanske lige napokon bi trebao debitirati za reprezentaciju. Ali ne u plavom dresu nego u crveno-bijelom, što je tradicija hrvatskih reprezentativaca.” Jer Majstorović je igrao za mlađe uzraste Italije i bio na popisu talijanske A reprezentacije, ali nije dočekao debi.
Foto: Berislav Rožman
– Jedan me poznanik iz Italije povezao s Pošom, koji me pozvao na okupljanje. Prošle godine nisam mogao doći jer nakon što mi završi klupska sezona, ljeti radim na farmi… – priča nam Denis.
OK, ajmo redom: kakva farma? Obiteljska? Što točno radite?
Foto: Berislav Rožman
– Ne, radim u jednoj tvrtki, vozim traktor. Oduvijek volim traktore i poljoprivredu, to mi je strast – priča nam, povremeno tražeći hrvatske izraze za talijanske riječi.
A ragbi igrate za…
– Valorugby Emilia se zove klub i igramo u Serie A elite, koja ima devet klubova i drugi je rang u Italiji. Ondje sam profesionalni igrač, na punoj plaći dok god traje sezona. Dakako, plaće nam nisu usporedive s onima nogometaša, to je nebo i zemlja, mi u godini zaradimo kao oni valjda za jedan sat!
Bio je na pragu i ponajvećeg talijanskog kluba!
– Zvao me Benetton, ali moj me klub nije pustio, odnosno tražio je veliku odštetu.
Za Italiju je nastupao u mlađim uzrastima i za ragbi 7 reprezentaciju.
– Bio sam i na popisu za A vrstu, ali jednom kad sam trebao zaigrati, slomio sam kost u šaci.
Navijači su mu nadjenuli zanimljiv nadimak:
– Imao sam dugu bradu, dulju nego sad, pa su me s tribina bodrili “ajde, crnobradi”.
Kad smo vratili priču na početak i njegov odlazak u Italiju, duboko je udahnuo…
Foto: Berislav Rožman
– Rođen sam 1989. i zbog rata smo ’91. ili ’92. pobjegli iz Lipika u Beluno, gdje sam počeo igrati ragbi sa šest godina.
Pa zašto ste tek sad došli igrati za Hrvatsku?!
– Nisam znao koga bih kontaktirao, niti sam znao puno o hrvatskom ragbiju. U Regio Emiliji sam se oženio, dobio kćer…
A posjećujete li Lipik?
– Ne redovito, nisam bio ondje već četiri godine, od korone. Majka mi je umrla 2018., a otac u ratu. Sa ženom Alice dobio sam kćer Anitu 2021. godine pa nismo putovali zbog toga, a ove godine sam htio doći no nismo imali dokumente za kćer. Iduće godine dolazim, sigurno!
Nije, kaže, ni ljeti redovito dolazio na more.
Foto: Berislav Rožman
– Ponekad jesmo, ali ja više volim planine nego more. Pedesetak kilometara od nas su krasne planine gdje volim šetati. Uostalom, ljeti radim, a ostatak godine imam dvaput dnevno treninge i u međuvremenu mi je jedina preokupacija kći.
Ragbi je u Italiji vrlo popularan, ali ne kao nogomet.
– Ne pratim nogomet, osim kad smo kod punice u Rimu. Naime, sestrin je brat Luca Ferri, koji je igrao za Romu, pa se kod njih uvijek priča o nogometu – otkriva pa se smije:
– Igrao je za Romu, nemojte slučajno napisati za Lazio jer ako to vide, neće me pustiti u kuću, haha.
Uz rame mu se uspinje tetovaža.
– Ona priča moju životnu priču maorskim simbolima. Naime, jedan nam je prijatelj došao iz Novog Zelanda i nas desetorica dali smo mu da nam napravi tetovaže. Kaže da svaka priča životnu priču.
Sad je, napokon, dio njegove životne priče i hrvatska reprezentacija, za koju bi trebao debitirati u subotu (13 sati) utakmicom protiv Češke.
Foto: Berislav Rožman
– Pratio sam hrvatsku ragbi 7 reprezentaciju (skraćena, olimpijska inačica tog sporta, nap. a.), koja je prošle sezone izborila ulazak među 12 najboljih u Europi i jedva sam čekao da dođem. Nisam mislio da će mi biti baš ovako, prihvatili su me kao da sam ušao u obitelj.
A inicijacija?
– A joj, pa neću valjda ja sa skoro 35 godina morati pjevati, haha! Ako treba, platit ću pivo i to je to.
