Tag: recenzija knjige

"Ovdje nema drugog puta. Osjećam kao da kletvi nikada nije došao kraj. Samo su se promijenili igrači." Početkom prošle godine, imala sam priliku pročitati roman Kletva mračna i samotna, kojim je započet serijal o začaranom kraljevstvu. Kao što sam navela u tadašnjoj recenziji, ostala sam iznenađena koliko me knjiga oduševila i uvukla u svoj svijet. Po završetku čitanja ostala sam, pa recimo to u stilu ovog serijala, očarana. Svidjeli su mi se protagonisti (Rhen i Harper) i njihova priča inspirirana poznatom bajkom Ljepotica i zvijer; no, ipak mi je najveću pozornost privukao zapovjednik Kraljevske straže, 'strašni' Grey.   Ne mogu vam opisati razinu sreće kada sam pročitala sažetak i shvatila da je druga knjiga pisana s njegove točke gledišta. Čitajući komentare na Goodreadsu, primijetila sam podijeljena mišljenja; dio je dijelio moje uzbuđenje i veselje, a ostali su bili razočarani i ljuti činjenicom da je autorica odlučila priču nastaviti iz Greyjeve perspektive.  Radnja romana Srce divlje i lomno, započinje iz perspektive glavne junakinje prve knjige, Harper. Prvo poglavlje nas podsjeća da magija ne završava s Lilith i da postoji još jedan čarobnjak. Rhen i Harper ne znaju gdje je Grey; od trenutka nestanka s Lilith, gubi mu se svaki trag. Nemaju ni informaciju je li uopće živ. Znaju samo da Kraljevstvo više nije pod kletvom i terorom čarobnice Lilith, ali ne mogu ni naslutiti tajnu koju je Grey otkrio i žrtvu koju je odlučio podnijeti kako bi zaštitio njih, ali i sebe.  Foto: Jakov Š./Privatan album Prošlo je tri mjeseca, a Grey je puno bliže nego Harper i Rhen misle. Kako bi bio siguran da nitko nikada ne dozna za tajnu da je on Rhenov polubrat i nasljednik Emberfalla, odlučio je nestati. Živi u Rilisku, radi u staji i zove se Hawk. Jedini prijatelj kojeg ima je dječak imena Tyche. Unatoč prekinutoj kletvi, situacija je daleko od idealne; Rhen se sada suočava s glasinama da on nije pravi nasljednik prijestolja. Karis Luran primjećuje neslogu i nepovjerenje koje se uvuklo između naroda i kraljevića Rhena te vojnom silom odluči zaprijetiti Emberfallu. Protagonistkinja ove priče je Lia Maria, kćer Karis Luran. Za razliku od svoje majke i sestre Nolle Verin koje su nemilosrdne i rješenje vide u nasilju, Lia je empatična, altruistična, inteligentna i smatra kako se rješenje problema ne nalazi uvijek na vrhu mača. Kako bi na miran način sklopila dogovor, odluči sama otići u Ironrose pregovarati s kraljevićem Rhenom. On njezin dolazak vidi kao potencijalnu prednost te ju umjesto razgovora dočeka napad.  U međuvremenu, straža uspijeva pronaći  Greya te ga skupa s Tychem odvode u dvorac Ironrose. Zna da se mora suočiti s pitanjem zašto se nakon borbe s Lilith nije vratio, ali isto tako zna da će, ako treba i po cijenu života, čuvati tajnu. Situacija izmakne kontroli te ga Rhenova nemilosrdnost šokira. Lia Maria, Grey i Tyche uspiju pobjeći uz pomoć Harper. Nezadovoljni Rhenom i njegovim postupcima, s njima također odlaze Noah i Harperin brat Jake. Njih petero uputi se prema Syhl Shallow s namjerom pregovaranja s Karis Luran...  Kao što sam na početku rekla, bila sam uzbuđena oko druge knjige i jedva sam dočekala doznati više o Greyju. Čitajući recenzije i komentare, shvatila sam da je moje mišljenje i stav oko ove knjige, recimo nepopularan – a to je da mi se knjiga Srce divlje i lomno svidjela više od prvog dijela. Ipak, ne bih rekla da je u potpunosti ispunila moja očekivanja. Radnja ima potencijal koji nije dosegnut. Započnimo prvo s likovima. Ukoliko ste pročitali moju recenziju knjige Kletva mračna i samotna, nije vam novost kako nisam bila opčarana s Rhenom. Rekla bih da je on nekako, barem prema mojem mišljenju, sivi lik – niti je u potpunosti pozitivac, niti negativac. Često je nedokučiv  i ostavlja osjećaj 'nerazvijenosti'. Činilo se kako kletvu možemo kriviti za njegovu mračnu stranu i činjenicu da se pretvara u zvijer – ali kletve više nema, a ostala je nekakva surovost i hladnoća. Sva svoja djela uvijek pravda pod nešto što mora biti učinjeno jer ima odgovornost prema svojem narodu. U ovoj knjizi vidimo ga kao negativca. Ne bih rekla da mi je to bila neočekivana transformacija, samo nisam mislila da će biti u tolikoj mjeri. Harper mi je bila omiljeni lik zbog svoje odvažnosti i hrabrosti, no kao da je njezina žestina nestala; stoji uz Rhena unatoč njegovim upitnim postupcima i često traži opravdanje za njegovo ponašanje. Nekako kao da se poput kameleona stopila s okolinom – Emberfallom. I to ne mislim u pozitivnom smislu. Kao da je nekako izgubila svoje 'ja'. No, opet treba uzeti u obzir da o Rhenu i Harper doznajemo kroz oči Greyja i Lie Marie koji su u tom trenutku na suprotnim stranama.  Eh, sada Grey. U prvoj knjizi mi je bio toliko zanimljiv, slojevit. Iskreno, ni sama nisam znala što očekujem od njegove priče. Kao da se dogodio obrat; u prvoj knjizi smo većinom vidjeli pozitivnu stranu Rhena i hladnoću Greyja. Sada imamo prilike vidjeti onu njegovu svjetliju stranu. Naravno, njegov gard je još uvijek prisutan, ali ga s vremena na vrijeme pusti i pokaže kako je osoba od krvi i mesa. Njegova lojalnost je nešto što me toliko fascinira i cijelo vrijeme sam se pitala gdje je zapravo granica te odanosti. Ima li je? Očito ima.   Lia Maria je lik s kojim sam se podosta mučila. Bilo je trenutaka kada me impresionirala svojim stavovima i nekim postupcima, ali opet bilo je trenutaka kada mi je jednostavno išla na živce. Romansa između nje i Greyja je povremeno bila simpatična i slatka – uživala sam u nekim njihovim dijalozima. No, generalno gledajući, smatram da ima više kemije između Greyja i Harper nego Greyja i Lie Marie. Iskreno, tijekom prve knjige, dio mene je potajno navijao za njih dvoje ali bila sam svjesna da priča neće ići u tom smjeru.Svidjelo mi se doznati nešto više o likovima iz prve knjige, naprimjer o Jakeu, ali i upoznati nove kao što je Tyche. Ovaj roman donosi nam priču u kojoj se blisko prijateljstvo pretvara u rivalstvo. Tu je i ona ljubavna strana naracije koja naglašava kako ljubav mijenja ljude na bolje te da nastaje i u mračnim situacijama, kada joj se uopće ne nadamo.  Foto: Tomislav Miletic/PIXSELL Sve u svemu, uživala sam u čitanju. Stvarno volim autoričin stil pisanja; tako lako mogu vizualizirati sve o čemu piše. Slova kao da se pretvaraju u živopisne slike koje mi plešu pred očima. Živo me zanima u kojem smjeru ide s krajem i evo, stvarno ne znam što očekivati. No, jedva čekam doznati.  Imate preporuku od mene! Svakako mi javite svoje dojmove ako ste pročitali drugu knjigu. Ako ste među onima koji su pročitali i treću – molim bez spojlera!  Knjiga je publicirana od strane izdavačke kuće Sonatina, a na prijevodu možemo zahvaliti Ani Briški Đurđevac. Roman ima 398 stranica i riječ je o mekim koricama. Čitamo se uskoro!  Najčitaniji članci

Source link